Više od 40 dana na području najveće bh. žitnice nije pala ni kap kiše. Već sada je izvjesno da bi ovogodišnji prinos žitarica, ali i povrća i voća, mogao biti prepolovljen. Osim manjka proizvodnje i nestašice, suša prijeti i drastičnim poskupljenjima na jesen. Proizvođači su očajni, ulaganja ogromna, a povrat sve manji.
Kukuruz, glavna ratarska kultura ovog kraja, već u julu pokazuje prve znakove uvelosti i stagnacije u rastu. Poljoprivrednici su zabrinuti jer su suncu izložene njive bez vlage praktično osuđene na loš rod.
“Nikad nije bilo ovako suho u junu i julu. Kukuruz još nije ni dostigao fazu zrenja, a već se suši i opada. Strahujemo da će gubici biti ogromni. Ja imam farmu muznih grla i kukuruz sijem prvenstveno radi stočne hrane. Kako sada stvari stoje, kukuruz će morati ranije da se skida s njiva, da se spasi bilo šta. Ne znam čime ću zimus prehraniti grla i kako očuvati stočni fond”, kaže za Buku ratar Miladin Petrović.
Ulaganja su bila ogromna, a sada se postavlja pitanje hoće li od ovogodišnje proizvodnje i biti išta.
“Složio sam sve, dao pare za sjeme, đubrivo, radnu snagu. Proizvodnja je bila jako skupa jer su cijene repromaterijala u vrijeme sjetve naglo skočile. Sad svaki dan trošim oko 200 maraka samo za gorivo da navodnjavam, a i dalje ne znam hoće li prinos pokriti troškove”, dodaje za Buku Milan.
Troškovi navodnjavanja premašuju prihode, ratari su u finansijskom kolapsu.
Povrtari u Semberiji i okolini takođe osjećaju posljedice. Paprika, paradajz, krompir i ostale vrste povrća koje zahtijevaju redovnu vlagu bukvalno trunu na suncu.
Navodnjavanje je postalo jedini spas za mnoge ratarske njive, ali i ogromna finansijska noćna mora. Gorivo za pumpe, amortizacija sistema, radna snaga — sve to značajno podiže cijenu proizvodnje.
Slaviša Novaković, koji se povrtlarskom proizvodnjom bavi više od četiri decenije, kaže da ovako sušnu godinu ne pamti.
“Ovo je sada strašno. Imali smo sušu i prošle godine, ali je stigla nekada u julu ili avgustu, biljke su bar uspjele koliko-toliko odraditi. Sada se biljka suši tek što je izbacila cvijet. Plod se nije ni razvio. Daj Bože da išta uspijemo izvući od ove sezone. Naše plastenike i njive moramo stalno zalijevati, ali zbog visokih troškova neki su već morali odustati od proizvodnje. Sasvim sigurno će na jesen na pijaci biti manje povrća, a cijene će skakati”, kaže za Buku Novaković.
Stručnjaci potvrđuju da su troškovi proizvodnje u BiH ove godine porasli i do 40 posto u odnosu na prošlu godinu, upravo zbog suše i povećanih troškova navodnjavanja. Upozoravaju da se proizvodnja hrane smanjuje iz godine u godinu, a suša dodatno ugrožava ionako težak položaj proizvođača.
Pad prinosa kukuruza i povrća — statistika koja alarmira.
Prema podacima agronoma, očekuje se pad prinosa kukuruza u ovom regionu između 30 i 50 posto u odnosu na prošlu godinu. Povrtarske kulture su, prema procjenama, u nekim lokalnim zajednicama ugrožene i do 60 posto.
Ova statistika jasno pokazuje koliko je ozbiljna situacija i za poljoprivredu i za ukupnu prehrambenu sigurnost. Najgore tek predstoji. Pad prinosa žitarica i stočne hrane direktno ugrožava i stočarsku proizvodnju. Ratarima prijeti da neće imati dovoljno kukuruza, sijena i kukuruzne silaže da prehrane stoku, upozorava za Buku agronomkinja dr. Sanja Marković.
