Unutar vladajuće koalicije na nivou Bosne i Hercegovine, iz dana u dan ključa, a lista problema sve je šira. Do dogovora se sve teže dolazi, a zbog izostanka kompromisnih rješenja BiH nije u Planu rasta, i neće dobiti ni parče kolača vrijednog šest milijardi evra.
Nema dogovora ni oko Izbornog zakona, Apelacionog odjela suda BiH, niti isplate duga Viaductu.
Umjesto rješenja, međusobne optužbe i poruka da do izbora 2026. neće biti ozbiljnijih promjena ili zamaha na EU putu. O problemima unutar koalicije i aktuelnoj političkoj situaciji u Buka intervjuu razgovarali smo sa poslanikom SDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Albinom Muslićem.
BUKA: Iako je zakon usvojen i istekao rok za izradu pravilnika, još nije počeo povrat PDV-a za prvu nekretninu. Kada možemo očekivati da se krene provoditi zakon koji ste usvojili?
Kada je u pitanju zakon kojim se oslobađaju fizička lica u pogledu nabavke prve nekretnine, želim napomenuti da je Parlament BiH odradio svoj dio posla i da je sada na potezu Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje. Činjenica je da je ovo samo jedan u nizu slučajeva gdje određene institucije, nakon što državni parlament donese ili usvoji određeni zakon, u praksi odugovlače realizaciju tih akata, iako je to u njihovoj nadležnosti.
U konkretnom slučaju, na osnovu zakona usvojenog u parlamentu, potrebno je donijeti samo pravilnik kojim će se konkretizirati pitanje oslobađanja onih subjekata koji imaju pravo na povrat PDV-a pri nabavci prve nekretnine. Dakle, prava adresa za trenutno stanje je Uprava za indirektno oporezivanje.
BUKA: Gospodine Musliću, još ništa nema od Zakona o sudu BiH. Kako smo od priče o formiranju Vrhovnog suda što je obaveza na EU putu spali na priču oko lokacije sjedišta apelacionog odjela Suda BiH kao da je to, u krajnju ruku, uopšte i bitno jer ne rješavamo goruće pitanje?
Činjenica je da smo u parlamentarnoj proceduri nedavno imali taj zakon. Državni parlament ga je razmatrao, ali, nažalost, nije dobio potrebnu podršku. Želim istaći zvanični stav, između ostalog i SDP-a BiH, u vezi s tim zakonom: postojeće nadležnosti po Zakonu o Sudu BiH ne smiju se ni na koji način reducirati bilo kojim budućim zakonskim rješenjima.
U vezi s tim, imao sam i određene sugestije na prijedlog zakona jer sam smatrao da bi neka rješenja mogla dovesti do toga da se smatra kako dolazi do smanjenja nadležnosti. Što se tiče sjedišta – koliko god bilo značajno – ipak je to pitanje o kojem se može razgovarati. Nakon što je prvobitno predloženo da sjedište bude u Mostaru, pa Sarajevu, pa Istočnom Sarajevu, došlo se do rješenja da to budu Pale. Po meni, najbolje bi bilo da sjedište Apelacionog suda bude u Sarajevu jer bi se time organizacijski i tehnički omogućio nesmetan rad najvišeg suda u BiH.
Međutim, da bi zakon bio usvojen, kao i svaki drugi, mora imati podršku državnog parlamenta – što trenutno nije slučaj. Ipak, prije ili kasnije, to je jedna od obaveza BiH, što znači da ćemo u budućnosti morati usvojiti navedeni zakon i ići dalje ka EU integracijama. To podrazumijeva i usvajanje budžeta za 2025. godinu, kao i određivanje glavnog pregovarača za pristupne pregovore BiH s EU.
Nažalost, kao i kod mnogih drugih pitanja, i dalje imamo određene blokade, i jako teško u posljednjih nekoliko mjeseci usvajamo zakone – iako smo ranije imali uspješan period s usvajanjem značajnog broja zakona, što je kulminiralo otvaranjem pregovora. Ipak, vjerujem da će politički akteri u BiH shvatiti da je EU nulti prioritet, te da će sjesti za sto i tretirati i zakon o sudu BiH na način da se dobije pravni okvir usklađen s europskim standardima, uz uvažavanje činjenice da se postojeće nadležnosti države ne smiju smanjivati. Sjedište je pitanje oko kojeg se može razgovarati, ali moj stav je da to treba biti Sarajevo.
BUKA: Stagniramo na EU putu, nismo povukli novac iz Plana rasta… Često se za izostanak reformi, za pokretanje nekih važnih aktivnosti čeka na dobru volju HDZ-a i SNSD-a. Šta je, u svemu tome, sa Trojkom?
Osnovna karika u tom lancu je Vijeće ministara BiH. U proteklom periodu imali smo određene aktivnosti, ali mislim da propuštanje obaveza prema EU može imati samo negativne posljedice za BiH – od neaktiviranja stotina miliona KM grant sredstava, do izgubljenih projekata koji bi poboljšali život građana.
