Radovi na obali rijeke Vrbas izazvali su zabrinutost ekoloških organizacija i dijela javnosti u Banjaluci.
Bez jasnih informacija o projektnoj dokumentaciji, izvođačima i obimu radova, počelo je uređenje priobalnog dijela rijeke uz pomoć teške mehanizacije. Građani i aktivisti upozoravaju na moguće negativne posljedice po ekosistem, stabilnost obala i kvalitet života u gradu.
Prema riječima predstavnika lokalnih ekoloških udruženja, radovi se izvode bez prethodnih konsultacija sa stručnjacima i bez uvida u studije uticaja na životnu sredinu. Posebnu zabrinutost izaziva uklanjanje autohtonog biljnog pokrivača i betoniranje dijelova obale, što može ugroziti staništa brojnih vrsta ptica, riba i vodenih biljaka.
Takođe, građani ističu da su radovi započeti bez javne rasprave, što dodatno doprinosi osjećaju netransparentnosti.
Ekološki aktivisti pozivaju nadležne institucije da hitno obustave radove dok se ne obezbijedi potpuna transparentnost, uvid u dokumentaciju i mišljenje stručnjaka. Oni podsjećaju da Vrbas nije samo prirodni resurs, već i važan simbol grada, te da svaka intervencija mora biti pažljivo planirana i sprovedena uz poštovanje zakona i načela održivog razvoja.
Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu kaže da ukoliko pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu.
“Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem. Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih”, rekla je BUKU Aleksandra-Anja Dragomirović.
Ona ističe da ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima.
“Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi”, pojašnjava ona.
