Dok je američki predsjednik Donald Tramp pozdravljao usvajanje svog “velikog i lijepog zakona“ u Kongresu, davno posijano seme sumnje u održivost američkog duga u ostatku svijeta je počelo da buja.
Očekuje se da će Trampov zakon o smanjenju poreza već zapanjujući američki dug od 37 biliona dolara uvećati za još najmanje tri biliona, zbog čega su kritičari sve brojniji i ne radi se samo o Ilonu Masku, koji je zakon nazvao “odvratnom sramotom“, prenosi BBC.
Zbog sve bržeg rasta američkog duga mnogi se već pitaju da li postoji ograničenje koliko će i do kada ostatak svijeta pozajmljivati „Ujka Semu“, a prvi rezultati bili su vidljivi kada je vrijednost dolara počela da pada, a kamatne stope koje investitori traže da bi pozajmili novac Americi da rastu.
Od početka godine, dolar je pao za 10 odsto u odnosu na funtu i 15 odsto u odnosu na evro.
Iako su troškovi zaduživanja SAD generalno stabilni, razlika između kamatnih stopa koje se plaćaju na dugoročne kredite u odnosu na kratkoročne kredite povećana je, što signalizira povećane sumnje u dugoročnu održivost zaduživanja SAD.
Što još više brine, do toga dolazi uprkos činjenici da su SAD sporije snižavale kamatne stope nego EU i Velika Britanija, što bi normalno ojačalo dolar, jer investitori mogu dobiti veće kamatne stope na bankovne depozite.
Osnivač najvećeg svjetskog hedž fonda Rej Dalio vjeruje da se zaduživanje SAD nalazi na raskrsnici i procjenjuje da će Amerika uskoro trošiti 10 biliona dolara godišnje na otplatu kredita i kamata.
“Uvjeren sam da je finansijsko stanje u SAD na prekretnici, jer ako se ovo sada ne riješi, dugovi će se nagomilati do nivoa kada se njima neće moći upravljati bez velike traume“, upozorio je.
Na pitanje kako bi ta trauma mogla da izgleda, on kaže da je prva opcija drastično smanjenje državne potrošnje, veliko povećanje poreza ili oboje.
Dalio sugeriše da bi smanjenje budžetskog deficita sa sadašnjih šest na tri odsto moglo da spriječi probleme u budućnosti.
Trampov novi budžetski zakon je smanjio dio potrošnje, ali je više od toga smanjio poreze, pa trenutna putanja ide u neželjenom smjeru.
Druga opcija je da bi, kao i u prethodnim krizama, američka centralna banka mogla da štampa novac i da ga koristi za otkup državnog duga, što smo vidjeli posle velike finansijske krize 2008. godine.
Problem je što to može podstaći inflaciju i nejednakost, jer vlasnici imovine, poput kuća i akcija, prolaze mnogo bolje od onih koji se oslanjaju na vrijednost rada.
Treća opcija je direktan bankrot, a tada bi velika finansijska kriza iz 2008. godine “izgleda kao piknik”, naveo je Dalio.
On ukazuje da nijedna od te tri opcije u ovom trenutku nije previše vjerovatna, ali napominje da razlozi za to nisu toliko utješni, jer je činjenica, sviđalo nam se to ili ne, da svijet trenutno ima malo alternativa za dolar.
Ekonomista i bivši vrhovni stručnjak za obveznice Mohamed El-Erijan rekao je za BBC da mnogi pokušavaju da smanje zalihe dolara, zbog čega smo vidjeli rast vrijednosti zlata, evra i funte, ali ističe da je, uprkos tome, “malo mjesta gdje se može pobjeći“.
“Dolar je kao vaša najčistija prljava košulja – morate je nositi“, ilustrovao je El Erijan.
Dug od 37 biliona (37.000 milijardi) dolara je nezamisliv broj. Ako biste štedjeli milion dolara svakog dana, trebalo bi vam 100.000 godina da uštedite toliko, ali razumniji način da se dug posmatra je koliko je to u odnosu na BDP zemlje, a američka ekonomija proizvodi prihod od oko 25 biliona dolara godišnje.
Iako je to izuzetno visok nivo duga, nije tako visok kao u Japanu ili Italiji, a ima prednost što iza njega stoji najinovativnija i najbogatija ekonomija na svijetu.