Vlada FBiH nikada nije planirala odgovorno upravljanje javnim finansijama u okvirima javnih prihoda već je od samog početka planirala ekspanziju zaduženja, ocjenjuju ekonomisti
Vlada Federacije BiH najavila je da će se zadužiti emisijom obveznica na Londonskoj berzi, a iznos novca koji planira povući je između 300 i 350 miliona eura.
Vlada FBiH je saopćila da se zadužuje s “ciljem proširenja baze investitora u dugoročni dug FBiH i osiguranja sredstava za potrebe finansiranja budžeta FBiH za 2025. godinu. U drugoj polovini 2025. godine planira se prvo izdanje euroobveznica na međunarodnom finansijskom tržištu u iznosu od 300 do 350 miliona eura, s rokom dospijeća od pet do deset godina.
Vlast FBiH slijedi pogrešan put RS-a
Ekonomski stručnjak Igor Gavran nije nimalo impresioniran potezom federalne izvršne vlasti.
“Ovo je copy-paste politika Republike Srpske, a mislim da svi vidimo dokle je to dovelo njih i koliko su građani i privreda od toga imali koristi. Tragično je da vlasti Federacije BiH slijede isti pogrešan put jer nemaju čak ni izgovor neznanja oko neizvjesnosti – zaduživanje radi neproduktivnih budžetskih trošenja, odnosno pokrivanja budžetskih “rupa” ne može voditi ničemu pozitivnom, pa tako neće ni ovo”, ističe za Buku Gavran.
Jasmin Halebić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici, podsjeća da je najprije u junu donesen novi Zakon o dugu, zaduženju i garancijama FBiH kojim je kreiran pravni osnov za inostrano zaduživanje.
“Taj zakon je usvojen po hitnom postupku i bez javne rasprave. Tom administrativnom radnjom se propustila prilika za komunikaciju s javnošću jednog veoma važnog propisa kakav je Zakon o dugu. Već tada su se pojavila pitanja, koja su zbog načina donošenja zakona po hitnom postupku, ostala bez odgovora”, kaže za Buku profesor Halebić, te navodi jedno od ključnih pitanja u vezi s navedenim.
“Zašto je FBiH odlučila zaobići državni zakon koji propisuje da je za vanjsko zaduženje entiteta neophodna saglasnost Parlamentarne skupštine BiH, dakle državnog nivoa. Tim činom je FBiH praktično oduzela jednu nadležnost državnom nivou. Ovakav postupak ne treba brkati sa decentralizacijom koja predstavlja postupak odozgo prema dolje u kojem bi država, eventualno, odlučila da saglasnost Parlamentarne skupštine za vanjsko zaduženje entiteta više nije potrebna. Za takvo što je trebalo najprije izmijeniti državni zakon, a potom donijeti entitetski u ovom obliku. Kao što znamo, to se nije desilo. Entitet, u ovom slučaju FBiH, je naprosto odlučio da ne poštuje državni zakon”, govori Halebić.
Konstatuje kako se opravdano javlja bojazan šta je sljedeća nadležnost koju će entiteti pokušati da oduzmu od države i da li ovakav pristup predstavlja vođenje politike na odgovoran način.
Za Gavrana je upitna potreba za zaduženjem.
“Ako je postojala potreba za zaduženje, a ne bi trebala postojati kada bi vjerovali tvrdnjama te iste vlade odnosno partija koje su na vlasti i na državnom i na federalnom nivou (da je stanje stabilno, da nema prekomjernih zaduženja, da se ispunjavaju uslovi Plana rasta EU i očekuju enormna sredstva iz tih izvora, da se planski provodi fiskalna reforma i rastu prihodi uz očekivanje daljeg rasta uvođenjem nove fiskalizacije, itd), onda je bilo puno povoljnijih i jednostavnijih načina. Domaće tržište gdje i dalje itekako ima kapaciteta za plasman obveznica i po nižim kamatnim stopama, ili eventualno novi aranžman s MMF-om ili zaduženje od neke od međunarodnih investicijskih banaka za konkretna strateška ulaganja”, pojašnjava Gavran.
Nije ekonomski opravdano dugoročnim zaduživanjem finansirati tekuću potrošnju
Halebić napominje da u odluci Vlade FBiH o emisiji obveznica na Londonskoj berzi stoji da je svrha, između ostalog, i isplata tekućih transfera drugih nivoa vlasti te drugi rashodi i izdaci.
