U svijetu prepunom fitness izazova, intenzivnih treninga i planova prehrane, nekad zaboravimo na jednostavnu, gotovo zaboravljenu rutinu: jutarnju šetnju. Bez sprava, aplikacija i buke, samo vi, tišina i nekoliko dragocjenih kilometara pod nogama. Vjerovali ili ne, upravo ta jednostavnost čini šetnju jednim od najzdravijih načina da započnete dan.
Dok se mnogi bude uz zvuk alarma i šalicu kave (pa čak i grozan izbor: cigaretu), vi možete pokrenuti organizam nježno, ali efikasno – šetnjom. Jutarnja šetnja pokreće cirkulaciju, aktivira mišiće i postavlja ritam metabolizma za cijeli dan! Nema naglog opterećenja zglobova ni mišića, što šetnju čini savršenom i za početnike, ali i za one s kroničnim bolovima. Lagano a vrlo korisno.
Može i nakon kave: šetnja se jako isplati!
K tomu, šetnja ima skoro meditativni učinak. Dok koračate, mozak se oslobađa napetosti, misli se smiruju, a proizvodnja hormona sreće – serotonina i endorfina – raste. To znači da ćete dan, u najkraćem, započeti bistriji, manje nervozni i zajamčeno bolje raspoloženi, donosi Forbes.
Istraživanja pokazuju da samo 20 minuta hodanja ujutro smanjuje nivo kortizola – hormona stresa – i poboljšava koncentraciju tijekom dana! Na znanje. A za razliku od teretane ili napornih treninga koji mogu djelovati zastrašujuće, jutarnja šetnja je laka za uklopiti u svakodnevni ritam. Nema priprema, nema gužve – samo obujete udobnu obuću i – krenete. I upravo ta dostupnost povećava šansu da ćete ostati dosljedni u rutini.
Rečena polusatna kvota, pet puta tjedno, dokazano je blagotvorna.
Ako ste tip od trčanja, još bolje! Tijelo će vam biti zahvalno.
Ako krenete dovoljno rano, uhvatit ćete i nježno jutarnje sunce idealno za prirodnu sintezu vitamina D. Ovaj vitamin je ključan za imunitet, raspoloženje i zdravlje kostiju – a često ga zanemarujemo. Samo 15 minuta izlaganja ujutro može napraviti razliku.
Stručnjaci savjetuju da tenisice budu pri ruci, mobitel isključen tih pola sata, te se ruta bude različita (koliko je to moguće) kako bi se održalo zanimanje i dosljednost.
Uostalom, čovjek je “dizajniran” za kretanje, zar ne?