Alen Bobinac, mladić sa malog hrvatskog ostrva, dokaz je da život može da se promijeni za 180 stepeni. Sa samo koferom i šatorom, bez novca i krova nad glavom, 2015. godine stigao je u Dablin.
Danas, Alen nosi dvije master diplome i prestižnu nagradu gradonačelnika za svoj humanitarni rad sa beskućnicima. Njegov put od spavanja u parku do vođenja Lighthouse kafića za ljude sa ulice, priča je o upornosti, nadi i snazi zajedništva
Njegova priča počinje sa jednostavnom željom da pobegne iz teške porodične situacije i da sebi i svom bratu obezbjedi bolji život. Sa malom ušteđevinom, jedva dovoljnom za jednu avionsku kartu, odlučeno je da upravo on prvi ode u Irsku i pokuša da pronađe posao.
Prvih nekoliko nedjelja proveo je spavajući na otvorenom u St. Stephen's Green parku, hraneći se konzervama pasulja i graška koje je kupovao za nešto više od jednog evra dnevno.
– Nisam imao plan. Samo sam znao da moram da uspijem, priča Alen za Ajriš Tajms.
Prekretnica dolazi kada otkriva lokalne službe pomoći beskućnicima i tzv “soup run”, zahvaljujući kojima više nije morao da gladuje.
– Tada sam znao da više ne moram da gladujem – kaže Alen.
Od beskućnika do diplome dva master programa
Prvi posao mu je bio branje voća, za šta je dobio 50 evra, koje je odmah iskoristio da dovede svog brata iz Hrvatske. Potom je počeo da radi kao pomoćni radnik u kuhinji, a i dalje je spavao na ulici.
Tek poslije godinu dana na ulici, dobija priliku da uz pomoć humanitarne organizacije Tiglin pređe u tranzicioni smještaj – stan namenjen onima koji rade na svom obrazovanju i zaposlenju.
– Od spavanja na ulici do upisa na fakultet prošlo je samo sedam dana – prisjeća se Alen životnog preokreta.
Danas je diplomirao na dva master programa: studije o deci, mladima i porodici, kao i međunarodne odnose.
Njegov humanitarni rad, prije svega kao menadžera beskućničkog kafića Lighthouse u Dublinu, donosi mu nagradu gradonačelnika Dablina, zajedno sa bratom. U Lighthouse-u je pokrenuo brojne događaje — od svirki uživo i tematskih dana poput „Afričkog dana“ do berzi odjeće, sa ciljem da privuče ljude sa ulice i pomogne im da naprave prvi korak ka boljem životu, prenosi Blic.
Za njega, Irska je zemlja prilika i solidarnosti
– Od prvog dana sam imao osjećaj da je ovdje sve moguće, da su ljudi topli i da zajednica funkcioniše kao jedno veliko pleme – kaže.
Beskućništvo, dodaje, nikada nije vidio kao poraz, već kao dio svog puta ka uspijehu.
Danas, dok Irska bilježi rekordne brojke beskućnika, on svakodnevno podsjeća na to da čak i u najtežim uslovima postoji izlaz, ako imate volju, podršku i priliku.