“Ideolog blokadera”, “Naim Leo Beširi priznao da je obučavao blokadere”, “Novi napad na SPC, ideolog blokadera za ukidanje veronauke”… ovo je samo djelić široke lepeze kampanje targetiranja, etiketiranja i diskreditacije koje režimski mediji, posebno tabloidi, vode protiv direktora Instituta za evropske poslove, Naima Lea Beširija.
Zbog podrške studentima u blokadi Beširi je, skoro svakodnevno, meta pristalica vlasti. Prijetnje, uvrede, psovke… Sve to dobija u porukama, komentarima ispod objava na društvenim mrežama i na portalima. Šta je njegova ideologija, zašto je meta, i šta takav progon instruisan s vrha države, samo su neka od pitanja na koja odgovara u intervjuu za Buka magazin.
BUKA: Odnos vlasti Srbije prema studentskim protestima je dosta neprijateljski. Koriste se lažnim informacijama, uvredama, etiketiranjima, pa i upotrebom sile. Kakva je to vlast?
Vlast Aleksandra Vučića je autoritarna, klijentelistička i uzurpatorska. Autoritarnost se karakteriše koncentracijom moći u rukama jednog lidera ili uskog kruga, uz suzbijanje opozicije i ograničavanje građanskih sloboda. Vučić je nezakonitim praksama koncentrisao moć u svojim rukama, izabrao poslušnike koji se ponašaju kao sledbenici i uložio je enormne ljudske i finansijske resurse da našteti opoziciji, njenom slobodnom okupljanju i mogućnosti da preko javnih sredstava informisanja dođe do glasača. Bez demokratske kontrole, sve to dovodi do urušavanja vladavine prava, građanskih sloboda uključujući izostanak fer i slobodnih izbora, slobodu medija i građanskog okupljanja.
Prema svakoj vrsti kritike, Vučić i njegova kamarila se ophode s brutalnošću gušeći i najmanji glas suprotan narativu vlasti na vrlo svirep način. To se ogleda u nebrojanim zločinima, od gašenja i zastrašivanja medija, otpuštanja u javnom i privatnom sektoru preko medijskih i fizičkih napada na univerzitetske profesore, predstavnike civilnog društva, privrednike, novinare, nastavnike, studente i srednjoškolce do pritvaranja i zatvaranja hiljade neistomišljenika.
Klijentelistički manir vlast zasniva se na mreži ličnih usluga i usluga za uzvrat, gde politička lojalnost donosi privilegije, zapošljavanje i resurse. U poslednjih trinaest godina vladavine, sada već duže nego što je na vlasti bio Milošević, SNS je napravio mrežu javnih institucija i privatnih firmi preko kojih izvlači novac iz državnog budžeta i bogati poslušni krug vladajuće elite. Ta elita je onda odgovorna da izađe u susret zahtevima stranke od otkazivanja autobusa za proteste studenata do otpuštanja disidentskih zaposlenih.
Sistem je napravljen tako da državni tender ne može da dobije niko van tog uskog kruga, fakture se napumpavaju čak i za lažne poslove, a novac se delimično koristi i za odbranu fotelja vladajuće većine. Taj novac se onda pušta i u kriminalne krugove koji onda organizuju fantomke, prebijanja i zastrašivanja, a poslednji primer tome je ćacilend, nelegalno ruglo šatora i traženih kriminalaca u parku između Narodne skupštine Srbije i Predsedništva.
Vučićeva uzurpatorska vlast prisvaja institucije i resurse države za lične ili partijske interese, često rušeći ustavni poredak i pravnu državu. Juče je po trideseti put otvaran deo autoputa prema Crnoj Gori i ovoga puta otvorena je deonica od svega 19 kilometara. Uprkos ozbiljnim indicijama da nisu ispoštovani bezbednosni protokoli prilikom izgradnje i odsustva potpisa nadležnih lica za puštanje saobraćajnice u promet, direktor Puteva Srbije nam kaže da je nebitan pravilnik i da on garantuje za bezbednost.
