Ustav BiH ne garantuje, eksplicitno, čak ni jednakost muškaraca i žena. Pojam roda se u Ustavu BiH uopšte ne spominje, a ravnopravnost polova je spomenuta samo u kontekstu zabrane diskriminacije.
Najviši pravni akt BiH je pisan isključivo u muškom rodu. U njemu postoje 3 člana Predsjedništva BiH i nijedna članica. Željka Cvijanović je, dakle, u Ustavu BiH “nevidljiva”, kao , uostalom, i Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH.
Jer, u Ustavu BiH nema funkcionerki, ali ni građanki, ni pripadnica konstitutivnih naroda i Ostalih.
Čak ni neka prava koje su građanima socijalističke Jugoslavije bila zagarantovana još davne 1974. godine, poput prava da “svaki čovjek slobodno odlučuje o rađanju djece”, Bosna i Hercegovina nije “prepisala”.
Pravo na abortus u BiH je propisano zakonima, ali u mnogim dijelovima BiH to je pravo ženama faktički onemogućeno, zbog toga što ginekolozi, zbog “priziva savjesti”, odbijaju da obave tu intervenciju.
Da je pravo na abortus Ustavom zapečaćeno, kao što je to, od prošle godine, slučaj u Francuskoj, pitanje je kakva bi bila situacija na terenu.
Ustavne promjene vruća tabu tema
Mnogi zagovornici ljudskih prava su stava da bi Ustav BiH trebalo mijenjati, ali ta priča ne ide lako.
Još od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je integralni dio i Ustav BiH, ustavne promjene su neka vrsta tabua i svode se na “vruću” političku, etno – nacionalnu temu.
Problem je, kako su primjetili brojni analitičari, u tome što Ustavom BiH, kakav je definisan 1995. godine, dominiraju kolektivna prava. Shodno tome ustavne reforme su uvijek bile ekskluzivno pravo vodećih političkih partija, koje ta kolektivna prava zastupaju.
Uz to, u dosadašnjim pokušajima ustavnih promjena uvijek su se pitali i predstavnici međunarodne zajednice, dakle SAD i Evropske unije.
U takvom rasporedu snaga razgovori o Ustavu su se dešavali u zatvorenim krugovima, daleko od očiju javnosti, dakle od očiju građana i građanki kojih se to najviše tiče.
Kad je u pitanju “raspakivanje” Ustava BiH, najmanje se govorilo o korpusu ljudskih prava, mada je u izvještaju za 2023. godinu Evropska komisija konstatovala da su promjene Ustava potrebne kako bi se on uskladio sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Brisel je u ovoj ocjeni samo donekle u pravu. Jer, katalog ljudskih prava, propisan dejtonskim Ustavom BiH, je doslovno prepisan iz Evropske konvencije.
U Ustavu BiH je proklamovano 13 ljudskih prava, koja su takoreći elementarna: od prava na život, na slobodu kretanja i udruživanja, do zabrane torture i protivpravnog lišenja slobode.
Zarobljeni u 1995. godini
Uz to, Ustavom BiH je propisano da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava u BiH “direktno primjenjuju” i da “imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”.
U čemu je onda problem? Problem je u najmanje dvije stvari. Prvo, neka prava u Ustavu BiH nisu eksplicitno navedena, nego se “podrazumijevaju”, a podrazumijevanje u BiH i nije baš neka garancija.
I drugo, od 1995. godine, kada je u cilju zaustavljanja rata i stvaranja kakve takve države, utemeljen Ustav BiH, koji do danas nije promijenjen, svijet se promijenio. I svijet i evropski standardi.
Goran Marković, profesor ustavnog prava na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, ocjenjuje da su odredbe Ustava BiH o ljudskim pravima odraz “istorijskih okolnosti njegovog donošenja”.
– I teorija ljudskih prava i pojedini ustavni sistemi u međuvremenu su napredovali u smislu priznavanja i zaštite novih ljudskih prava, što nije slučaj sa našim ustavom, koji je ostao “zarobljen” u 1995. godini – kaže profesor Marković za Srpskainfo.
Dodaje da politički sukobi i neriješen problem diskriminacije presudno utiču na to da nema sluha za razgovore o priznavanju nove generacije ljudskih prava.
– Obim i sadržaj pojedinih ljudskih prava u BiH često zavise od volje političkih elita, izražene u zakonskim tekstovima, mada ne bi smjelo da bude tako – dodaje Marković.
On ističe da, uz pravne, postoje i faktički problemi koji se tiču se krajnje neravnomjerne i nepravedne raspodjele ekonomske i političke moći u društvu, što znatno otežava ili onemogućava ostvarivanje ljudskih prava, pogotovo onih ekonomskih i socijalnih.
Marković smatra da bi BiH trebalo a bude Ustavom definisana kao socijalna država.