“Zakon o dugu propisuje svrhe vanjskog zaduženja među kojima nisu tekući transferi. S razlogom, jer nije ekonomski opravdano putem dugoročnog zaduživanja finansirati tekuću potrošnju. To je kao kada idete na odmor ovog ljeta tako što podignete višegodišnji kredit. Zašto to nije baš najbolja odluka? Iz prostog razloga što ćete naredne godine vjerovatno imati manje šanse da odete na ljetovanje jer ćete morati još uvijek otplaćivati dug iz prethodne godine. Time se uzrokuje i nastanak međugeneracijske nejednakosti – budući porezni obveznici će otplaćivati dug koji njima nije donio nikakvu korist. Ispravna logika je dugoročnim zaduživanjem finansirati dugoročne projekte, prvenstveno razvojnog karaktera, jer na taj način koristi od zaduživanja dosežu do onih koji dugoročni kredit i otplaćuju”, jasan je Halebić.
Profesor dalje objašnjava kako je u Odluci Vlade FBiH o emisijama obveznica dio svrhe zaduženja opisan kao “drugi rashodi i izdaci”.
“Mislim da je ovdje trebalo javnosti pružiti više informacija o tome koji su to drugi rashodi i izdaci, da li se odnose na tekuću potrošnju ili na kapitalna ulaganja. U kuloarima se mogu čuti govorkanja da ovakva nedovoljno transparentna namjena zaduživanja ukazuje na to da su u Vladi počeli vršiti pripreme za izbore u 2026. godini i da ova finansijska sredstva zapravo Vladi i trebaju kako bi se zakrpile kojekakve budžetske rupe i podmirile interesne grupe koje će, zauzvrat, osigurati vladajućim političkim partijama podršku na predstojećim izborima u 2026. godini”, podvlači Halebić.
Gavran objašnjava zašto zaduženje na Londonskoj berzi ne može biti povoljno po građane Federacije BiH.
“Ovo zaduženje ne može biti povoljno jer osim same kamate koja neće biti niska podrazumijeva i visoke naknade brojnim jako skupim financijskim institucijama uključenim u proces, a trebamo mu pribrojiti i troškove utvrđivanja kreditnih rejtinga Federacije BiH jer sada imamo potvrdu ranijih pretpostavki da je taj kreditni rejting i tražen jer se odavno planiralo upravo ovo zaduživanje. I zakonski okvir je nedavno prilagođavan tome. Dakle, ova vlada nikada i nije planirala odgovorno upravljanje javnim finansijama u okvirima javnih prihoda već je od samog početka planirala ekspanziju zaduženja”, naglašava Gavran.
Prema njegovim riječima, dug sam po sebi ne bi bio tragedija ako se novac koristi za produktivne strateške projekte i ulaganja koja osiguravaju otplatu.
“Međutim, ovo su sve dugovi za pokrivanje ranijih dugova i budžetskih manjkova i oni samo generišu potrebu za novim dugovima u budućnosti i smanjuju kapacitet da se novac troši na stvarne potrebe građana i privrede. Paralelno imamo i propadanje Elektroprivrede BiH što je opet slijeđenje primjera RS, imamo enormno zaduženje BH Telecoma za riskantnu kupovinu Telemacha, zadužuju se i kantoni poput sarajevskog… Jednostavno idemo sve dalje i dublje u nepotrebna skupa zaduženja i Federacija BiH tako sustiže katastrofalno stanje u kojem je Republika Srpska odavno”, upozorava Gavran.
Koja je cijena pristajanja na dosta višu kamatnu stopu?
Halebić podsjeća da je javnost ostala uskraćena i za strukturu vanjskog zaduživanja.
“Nije poznato koliko će od najavljenih 350 miliona eura biti potrošeno za investicije, koliko za tekuću potrošnju, a koliko za otplatu duga, itd. Da ponovim, jedino je ekonomski opravdano dugoročnim kreditom finansirati dugoročne razvojne projekte koji donose dugoročnu korist onima koji te kredite otplaćuju, dakle građanima u FBiH”, kaže naš sagovornik, te upozorava na troškove zaduživanja Vlade FBiH.
“Konačno, troškovi zaduživanja su razmjerno visoki i vjerovatno će biti znatno viši nego pri dosadašnjim slučajevima vanjskog zaduženja. Primjerice, zaključno sa 2023. godinom prosječna ponderisana kamatna stopa na vanjski dug je iznosila oko 3% dok je u predstojećoj emisiji obveznica planirana dosta viša kamatna stopa od 5,5%. Postavlja se opravdano pitanje da li na ovaj način Vlada FBiH želi dobiti finansijska sredstva kojima će moći diskretno upravljati (budući da se ne zna struktura duga), makar i po cijenu viših troškova zaduživanja”, zaključuje profesor Halebić.