U blizini vrha podvodne planine zapadno od Srednjeatlantskog grebena, iz mračnih dubina uzdiže se oštar pejzaž krečnjačkih kula.
Strukture variraju po visini – od malih gomila veličine pečurki, do monumentalnog monolita visokog 60 metara. Dobro došli u Hidrotermalno polje Izgubljenog grada (Lost City Hydrothermal Field), jedinstveno geološko čudo koje je 2000. godine otkrila grupa naučnika na dubini većoj od 700 metara.
Izgubljeni grad predstavlja najduže aktivno hidrotermalno okruženje poznato u svjetskim okeanima. Prema trenutnim procjenama, geološki procesi u ovoj oblasti traju najmanje 120.000 godina – a možda i znatno duže.
Život bez kiseonika – potencijalni ključ porijekla života
Ovaj jedinstveni sistem nastaje kada voda sa okeanskog dna prodire u Zemljin omotač i tamo reaguje s ultramafičnim stenama, proizvodeći gasove poput vodonika i metana. Za razliku od tzv. „crnih dimnjaka“ (black smokers), koji zavise od magmatske toplote, Izgubljeni grad funkcioniše putem hemijskih reakcija bez potrebe za vulkanskom aktivnošću.
U pukotinama i otvorima ovih hidrotermalnih dimnjaka razvijaju se mikrobiološke zajednice koje opstaju i bez prisustva kiseonika. Ove zajednice se hrane organskim jedinjenjima (ugljovodonicima) nastalim isključivo geokemijskim putem. Gasovi koji izbijaju iz dimnjaka mogu dostići temperaturu do 40°C, stvarajući uslove za život raznih vrsta puževa i rakova. Veći organizmi poput kraba, škampa, morskih ježeva i jegulja su rjeđi, ali prisutni.
Uprkos ekstremnim uslovima, Izgubljeni grad je ekosistem bogat životom, što ga čini predmetom intenzivnog naučnog interesovanja. Mnogi naučnici vjeruju da ovakva okruženja mogu pružiti uvid u to kako je život započeo na Zemlji prije više milijardi godina.
Rekordno uzorkovanje i traganje za porijeklom života
Tokom 2024. godine, istraživači su uspješno izvukli jezgro dužine 1.268 metara iz stjenovitog dna polja Izgubljenog grada – najduži do sada zabilježen uzorak iz Zemljinog omotača. Ovaj uzorak pruža jedinstvenu priliku za analizu uslova sličnih onima u ranoj istoriji planete, s potencijalom da razjasni mehanizme nastanka prvih oblika života.
Za razliku od drugih hidrotermalnih izvorišta koja zavise od sunčeve svjetlosti ili atmosferskog CO₂, u Izgubljenom gradu ugljovodonici nastaju direktno iz hemijskih reakcija stijena i vode. Budući da su te molekule osnova za formiranje života, pretpostavlja se da bi slični procesi mogli postojati i na drugim nebeskim tijelima, poput Saturnovog mjeseca Enkelada ili Jupiterove Evrope – pa čak i na Marsu u prošlosti.
Ekološki značaj i prijetnja rudarenja
Najviša struktura u ovom hidrotermalnom polju nosi ime Posejdon i dostiže visinu veću od 60 metara. Sjeverozapadno od nje nalazi se litica iz koje „curi“ fluid, formirajući fine karbonatne izrasline u obliku raširenih prstiju.
Nažalost, naučnici nisu jedini koje privlači ovo geološko blago. Još 2018. godine objavljeno je da je Poljska dobila dozvolu za istraživanje i eventualno rudarenje u okolini Izgubljenog grada. Iako se eksploatacija ne planira direktno unutar hidrotermalnog polja, svaki poremećaj sedimenta ili emisija čestica mogao bi imati negativne posljedice po osjetljivi ekosistem.
Zbog toga su mnogi stručnjaci pozvali da se Izgubljeni grad stavi pod zaštitu UNESCO kao svjetska prirodna baština – prije nego što bude nepovratno uništen.
Hidrotermalno polje Izgubljenog grada predstavlja jedno od najfascinantnijih prirodnih čuda u svjetskim okeanima. Njegova geološka stabilnost, hemijska specifičnost i bogatstvo mikrobiološkog života pružaju dragocjene uvide u procese koji su možda doveli do nastanka života na Zemlji – i koji bi, potencijalno, mogli postojati i drugdje u svemiru, prenosi Nova.