Hip-hop, elektro-punk bend Krankšvester 19. jula nastupiće na Jelen OK Fest stejdžu u festivalskom kampu. Ovaj bend, koji dolazi iz Hrvatske, iza sebe ima šest albuma i, iako ih žanrovski svrstavaju u “trap music”, oni za sebe vole da kažu da žanrovski i stilski ne pripadaju niti jednom muzičkom pravcu. Krankšvester, za one koji slušaju rokenrol i alter rock muziku, potpuno su nepoznati, ali su publici mlađe generacije prijemčljivi zbog tema koje u svojim pjesmama obrađuju. Uoči svirke na Jelen Ok Festu, novinar Buka magazina uradio je intervju s članovima Krankšvestera kako bi ovaj muzički sastav približili i onima kojima su muzičari iz ovog benda potpuna nepoznanica.
Šta za vas znači nastupati na festivalima poput Jelen Ok Festa, s obzirom da na takvim manifestacijama sviraju pretežno bendovi koji ne preferiraju muziku kakvu vi iznostite publici?
Pa, u ovoj fazi više gotovo da i nema festivala na kojem nismo nastupali, jer iza sebe imamo veteranski festivalski staž. Bio to festival elektronske ili rock glazbe, mi imamo repertoar koji istovremeno pripada svakom i niti jednom žanru i nadilazi ih.
Odakle naziv Krankšvester?
Radi se o pijanoj fori koja se zadržala i s vremenom postala naziv benda.
Kojem muzičkom pravcu pripadate?
Teško je više reći. Počelo ja na temeljima hip-hopa i s godinama se pretvorilo u ovo kopile elektronskog punka i svih žanrova kojih se dohvatimo. Danas ne pripadamo niti jednom žanru. Odraz smo vremena bez žanrovskih ograničenja.
Slušajući neke vaše pjesme zazvučali ste mi na izvođače tehno muzike koja se slušala devedesetih? Da li su vam uzori dr Iggy i Moby Dick?
Uzora je bezbroj i razlikuju se od albuma do albuma. Četvrti je bio eksplicitna posveta devedesetima. Ne samo glazbeno, već i lirički. Doduše, na tom albumu su uzori bili svi na potezu od Nirvane, preko The Prodigyja do hrvatskih dance izvođača devedesetih. Devedesete su idealna era za ove prostore, jer iz devedesetih očito odbijamo pobjeći.
O čemu govore vaše pjesme?
O svemu. Autoironično smo izabrali seksualnost kao teren na kojem ćemo skupljati sve društvene teme i tabue i progovarati o njima.
Ko je vaša ciljna grupa?
Apsolutno svi. Čak i oni koji nas preziru.
Ko su vaši muzički uzori?
U ovoj fazi i nakon šest albuma je lakše naći tko nam još nije bio uzor. Kombiniramo sve i na previše se toga referiramo. To je prednost muzike koja nije žanrovski “uladičena”.
Gdje ste do sada nastupali i kako vas je publika primila?
Primali su od Vardara pa do Triglava.
Imate li dodirnih tačaka sa izvođačima poput Desingerice?
Pa i ne. Mogu razumjeti da će neki povlačiti paralele i, na površno slušanje, to će nekima možda i zazvučati slično i identično, a ako na površnom slušanju ostane, onda i jesmo isti. Što se nas kao autora tiče, razlike postoje na doslovno svakoj razini.
Da li mislite da je vaša muzika umjetnost ili zabava za široke narodne mase mlađe generacije?
Nema nas ni na radiju, ni na TV-u, ali ni u medijima. Reklo bi se čak da smo popularni usprkos tome što jesmo, ali da smo zabava za široke mase – teško. Umjetnici? Ne znam, zvuči mi jako šupački kad ekipa to govori za sebe.
Vaše mišljenje o izvđačima poput Desingerice i da li mislite da oni prenose kvalitetne poruke tinejdžerima i omladincima?
To ćete morati pitati nekoga tko vjeruje da glazbenici moraju biti moralne vertikale ili svjetionici onima koji pokušavaju navigirati kroz mrak svakodnevice. Na kraju krajeva, ako ti Desingerica odgaja dijete, zajeb'o si ti kao roditelj, a ne on kao odgojitelj, jer to ni nije.