Ministarstvo ekonomije Hrvatske pokrenulo je javno e-savjetovanje o prijedlogu zakona kojim se predviđa izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori, u opštini Dvor, neposredno uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom. U centru će se skladištiti institucionalni radioaktivni otpad s teritorije Hrvatske, kao i polovina nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.
Zakon je predložen za usvajanje po hitnom postupku, s ciljem da se ispune zahtjevi Međudržavne komisije i Evropske direktive 2011/70/Euratom, te da se izgradnja Centra i preuzimanje otpada iz Krške nuklearke počnu najkasnije početkom 2028. godine.
Centar će obuhvatiti složenu funkcionalnu cjelinu – skladište radioaktivnog otpada, upravnu zgradu s informacijskim centrom, potrebnu infrastrukturu uključujući pristupne puteve, vodosnabdijevanje, energetske i sigurnosne sisteme, kao i druge prateće objekte. Prijedlog zakona predviđa da se uticaj ovog zahvata na okolinu detaljno procijeni kroz poseban ekološki postupak prije izdavanja bilo kakvih građevinskih dozvola.
Uz zakon, u e-savjetovanje je uvršten i prijedlog uredbe o naknadama koje će lokalne i regionalne samouprave dobijati kao finansijsku kompenzaciju za prisustvo i održavanje takve visoko rizične instalacije. Naknade će se isplaćivati u dvije faze – prvoj, do početka rada centra, i drugoj, nakon početka rada, sa ukupnim iznosima od 750.000 do 1.500.000 evra godišnje.
Međutim, ovaj postupak izaziva snažne kritike i zabrinutost u Bosni i Hercegovini.
Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik rekao je Srni da hrvatski prijedlog zakona o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada predstavlja elementarno kršenje pravnih normi i međunarodnog prava, ističući da je Ministarstvo na čijem je čelu tražilo da se zaštite interesi BiH kao potencijalno pogođene strane.
Vipotnik je upitao kako je moguće da se zakonom odredi lokacija za nuklearni objekat, a nije završena studija uticaja izgradnje odlagališta na životnu sredinu.
On je naveo da je Hrvatska potpuno otvorila karte prijedlogom zakona, kojim je nedvosmisleno rečeno da će se Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada graditi na lokaciji kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori, u opštini Dvor.
– A formulacija `da će se prihvatljivost zahvata… ocijeniti u postupku procjene uticaja zahvata na životnu sredinu` vrhunac je cinizma i potpuno objašnjava tvrdnje koje su se čule od pojedinih zvaničnika da će `naštimati da studija uticaja bude povoljna`. Pritom se Hrvatska prilikom izrade studija apsolutno nije bavila prekograničnim uticajem na BiH! – poručio je Vipotnik.
On je naglasio da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju od pravnika iz Ekspertskog tima i međunarodnog pravnog konsultanta, francuske kuće “Labord”, tražilo da, bez odgađanja, reaguje u okviru svojih nadležnosti i zaštiti interese BiH kao potencijalno pogođene strane.
– Tražimo od Savjeta ministara i Predsjedništva BiH da se, konačno, institucionalno uključe u rješavanje pitanja izgradnje nuklearnog objekta na samoj granici BiH, jer ovo prevazilazi sferu zaštite životne sredine i zdravlja ljudi i postaje prioritetno politički, ali i bezbjednosni problem! – naglasio je Vipotnik.
On je podsjetio da je Narodna skupština Rezolucijom o protivljenju aktivnostima izgradnje i uspostavljanja nuklearnog objekta na lokaciji Trgovske gore obavezala sve institucije na svim niovima vlasti da, s ciljem zaštite bezbjednosti i zdravlja građana, intenziviraju i koordinišu sve raspoložive političke, pravne i diplomatske aktivnosti u skladu sa odredbama međunarodnog prava kako bi se Hrvatska spriječila da odlaže radioaktivni otpad, istrošene izvore i istrošeno nuklearno gorivo na lokaciji na samoj granici sa BiH.
Mario Crnković, ekološki aktivista iz Novog Grada, ističe da je prijedlog zakona u suštini samo pravno opravdanje za izgradnju nuklearnog objekta na samoj granici BiH.
On podsjeća da je Hrvatska imala četiri potencijalne lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada — Psunj, Papuk, Trgovsku goru i Moslavačku goru — ali su tri isključene iz državnog plana, dok je kao jedina ostala Trgovska gora.
„Od te četiri, tri su izbacili u Saboru, a ostavili su samo Trgovsku goru koja je vidi čuda bila na području bivše Republike Srpske Krajine, očigledno kao nagrada tom području i jasan simbol odnosa prema Bosni i Hercegovini. Mnogima je svježe pamćenje na tu 1997 godinu kada je Jadranka Kosor koja je rodom iz Pakraca, zajedno sa Markačom, Čermakom i drugim poznatim imena 90-ih godina u Saboru izbacivala Psunj i Papuk kao lokacije za smještanje radioaktivnih otpada. Nije davno bila ni 1999. godina, kada su i Moslavačku goru, na inicijativu Janka Bobetka rođenog u Sisku, brisali iz prostornog plana Hrvatske. Na taj način je 1999. godine je Trgovska gora upisana u prostorni plan Hrvatske, kao tzv „potencijalna“ lokacija za odlaganje radioaktivnog otpada, a to je jedina lokacija koju su ostavili“ ističe Crnković.
„Proces je razvučen preko 25 godina i sada se sprovodi kroz hitne zakonske mjere, mimo dijaloga i poštovanja međunarodnih normi o zaštiti okoliša i prava lokalnih stanovnika. Hrvatska umjesto da preuzme odgovornost, bira da gura radioaktivni otpad na granicu, što je neprihvatljivo i za nas i za cijeli region.“ dodaje on.
Crnković upozorava da su sve demokratske procedure i konsultacije minimalizirane, a lokalne zajednice nisu uključene u donošenje odluka koje direktno utiču na njihovu sigurnost i okoliš. „Green Team i druge nevladine organizacije decenijama prate ovaj problem i bore se protiv ove opasne prakse, ali bez adekvatne podrške institucija i međunarodne zajednice, sve ide u veoma lošem smjeru“, dodaje on.
Poziva sve relevantne institucije, diplomatske kanale i ekološke stručnjake da se aktivno uključe u rješavanje ovog pitanja, kako bi se zaštitilo zdravlje stanovništva i očuvala životna sredina u Bosni i Hercegovini i šire.