Taj isti Zoran Drobnjak obavlja tu funkciju suprotno zakonu jer mi je mandat istekao još davne 2014. godine! U odsustvu slobodnih sudskih organa, policije i kontrolne uloge parlamenta, SNS na ovom i mnogim drugim primerima pokazuje da ih zakon ne interesuje jer znaju da je kažnjavanje za kršenje nemoguće tokom uzurpacije vlasti.
Tako je više od tri četvrtine državne uprave u statusu vršioca dužnosti, a gotovo svi duže nego što zakon maksimalno dozvoljava. To je način da se poslušnici drže na uzici jer u svakom trenutku mogu biti smenjeni.
Izurpacija vlasti je izraženija kada se pogledaju tri grane vlasti, regulatorna tela, nezavisne i samostalne institucije i organi. Na svim pozicijama su postavljene vladajuće figure bez ikakve mogućnosti pozivanja na odgovornost.
Posledice autoritarne, klijentelističke i uzurpatorske vlasti živimo sad već predugo, a tokom studentskih i građanskih protesta su postale vidljivije.
BUKA: Uhapšene su na desetine osoba, većina njih je i puštena nakon nekoliko sati. Da li je to znak da su oni hapšeni bez razloga i da se zapravo radi o zloupotrebi policije za zastrašivanje i gušenje protesta?
Uzurpatorska vlast ima još jednu karakteristiku, da je ne interesuje trošak kojim izlaže državni budžet i građane Srbije, ukoliko to odgovara partiji i njenom lideru.
Milioni koji se troše da se bezbednosni sistem digne na noge da često nelegalno prisluškuje, prati i uhodi opoziciju, novinare, predstavnike NVO i studente, minoran je trošak za vlastodršca kako bi obezbedio sopstvenu poziciju.
Milioni koji se troše na rad policije, tužilaštava i sudova da šireći strahovladu urušavaju građanske slobode i odvraćaju od pritiska na političke izabranike na vlasti nisu jedini trošak kojim smo izloženi. Kada obrađuje hiljade slučajeva građanske neposlušnosti, mnogima će morati da isplate i naknade za nelegalne pritvore, a svakako su sudovi i tužilaštva dodatno opterećeni poslom i ne uspevaju da rešavaju druge, realne, sporove. Tako je sudstvo u Srbiji pored kontrole od strane političara, decenijama pokazuje neefikasnost, neefektivnost i nadasve nekontrolisano trošenje finansija.
Svako dobro razume da su ova pritvaranja i osude deo političke mašinerije vlasti. Jasno je i pticama na grani da su ti učmali, poslušnički pijuni u policiji, tužilaštvima i sudovima deo klijentelističke vlasti koju treba razbucati prvom prilikom, kada promena dođe.
BUKA: Mislite li da vlast zna šta radi, jer svaki njihov potez kojim se nadaju da su ugušili proteste, izazovu reakcije i zapale blokadnu iskru?
Vlast je brlo proračunata i vrlo dobro zna gde da udari. Vlast ima i gotovo neograničene resurse za zloupotrebiti. Od ljudskih, policija, BIA, tužilaštvo, sudovi do izvršnih ovlašćenja i krimanalaca na dugme. Kada vlast primeti da su joj ograničeni resursi, pa sudija želi da radi po zakonu i osudi četvoricu SNS Novosađana koji su onomad razbili vilicu studentkinji koja je lepila protestne nalepnice na njihovo sedište u srpskoj Atini, predsednik Vučić uskače da spasi situaciju i donese ukaz o pomilovanju.
Znaju i kada preteraju s državnim nasiljem da će se protest pojačati pa balansiraju. Napadaju najslabije, one koje ne mogu da se brane i za koje znaju da neće mnogo ljudi skočiti u odbranu. Pre nego što napadnu propagandna kampanja na režimskim medijima traje neko vreme pre udarca. Nebitno je da li je ličnost, institucija ili grupa ljudi.
