U slavlje segregaciji! Goji, a ne deblja!
Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske izjavio je, na panelu povodom 30 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu (Ohio), da su dvije škole pod jednim krovom najbolji obrazovni sistem koji treba primijeniti na cijelom Balkanu. Uz to je napomenuo da on te škole ne smatra školama, već dva različita programa – jedan za katoličku, drugi za muslimansku djecu – i da tako treba i ostati.
Ipak, nije naglasio da ta djeca dišu isti zrak, piju istu vodu i gledaju iste ptice koje lete po njihovom malom, zajedničkom i jedinom nebu. Nije pomenuo da je to protivno Konvenciji o ljudskim pravima i pravima djeteta, niti da je suprotno „trećoj korpi iz Helsinkija 1975. godine“, koja se odnosi na ljudska prava i humanističku dimenziju zaštite čovjeka kao ljudskog bića. Nije rekao ni da je njegovo segregacijsko hvalisanje OSCE odbacio u svom izvještaju iz 2018. godine, navodeći da je to opasno, retrogradno, primitivno i protivno vrijednostima Evropske unije.
U njegovoj tiradi podržali su ga visoki predstavnik Šmit i ministar vanjskih poslova BiH, Konaković. Kažem podržali, jer nisu reagovali na javno izrečene barbarske stavove, iako su bili prisutni na panelu. Samo su šutjeli, moleći Boga da se ne pojavi neko od domaćih trumpoida koji bi zatražio da ekstatično plješću tom Bugojancu. Dobro su prošli, jer se niko nije pojavio, čime je jasno stavljeno do znanja koliko je BiH danas nebitna za američku administraciju.
Rang proslave ovog značajnog događaja bio je izuzetno nizak – više je podsjećao na proslavu tridesetogodišnjice mature – ostavljajući širok manevarski prostor za nesmetano buduće divljanje nad Bosnom i Hercegovinom.
Varaju se. Postoje ljudi koji će se suprotstaviti ovom političkom barbarstvu i snažnoj društvenoj i aksiološkoj regresiji.
Odakle dolaze te ideje o segregaciji, superiornosti i podčovjeku? Da li se išta postiglo na kulturnom i obrazovnom planu od stoljeća sedmog? Ovakvi stavovi imaju svoje utemeljenje u maju ratne 1941. godine i ideji o hrvatskoj nacionalnoj zajednici. Priručnik izgleda ovako: ekskluzivna narodna zajednica, narodna crkva (ne nužno i rimokatolička), legitimno predstavljanje; hrvatskog čovjeka treba osloboditi svih uvezenih običaja i vrijednosti – naročito liberalno-demokratskih; treba prikazati superiornost u pitanjima kulture i obrazovanja i stalno isticati vrijednosnu predanost „Novoj Evropi“.
Izvan ove „zajednice“ su izdajnici – politički ili vjerski drugačije opredijeljeni, antinacionalisti, uništitelji pravog hrvatstva. S njima nema pregovora. U zajednici je život, izvan nje – nepostojanje. Zvuči vrlo poznato! Znamo da je nacionalistički priručnik isti svuda na Balkanu. Bez izuzetka.
Ergo: Koncept „dvije škole pod jednim krovom“ održava temelje nacionalnog i državotvornog života, pa se ovakvo školstvo više odnosi na odgoj nego na obrazovanje. Sve izvan toga je – antihrvatstvo! Bez ikakve sumnje, riječ je o kopiranju i primjeni Jim Crow zakona američkog juga, čiji je moto bio “separated but equal” – razdvojeni, a jednaki. Imitirajući južnjačke rasiste i separatiste iz SAD-a, javne usluge školstva i smještaja se kod nas odvajaju prema vjerskoj pripadnosti.
Ovdje se susrećemo s teorijom o kružnoj historiji, gdje se događaji stalno ponavljaju, samo s drugim političkim akterima. Najpoznatije zemlje s kružnom historijom su Rusija i Argentina, a sada znamo da su to i „države zadruge“ zapadnog Balkana. Uz ovaj pojam ide i pojam zakašnjele nacije, u kojima parlamentarna demokratija nije nastala autentično, jer elite i stanovništvo nemaju potrebu za njom.
Potpuno razumijem ove naše domaćine. Demokratija znači upravljanje interesima, a ne emocijama. Ona počiva na podjeli i ravnoteži moći, dijalogu, kompromisu, parlamentarnim debatama, autoritetu i dostojanstvu opozicije, uzajamnoj kontroli, samoograničenju i pluralizmu – kao vladavini prava, a ne ljudi. Sve ono što zadružne zajednice ne mogu niti svariti, niti podnijeti.
Dotični ministar iz Bugojna ima potrebu da drugu zajednicu polako imobilizira, računajući na srednjoročni vremenski okvir u kojem bi neke teritorije u BiH ponovo pripale njegovoj „uzvišenoj zajednici“. Tome svjedoči i otpor stanovnika Kaknja i Tičića njegovoj firmi Agroproteinka, koja želi izgraditi spalionicu životinjskog otpada na tom bosanskom lokalitetu. Time bi ovoj zajednici „donio“ blagodeti zagađenja zemljišta i voda hormonima, antibioticima, pesticidima, salmonelom i čitavim spektrom zoonoza – od bruceloze i Q-groznice do antraksa.
Krajnje je vrijeme da se napravi novi popis stanovništva u BiH – onaj koji neće imati nikakve veze s prevarantskim iz 2013. godine. Već danas postoje snažne demografske projekcije, rađene uz pomoć vještačke inteligencije, koje govore o „uspjehu“ kružne historije: auto-kanibalizmu stanovništva BiH, a naročito „vrlih“ nacionalnih zajednica, od kojih je jedna svedena na 5–6% ukupnog stanovništva i nezaustavljivo se surva u nivo nacionalne manjine. Sve to zahvaljujući gorkim plodovima gore navedenog priručnika.
Nepal popisuje broj majmuna. Vrijeme je da i mi popišemo broj ljudi – ali ne možemo, jer ljudi ne postoje. Postoji samo „narod“ – neka lažna konstituenta koja se dijeli na tri, a rezultat su tri nacionalne zajednice koje jedu jedna drugu i same sebe iznutra.
Mi smo obično zastranjenje kolektivnih prikaza!
Amen!
Sead Pašić
27.05.2025.