– To bi bila programska i deklarativna norma, koja po sebi ne bi predstavljala garanciju da će BiH zaista biti socijalna država. Ipak, ova programska norma bi mogla da vrši moralno-politički uticaj, da ukazuje na volju ustavotvorca da država u perspektivi postane socijalna i da usmjerava zakonodavstvo u pravcupriznavanja i ostvarivanja principa socijalne države – zaključuje Marković.
Ali, BiH je definisana “samo” kao demokratska država, dok je recimo Crna Gora definisana kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde. I druge dvije nama komšinske države, Srbija i Hrvatska, u svojim ustavima definišu i socijalnu, porodičnu i zdravstvenu komponentu.
Ali, tu nije kraj priče. Ustav Republike Srpske garantuje pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. U RS je garantovano i pravo na zdravu životnu sredinu i pravo na zdravstvenu zaštitu, uz eksplicitnu odredbu da se to parvo za djecu, trudnice i starije osobe obezbjeđuje iz javnih sredstava.
Znači li to da građani i građanke Federacije BiH ne moraju živjeti u zdravoj životnoj sredini, da ne mogu slobodno odlučivati o rađanju djece, niti imati obezbjeđenu zdravstvenu zaštitu? Biće da je tako, jer Ustav Federacije BiH ove prava ne garantuje, a ne garantuje ih ni Ustav BiH.
Muškarci i žene
Kako ističe Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, zbog nedefinisanja spomenutih prava kroz Ustav BiH, majke u različitim dijelovima BiH u praksi nemaju jednaka prava tokom porodiljskog odsustva. Razlike postoje i u ostvarivanju prava na zdravstveno osiguranje i socijalnu zaštitu.
– Najbolje rješenje bi bilo donošenje novog ustava BiH, ali to nije moguće, jer ne postoji politički konsenzus. Drugo rješenje je da se pristupi sveobuhvatnom mijenjanju ustavnih odredbi vezanih za ljudska prava – kaže Lučka za Srpskainfo.
On ističe da su i ona ljudska prava, koja Ustav BiH deklarativno garantuje, samo pobrojana, a ne i definisana. Uz to, navodi Lučka treba imati na umu da je Ustav temelj za donošenje zakona, pa samo pozivanje na međunarodne konvencije nije najbolje rješenje.
Lučka smatra da bi u Ustav BiH trebalo uvrstiti nekoliko dodatnih ljudskih prava. Stava je da osobama sa invaliditetom treba najvišim pravnim aktom garantovati posebnu zaštitu i ravnopravno uključivanje u život.
– Muškarci i žene treba da imaju pravo na jednaku naknadu za isti rad ili rad jednake vrijednosti. Ustav bi trebalo da garantuje i pravo na brak i zasnivanje porodice, tako da svi imaju pravo na brak prema sopstvenom izboru – kaže Lučka.
On smatra da Ustavom treba garantovati da žena slobodno odlučuje o rađanju djece.
– Takođe, treba garantovati da majka i otac imaju ista prava i obaveze u vezi sa roditeljstvom i da žena i muškarac imaju pravo odlučivanja o svojim reproduktivnim pravima i reproduktivnom zdravlju, bez diskriminacije, prisile ili nasilja – zaključuje Lučka.
Dejan Lučka je jedan od branilaca ljudskih prava u BiH, koji podržavaju inicijativu “Građanke za društvene promjene”. A “građanke” se takođe zalažu da BiH bude definisana, ne samo kao demokratska, nego i kao socijalna država.
Ova platforma predlaže amandmane, kojima bi se osigurala rodna ravnopravnost u jeziku Ustava BiH, te pravo žena na jednak pristup zapošljavanju i jednakost u platama.
Zalažu se i za ustavnu garanciju posebne zaštite trudnica, majki i samohranih roditelja, te za rodno osjetljivu politiku socijalne zaštite.
Da li su ovakvi ciljevi ostvarivi? Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, samtra da jesu, mada to nije ni lak ni jednostavan zadatak.
– Da bismo uspjeli u nakani izgradnje dobrog, pravednog i inkluzivnog društva trebaju nam saveznici u političkoj sferi koji su spremni da podrže destrukciju patrijarhata kao vladajuće društvene norme i koji su, kao donosioci odluka, spremni da ulože svu energiju u izgradnju društva rodne ravnopravnosti. Takvih političara je malo i baš zato što ih je malo, oni moraju postati naši saveznici – poručio je profesor Ćurak.
I zaključio: društva zasnovana na rodnoj ravnopravnosti su, naprosto, bolja društva.
Građanke za ustavne promjene
“Građanke za ustavne promjene” je inicijativa koja se zalaže za Ustav BiH koji će osigurati veću zaštitu ljudskih prava i sloboda, sa posebnim fokusom na rodnu perspektivu. Inicijativu su formirali aktivisti, aktivistkinje i organizacija iz cijele BiH. Ova neformalna grupa okuplja 35 organizacija civilnog društva, koje kontinuirano rade na razumijevanju pojmova pola, roda, mira, slobode i ljudskih prava.