BUKA: HDZ BiH insistira na izmjenama izbornog zakona, poslanici iz RS-a se drže po strani, prebacujući lopticu na dogovor unutar Federacije. Ko će prvi popustiti HDZ ili Trojka? I šta je za Vas najbolje rješenje za Izborni zakon?
Kada se radi o izmjenama Izbornog zakona, naročito HDZ-ovog prijedloga, mi smatramo da se svaka izmjena mora temeljiti na principu da se ne uvodi dodatna diskriminacija. HDZ-ovo rješenje, po nama, dodatno promovira diskriminaciju, što je za SDP neprihvatljivo. Želimo da radimo na izvršavanju obaveza iz presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje nalažu jednako pravo glasa svakom građaninu u BiH.
Neprihvatljivo mi je da, primjerice, legitimni Hrvat iz Mostara promjenom prebivališta u Bihać postaje “nelegitiman”. Treba težiti zakonskim rješenjima koja promoviraju jednakost svih građana. Izmjena izbornog zakona podrazumijeva i izmjene Ustava, a to zahtijeva dvotrećinsku većinu, tj. podršku prisutnih poslanika u Predstavničkom domu.
BUKA: Od 2009. nije implementirana presuda Sejdić-Finci. Zašto SDP ne spremi ustavne promjene? Da li su SDA-ove optužbe da ste odustali od građanskog modela tačne?
Optužba da smo odustali od građanskog modela države naprosto ne stoji. SDP svakodnevno u radu zakonodavnih i drugih organa vlasti insistira na BiH kao državi svih građana. Etnički prefiksi u zakonodavstvu moraju biti eliminirani, a prava pojedinaca vezana za njih same, a ne za njihovu etničku pripadnost. Tvrdnje da je SDP odustao od građanske države su neosnovane.
BUKA: U parlamentu ste podržali kandidaturu Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti. Ipak od tog imenovanja, bar za sada nema ništa. Hoćemo li do kraja mandata imati “obezglavljeno” ministarstvo posebno evo u trenutku kada se javlja mogućnost vraćanja velikog broja migranata u BiH?
Mi smo to predložili, ali gospođa Krišto nije reagirala. Predstavnički dom je usvojio dodatni zaključak kojim se traži od nje da ga imenuje, kako bismo mogli potvrditi imenovanje. To se nije desilo. Ključno je da to neimenovanje blokira rad Vijeća ministara, koje zbog toga ne može efikasno odlučivati o mnogim tačkama. Ako bi Vukanović bio imenovan, dobili bismo funkcionalno Vijeće ministara sposobno za realizaciju svih obaveza prema EU.
Kako i Vijeće ministara, kao izvršni organ vlasti, sad dolazi iz HDZ-a i SNSD-a, mi kao Trojka, naročito kao SDP, insistiramo da Vijeće ministara radi svoj posao. Ne smije se zaboraviti da je njegovo imenovanje potvrdio Predstavnički dom, te je ono i odgovorno tom domu. Nedavno smo čak tražili da se imenuje gospodin Vukanović, međutim aktuelna predsjedavajuća, gospođa Krišto, to i dalje odbija iz njoj znanih razloga. Time se de facto blokira rad Vijeća ministara BiH.
BUKA: Još nema kvalitetnog rješenja za stabilno finansiranje javnog servisa BiH. Je li vam to kao poslanicima uopšte prioritet i možete li obećati dan kada će javni servis imati stabilno finansiranje?
Smatramo da je RTV servis od izuzetnog značaja za državu BiH i da mora imati stabilno finansiranje kroz RTV taksu. U suprotnom, prijeti mu otežan ili čak obustavljen rad. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH i Vijeće ministara, zajedno sa svim političkim akterima, moraju raditi na rješavanju tog problema.
BUKA: Ne priča se ovih dana o dugu prema Viaductu i problemu sa BHANSA-om, ali problem bi mogao eskalirati i ugroziti aviosaobraćaj u BiH, potom i turizam. Radite li na pronalasku rješenja?
To pitanje smo više puta pokretali. Postavio sam i poslanička pitanja raznim institucijama tražeći odgovore. Kao parlament, predložili smo da se dug prema Viaduktu plati iz neutrošenih sredstava namijenjenih za izgradnju zgrade Uprave za indirektno oporezivanje, a da se onda regresno potražuje od vlasti Republike Srpske koje su i stvorile taj dug. Također, uputili smo u proceduru Zakon o finansiranju institucija BiH, kao i zakon o zaduženju i garancijama, kojim želimo spriječiti ponavljanje sličnih slučajeva, tretirajući arbitražne obaveze kao dio vanjskog duga – što uključuje i njihovo servisiranje – kako bi se spriječilo da se „slučaj Viadukt“ ponovi u budućnosti.