“Na ovoj slici možete jasno vidjeti da je naš most, Ovčiji brod, remek-djelo graditeljstva iz 18. vijeka, pred rušenjem. Mi, grupa stanovnika Bratača, protekle dvije godine obraćali smo se svakoj instituciji za koju smo smatrali da može pomoći da se most spasi. Bilo je različitih odgovora – od onih da nema para, preko onih da nije njihova nadležnost, do tankih obećanja da bi mogli nešto učiniti. Uglavnom, da sumiramo – slaba vajda od svega. Manja je tuga što se most ruši, od one da to nikome ne smeta. Da li je moguće da kultura i istorija više nikome nisu važni? Sudeći po stanju našeg mosta, izgleda da zaista nisu“.
Ovim riječima mještani Bratača, nevesinjskog sela koje je uvršteno među 16 najljepših u Bosni i Hercegovini, pokušavaju posljednji put probuditi institucije, stručnjake i javnost.
Njihov vapaj nije samo zbog kamenja koje otpada sa lučnih svodova, već zbog istine da smo spremni pustiti da se pred našim očima uruši dio identiteta i prošlosti. A Ovčiji brod to jeste – živa istorija urezana u kamen, simbol znanja, umijeća i duha Hercegovine.
Kamena elegancija kroz vijekove
Ovčiji brod je kameni most sagrađen nad Zalomkom, 13 kilometara od Nevesinja, u selu Bratač. Smješten duboko u kršu, ovaj most spaja ne samo obale već i vijekove. Iako se pretpostavlja da je podignut u 18. vijeku, neki izvori njegovo porijeklo vežu i za raniji, 16. vijek. Prema legendi, dala ga je sagraditi udovica bega Ljubovića, dok istorijski izvori most vezuju za period sultana Mahmuda I, između 1730. i 1754. godine.
Izgrađen u stilu klasične osmanske arhitekture, most ima tri vitka luka, nose ga dva stuba u koritu Zalomke, a sve je izrađeno od kamena, bez ijednog komada armature. Njegova elegancija i proporcije podsjećaju na djela mimara Hajrudina, graditelja Starog mosta u Mostaru.
Ne samo most, već nacionalni spomenik
Ovčiji brod nije puki prijelaz preko rijeke. To je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, zaštićen od 2016. godine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Most je i simbol sela Bratač i njegovih mještana, jer su generacije vodile stada ovaca upravo preko njega – otuda i naziv: Ovčiji brod. I danas se prepričavaju priče o čobanima koji su preko njega silazili do Zalomke noseći bure vode, trsku i seoske priče.
Danas – most koji nestaje
Most je odavno u izuzetno lošem stanju. Na njemu se vide napukline, erozija, biljna vegetacija koja izjeda strukturu. Biološki i vremenski faktori ga nezaustavljivo nagrizaju. Kameni svodovi su oslabljeni, zaštitna ograda gotovo ne postoji, a stabilnost stubova u vodi je upitna. Sve više izgleda kao da će jedno jače nevrijeme ili potres presuditi njegovom opstanku.
U vremenu kada se toliko govori o turizmu, identitetu i zaštiti kulturne baštine, poražavajuće je koliko malo pažnje dobija ovaj dragulj graditeljstva. Iako je dokumentacija za sanaciju pripremana, radovi još nisu započeti. Institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, pa se ne zna ko je tačno nadležan – država, entitet, opština ili neko četvrti. Ali jedno je sigurno: vrijeme neumoljivo radi protiv ovog remek-djela.
Ako se uskoro ne reaguje, sutra će biti kasno.
Mještani su dali sve što su mogli, sada je red na institucijama da odluče hoće li ovaj nacionalni spomenik opstati ili nestati.