“Nije sve u odmoru i ležanju. Ja svake godine idem u Grčku s familijom, al’ ne da bih se izležavala po ležaljkama i gledala u nebo. Mene ne zanima ni more, ni dušeci, ni sladoled od pistaća. Ne volim da plivam, a od sunca mi natiču noge. Ja sam tamo zbog ajvara. I tačka.
Pržim papriku bolje nego što većina današnje omladine zna da upali ringlu. A svake godine krajem avgusta, kad moji počnu da pakuju koferče za Grčku, i mene ubace u planove. Na papiru piše: ‘Porodično letovanje.’ A u stvarnosti? ‘Ajvarska ekspedicija.’ Al’ neka, ja ne bežim od toga.
Mnogi biraju odlazak na letovanje u Grčku krajem sezone
Mnogi biraju odlazak na letovanje u Grčku krajem sezoneFoto:Profimedia
Pre nego što krenemo, idem na pijacu. Biram papriku, debelu, crvenu, mesnatu. Kupim po 20 kila. Zna se: leskovačka. Nema Grk tu šta da me ubedi u svoje. Njihove paprike blede, vodene, ko da su se kupale više nego rodile. Spakujem ja te moje u kese, obložim krpama, pa u kofer. Nek pukne autobus, ali paprika mora da pređe granicu.
Kad stignemo u apartman, svi se razmile. Unuci u more, zet i ćerka na ležaljke, svi se slikaju, postavljaju po Instagramu: ‘Letovanje s bakom.’ A baka vezuje kecelju. Dok oni namaču prste u plićaku, ja palim ringlu na terasi, nameštam sto, vadim varjaču iz torbe i krećem.
Prvi dan – pečenje. Drugi – ljuštenje. Treći – da upržim. A svaki dan – mešanje, mešanje, mešanje. Crvenilo mi pod noktima, ruke mirišu na dim, kosa slepljena, majica znojna, ali srce puno. Gledam u šerpu i znam: pravim nešto što ima smisla. Neću da se slikam s koktelom. Ja hoću da, kad zima stigne, otvorim teglu i kažem: ‘Ovaj ajvar je pravljen uz vetar s Egeja.’
Dok članovi njene porodice uživaju na plaži, Dušanka sprema ajvar u apartmanu / ILUSTRACIJA
Dok članovi njene porodice uživaju na plaži, Dušanka sprema ajvar u apartmanu / ILUSTRACIJAFoto:shutterstock
I briga me što me pljuju. Ko me pljuje, taj me ne zna. Ko me poznaje, zna kakva sam domaćica i kol'ko sam štedljiva. Kad već plaćamo struju za apartman, što da je ne iskoristimo? A uvek mi ostane nekoliko dana da prošetam po Halkidikiju, da me u'vati sunce. Rekla mi je ćerka da će da mi kupi neku kuću blizu Leskovca, da imam dvorište, pa da pravim ajvar ko sav normalan svet. Ali, nije to to. Ja sam već navikla da idem kod braće Grka na radno-paradni odmor. Kad bi svaka naša penzionerka tako radila, gde bi nam bio kraj…”
Preuzeto sa blic.rs