Ratari već sada imaju problem s nabavkom stočne hrane. Cijene rastu, a to će neminovno uticati na cijene mlijeka i mesa na tržištu. Mali proizvođači, koji nemaju rezerve hrane, suočavaju se s velikim problemima.
Žetva je počela, cijena nepoznata.
Žetva hljebnog žita u najvećoj bh. žitnici u punom je jeku, a cijena pšenice i dalje nije poznata. Kolone traktora ispred mlinova svakog poslijepodneva čekaju da predaju pšenicu za koju i dalje ne znaju koliko će novca dobiti.
“Uložio sam 6.000 po dunumu, to je samo repromaterijal, đubrivo. A da ne računam kasnije sve troškove na zaštiti biljke koje smo morali provoditi da bi nešto uspjeli proizvesti. Sad dovezem ovdje, čekam, predam, a ne znam ni kad ću dobiti novac, ni koliko. Predaja je počela, cijena se ne zna. Ovo je sramota. A primorani smo da predamo jer nemamo skladišne kapacitete i nemamo gdje držati. Onda oni ovdje po mjesec dana drže našu pšenicu, uvoze pšenicu iz Srbije i kad napune ambare, nama daju neku siću, od koje nam još i odbiju ležarinu. Ovo je katastrofa”, priča za Buku Radiša Rikanović, proizvođač.
Ratari traže isplatu zaostalih podsticaja i hitnu zaštitu domaće proizvodnje. Podsjećaju da je broj proizvođača za proteklih deset godina smanjen sa 10.000 na svega 3.000 i da loša agrarna politika prijeti da ugasi proizvodnju.
“Mi smo pred kolapsom. Godinama unazad ukazujemo na neophodnost zaštite domaće proizvodnje. Evo, pogledajte šta nam rade. Posiješ pšenicu, koja je strateška kultura ovog kraja, uložiš mnogo, a sada, kada je žetva uveliko krenula, mi predajemo pšenicu, a cijena i dalje nije poznata. Ovo nema nigdje — da proizvedeš, predaš, a ne znaš koliko ćeš dobiti. Mlinari nas ucjenjuju iz godine u godinu s otkupnom cijenom. Pekari zarađuju na našoj muci. Nigdje nema da se kilogram pšenice otkupi za 30 feninga, a toliko košta jedna mala kifla u pekari. Nadležni šute. Nema zaštite domaće proizvodnje, na što godinama upozoravamo. Ovo je bruka i sramota”, kaže za Buku Savo Bakajlić, predsjednik Asocijacije poljoprivrednih udruženja BiH.
Ogorčeni poljoprivrednici traže hitnu pomoć države.
Predstavnici poljoprivrednih udruženja već mjesecima traže hitne mjere i pomoć države.
“Treba nam podrška u nabavci sistema za navodnjavanje, subvencije za gorivo, krediti s niskim kamatama, kao i dugoročne strategije za borbu protiv klimatskih promjena”, kaže za Buku Bakajlić.
Do sada su zvanične reakcije vlasti bile ograničene, što dodatno frustrira proizvođače.
Potrošači strahuju od daljeg rasta cijena hrane.
Na pijacama i u prodavnicama već se osjete prvi efekti smanjenog prinosa.
Već sada cijene povrća i žitarica su skočile za 20 do 30 posto. Bojimo se da će na jesen to biti još gore. Ljudi već osjećaju pritisak na svoj budžet. Većina kupuje samo ono najosnovnije. Šta će biti na jesen, to niko ne zna, kaže Olivija Trifković, trgovkinja na bijeljinskoj Zelenoj pijaci.
Mnogi građani kažu da im je već sada teško da prate rastuće troškove i strahuju da će prehrana postati luksuz.
Stručnjaci upozoravaju da ovakve sušne godine neće biti izuzetak, već dio globalnog trenda klimatskih promjena koje sve više utiču i na Bosnu i Hercegovinu. Bez hitnih i efikasnih mjera, BiH se suočava s krizom prehrambene sigurnosti i velikim socijalnim posljedicama u godinama koje dolaze.