Ipak, razlika je tu između Miloševića koji je uglavnom napadao grupe ljudi, novinare, profesore ili ljudskopravaše, Vučić svu mašineriju često strovali na individue, brutalnim napadom šaljući poruku ostalima iz te kaste.
Generalno gledano, vlast ide na to da umori protestante. Različitim kakofonijama, kombinaciji propagande i desetine akcija na dnevnom i nedeljnom nivou kako bi diktirao tempo protesta. Dugoročni cilj je da zavlada apatija, još jedan mirni protest nije urodio plodom, uprkos tome da je najveći u istoriji našeg društva.
S druge strane, ukoliko bi se protesti intezivirali i krenulo nasilje, njegova brutalnost bi se drastično povećala i dao bi zeleno svetlo svojim batinašima da u krvi uguše protest. On želi nasilje, u njemu se najbolje snalazi.
BUKA: Evropa sve to posmatra mirno. Da li ste razočarani odnosom Evropske unije prema dešavanjima u Srbiji?
Evopska unija nije monolitan organ. Sastoji se od 27 država članica koji imaju različite stavove o tome šta se događa u Srbiji. Od recimo Irske koja nema pojma šta se dešava i ne interesujemo ih mnogo, preko Nemačke koja balansira između političkog pritiska i ekonomske saradnje do Mađarske čiji lider slično radi svojim sugrađanima te podržava Vučića i zbog lične ekonomske koristi.
Kako za sada stoji proces donošenja odluka u EU, i dalje je potrebna saglasnost svih u spoljnoj politici i to Vučić dobro koristi da ogadi EU građanima Srbije jer na tome predano radi svih trinaest godina. Svoje glasače je skoro ubedio, a sad je prešao na pro EU i dobro mu ide. Vezao je za EU i pitanje litijuma, podršku njemu i sporost evropskih integracija i propagandom je uspeo da ubedi većinu da je za sve to kriva EU.
Nema veze to što nema usvajanja zakona i pravila, reformi i izveštaja o sprovedenim reformama već više od pet godina, važno je napraviti narativ da nas oni ne žele.
I istina je, ovakvi kakvi smo, s autokratskom, klijentelističkom i uzurpatorskom vlašću ne da nismo za EU, nego dobro je što nam sankcije nisu uveli. Od količine korupcije, organizovanog kriminala, niskog ekonomskog standarda, nebezbednosti, nesigurnosti i siromaštva, Srbija ne bi mogla da postane članica ni za pet godina, čak i da se sutra sve ovo promeni.
I pored svega toga, demokrate, socijalisti i liberali iz EU šalju snažnu podršku studentskim protestima i pozivaju vlast da se vrati u zakonske okvire. Kos i Kalas su jasno poslale poruku da uzurpacija vlasti nije prihvatljiva i pozvale Beograd da omogući slobode izbora, okupljanja i govora. EU komisija već pet godina ne otvara nova poglavlja, a šatl diplomatija u posednjih par godina šalje ozbiljne signale Vučiću da prestane.
Da li mogu da urade nešto više, a da ne naude građanima Srbije? Malo. Mogu da podržavaju medije i civilni sektor da se odupru autoritarnom režimu. Mogu jasno iglasno javno i privatno da osuđuju. Mogu da zadrže finansijska sredstva koja dolaze iz Brisela. Ali ne mogu da pošalju Koveši da uhapsi Vučića, što bi mnogi u Srbiji želeli.
Naša je politička odluka da idemo ka EU, postoje uslovi koje moramo da ispunimo i može da prođe 100 godina, al ako nisu bar minimalno ispunjeni, nema ništa od toga. Kao i fakultet, upisali ste, al ne dajete ispite, bićete večiti student kao i Srbija večiti kandidat.
