Posljednjih dana u koritu rijeke Vrbas u Banjaluci izvode se radovi koji su izazvali burne reakcije javnosti, ali i zvanične proteste Centra za životnu sredinu. Iako se u javnosti govori o izgradnji šetnice kao pozitivnom urbanom zahvatu, iz Centra poručuju da trenutno izvođenje radova predstavlja ozbiljno kršenje zakona, ugrožavanje prirodne sredine i zanemarivanje osnovnih pravila zaštite javnog dobra.
Centar za životnu sredinu ističe da se ne protivi uređenju obala Vrbasa. Naprotiv, smatraju da povezivanje ljudi s rijekom kroz pažljivo osmišljene javne prostore može donijeti veliku korist. Međutim, upozoravaju da to mora biti učinjeno zakonito, stručno i na način koji neće ugroziti ekosistem rijeke ni bezbjednost građana. Tvrde da trenutni radovi ne ispunjavaju nijedan od tih uslova.
Prvi i osnovni problem, prema njihovim riječima, jeste činjenica da su radovi nelegalni. Naime, Grad Banjaluka je tek 23. juna 2025. godine podnio zahtjev za izdavanje vodnih smjernica, što je tek početni korak u procesu koji prethodi dobijanju građevinske dozvole. Bez završene projektne dokumentacije, izvođenje bilo kakvih radova je zabranjeno. Na terenu se trenutno dešava da sam bagerista odlučuje kuda će ići trasa šetališta, a pritom se bez ikakvog nadzora uklanja prirodna vegetacija duž obale, što ukazuje ne samo na nestručnost, već i na moguće krivično djelo.
Drugi ozbiljan problem jeste činjenica da se dio radova izvodi na prostoru koji je pod zaštitom kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Riječ je o području Srpskih Toplica, uključujući i poznatu Vrućicu, koje su proglašene nacionalnim spomenikom od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Prema katastarskom planu, dio zahvata zahvata zonu prvog stepena zaštite, gdje su radovi ove vrste zabranjeni bez posebnih dozvola i saglasnosti. Ovakav postupak je u direktnom neskladu s odlukom kojom je ovo područje stavljeno pod zaštitu.
Pored pravnih i administrativnih problema, Centar za životnu sredinu ukazuje i na ekološke posljedice. Tokom radova je, uz pomoć teške mehanizacije, neselektivno uklanjana prirodna vegetacija uz rijeku, što narušava ravnotežu lokalnog ekosistema i može imati dugoročne negativne posljedice po floru i faunu tog područja.
Još jedno pitanje koje Centar ističe kao suštinsko jeste nepostojanje sistema za obradu otpadnih voda u neposrednoj blizini kupališta na Vrbasu. Većina ovih kupališta se nalazi ispod kanalizacionih ispusta koji u rijeku izbacuju neobrađenu otpadnu vodu. Graditi šetnice i pozivati građane da se približe rijeci, dok istovremeno ignorišemo zagađenje koje ugrožava zdravlje stanovnika, smatraju potpuno neprihvatljivim.
Posebno naglašavaju i rizik koji ovakve intervencije mogu izazvati kada je riječ o prirodnim nepogodama. Poplave iz 2014. godine pokazale su koliku silu rijeka može imati. Betonizacija obala i uklanjanje prirodnih prepreka kao što su vegetacija i korijenje, može dodatno ubrzati tok rijeke i povećati njenu razornu moć tokom visokih voda. Intervencije u koritu rijeke, kako navode, moraju biti planske, stručno utemeljene i usmjerene ka smanjenju rizika, a ne njegovom povećavanju.
Na kraju, Centar upozorava na širi problem urbanističkog planiranja u Banjaluci. Ovakvi radovi, kako tvrde, predstavljaju nastavak trenda u kojem se prioritet daje estetskim, „dekorativnim“ projektima, bez ozbiljnog promišljanja o dugoročnim potrebama zajednice. Grad, podsjećaju, ne čini samo scenografija i beton, već sposobnost zajednice da osigura zdrav, održiv i funkcionalan prostor za život.
Centar za životnu sredinu pozvao je gradske vlasti da hitno obustave radove i poštuju zakonske procedure. Takođe, pozvali su nadležne inspekcije da reaguju u skladu sa svojim ovlaštenjima. „Priroda je sadržaj sama po sebi“, poručuju iz Centra, ističući da pravi kvalitet života ne dolazi iz betona, već iz očuvane i dostupne prirodne sredine.