BUKA: Režimski mediji Vas nazivaju „ideologom blokadera“, osjećate li se kao ideolog i šta je Vaša ideologija? Zašto ste uopšte meta, možete li pretpostaviti?
Ako sam zaista ideolog, onda neka piše da sam ideolog pristojnosti i otvorene, građanske i evropske države. Moja ideologija je jednostavna: ne kradi, ne laži, ne bij građane i ne maltretiraj ljude koji samo traže da im život u Srbiji ne liči na lošu verziju rijalitija. Ako je to ideologija, onda neka budem njen najglasniji zagovornik.
Zašto sam meta? To morate pitati njih. Ali pretpostavljam da im je lakše da izmišljaju vođe i ideologe nego da priznaju da su decu i mlade na ulicama isterali oni sami, korupcijom, svojim bahatim ponašanjem, policijskom brutalnošću i beskrajnim lažima. Tako je zgodnije za naslov i propagandu nego da pogledaju u ogledalo.
To što ih toliko nervira što postoje ljudi koji ne ćute i ne savijaju kičmu, dovoljno govori o njima. A mene, da budem potpuno iskren, više brine što još ima ko im veruje nego što me oni prozivaju po naslovima trećerazrednih baljezgotina.
BUKA: Mislite li da studenti i svi građani imaju šanse da pobijede režim koji na njih šalje čak i pendreke?
Naravno da imaju. Nijedan režim, ma koliko pendreka imao, ne može večno da tuče vlastite građane i da opstane. Što su više sile i pendreka poslali, to su nam samo pokazali koliko su uplašeni i koliko malo im je ostalo oslonca osim straha.
Studenti i građani već pobeđuju time što nisu prestali da izlaze, što ne pristaju na laži i što jedni druge drže za ruku dok ih guraju i tuku. To je veća snaga nego bilo kakva uniforma.
Na kraju dana, režimi padaju kada narod odluči da se ne boji više. I Srbija će se jednog dana probuditi u zemlji gde batine više ne rešavaju ništa, pitanje je samo koliko će još ljudi bespotrebno da povrede dok taj dan ne dođe.
BUKA: Studentima se često zamjera i to što na skupovima čujemo zapaljive, nacionalističke govore, ali očekujemo li previše od studenata i imaju li oni uopšte luksuz da biraju ko ih može podržavati?
To pitanje pogađa u suštinu jednog većeg problema. Previše očekujemo od studenata kada im stavljamo na teret da budu i građanski aktivisti, i stratezi, i PR menadžeri protesta, a pritom su oni tek na početku svog političkog sazrevanja. Nije realno očekivati da svaki student koji izađe na ulicu ima potpuno izgrađen svetonazor i da zna kako da filtrira poruke koje mu se nameću. Oni su tu da pokažu bunt, a na starijima i iskusnijima je da im ponude bolje alternative i da im pomognu da taj bunt oblikuju u nešto pozitivno i korisno za društvo.
S druge strane, u zemlji kakva je Srbija, studenti zaista nemaju luksuz da odbijaju svaku ruku podrške samo zato što dolazi iz pogrešnih pobuda. Nije lako u situaciji kad su na meti policijskih pendreka, suzavca i medijske hajke, još i praviti selekciju ko sme da ih podrži. Problem nije u tome što studenti nisu dovoljno čisti, već u tome što politička scena nema dovoljno autentičnih, demokratski orijentisanih snaga koje bi prirodno stale iza njih bez pokušaja manipulacije.
Važno je, međutim, da i studenti i svi mi oko njih ostanemo svesni da podrška koja dolazi iz ekstremnih ili nacionalističkih krugova nikada nije dugoročno iskrena ni korisna. Ona može da posluži trenutku, ali ne sme da oblikuje budućnost. Od nas zavisi da im ponudimo drugačiju viziju, da ih ohrabrimo da misle svojom glavom i da ne pristaju na kompromis sa mržnjom i isključivošću. Jer ako i njih pretvore u ono protiv čega su ustali, onda smo svi izgubili.