Porast broja novozaraženih HIV-om u Sarajevu, ali i u ostatku zemlje, ukazuje na slabosti u prevenciji i dostupnosti savremenih terapija, upozorava dr. Erwin Cooreman, šef Ureda Svjetske zdravstvene organizacije u BiH. U razgovoru za BUKU govori o izazovima u borbi protiv HIV-a, važnosti HPV vakcinacije i potrebi boljeg pristupa onkološkim terapijama.
BUKA: Objavljeni su podaci o drastičnom rastu novooboljelih od HIV-a u Sarajevu. Jesu li Vas zabrinuli ti podaci i šta oni govore?
Ako su ti podaci tačni, riječ je o zabrinjavajućem trendu. Značajan porast novooboljelih od HIV-a ukazuje na hitnu potrebu za jačanjem mjera prevencije, povećanjem dostupnosti testiranja i savjetovanja, te osiguravanjem pravovremenog pristupa liječenju i njezi.
Pouzdani i ažurirani podaci o HIV infekcijama, ne samo u glavnom gradu, nego širom zemlje, trebali bi se redovno prikupljati i objavljivati od strane zavoda za javno zdravstvo oba entiteta. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, tokom 2024. godine registrovano je 26 novih slučajeva, što odgovara stopi od 1,2 slučaja na 100.000 stanovnika. Među njima, 8 osoba je već razvilo AIDS. Do kraja 2024. godine u Republici Srpskoj prijavljeno je 10 novih slučajeva, pri čemu HIV infekcija čini 24,39% svih seksualno prenosivih infekcija. Iako ovi brojevi možda djeluju mali, mogli bi ukazivati na postepen porast tokom godina.
BUKA: Zašto i dalje imamo slučajeve novoinficiranih kada danas imamo lijekove koji sprečavaju infekciju HIV-om?
Iako je tačno da danas postoje djelotvorni lijekovi za prevenciju HIV infekcije, kao što su predekspozicijska (PrEP) i postekspozicijska profilaksa (PEP) i dalje bilježimo nove slučajeve iz više razloga.
Prije svega, stigma, sram i zabrinutost zbog anonimnosti i dalje odvraćaju mnoge osobe od testiranja ili korištenja preventivnih usluga. To dovodi do neotkrivenih i neliječenih infekcija, kao i propuštenih prilika za korištenje lijekova koji bi mogli spriječiti prenos virusa.
U nekim slučajevima, ljudi se odlučuju testirati van zemlje upravo zbog navedenih razloga, što ne samo da odlaže pristup liječenju, nego i iskrivljuje zvanične statistike i otežava odgovor zemlje. Iako broj novoprijavljenih slučajeva HIV-a možda djeluje relativno mali, sama činjenica da i dalje otkrivamo nove slučajeve podsjeća nas da moramo učiniti više kako bismo povećali svijest, omogućili povjerljivo i destigmatizirano testiranje i osigurali da su preventivni lijekovi dostupni onima kojima su potrebni.
Zaustavljanje novih HIV infekcija zahtijeva ne samo medicinska sredstva, već i podržavajuće okruženje u kojem se ljudi osjećaju sigurno da potraže informacije, testiranje i njegu.
BUKA: U BiH nema zdravstvenih ustanova koje daju besplatne antivirotike koje sprečavaju infekciju virusom. To je donedavno radio Klinički centar Tuzla u okviru studije koja je završena. Da li ste zadovoljni načinom na koje zdravstvene vlasti pristupaju problemu? Ne bi li bilo jeftiniji spriječiti HIV infekcije i oboljele od AIDS-a nego ih sutra liječiti?
Završetak finansiranja putem Globalnog fonda otkrio je ključne slabosti u sposobnosti zemlje da održi i proširi HIV programe prevencije. To uključuje smanjeni nadzor, ograničeno prikupljanje podataka među ključnim populacijama i nedostatak strukturisane podrške za dokazane intervencije kao što je PrEP. PrEP je izuzetno učinkovit i isplativ metod prevencije HIV-a, ali njegov uspjeh zavisi od pažljivog planiranja, uključive implementacije i održivog finansiranja.
Ulaganje u prevenciju, a posebno kroz uvođenje i širenje dostupnosti PrEP-a, zaista bi dugoročno bilo isplativije od liječenja HIV infekcija, AIDS-a ili drugih infekcija koje ih prate. No, da bi se to ostvarilo, potrebno je otkloniti sistemske prepreke. To podrazumijeva osiguranje nabavke i pokrivenosti generičkim PrEP lijekovima putem zdravstvenog osiguranja, reviziju postojećih smjernica u skladu s preporukama SZO-a, te omogućavanje šireg pristupa testiranju, savjetovanju i uslugama u zajednici.
Bosna i Hercegovina ima jasnu priliku da svoj odgovor na HIV uskladi sa Regionalnim akcijskim planovima SZO-a za HIV, virusni hepatitis i polno prenosive bolesti 2022–2030. Ključni faktori za uspjeh biće sveobuhvatno strateško planiranje, decentralizirani pristup uslugama i značajna saradnja između vlasti, zdravstvenih radnika i civilnog društva.
Dajući prioritet prevenciji i omogućavanju pristupa alatima zasnovanim na dokazima kao što je PrEP, Bosna i Hercegovina može smanjiti broj novih infekcija, poboljšati javnozdravstvene ishode i umanjiti buduće finansijsko opterećenje zdravstvenog sistema.
BUKA: BiH ima više slučajeva karcinoma uzrokovanim HPV-om nego neke afričke zemlje. Kako natjerati cjelokupno društvo da shvati da HPV vakcina spašava živote?
Zabrinjavajuće je da Bosna i Hercegovina bilježi toliko slučajeva karcinoma povezanih sa HPV-om, pogotovo kada znamo da postoji sigurna, učinkovita i životno važna vakcina. HPV vakcina je jedan od najmoćnijih alata koje imamo za prevenciju, prvenstveno karcinoma grlića materice, ali i nekih drugih vrsta raka, i neophodno je povećati javnu svijest o njenim benefitima.
Ova vakcina se koristi od 2006. godine i podržana je decenijama istraživanja. Ne sadrži živi virus niti virusnu DNK, što je čini potpuno neinfektivnom. Umjesto toga, koristi čestice nalik virusu proizvedene putem savremene tehnologije, koje sigurno stimulišu imunološki sistem da se zaštiti od najopasnijih sojeva HPV-a, uključujući tipove 16 i 18, odgovorne za većinu slučajeva karcinoma grlića materice. Devetovalentna vakcina pruža još širu zaštitu, a neke vakcine štite i od genitalnih bradavica.
HPV vakcinacija je u Bosni i Hercegovini uvedena relativno nedavno (2023. godine). Potrebno je podići svijest o njenim prednostima i maksimizirati obuhvat.
Na globalnom nivou, 125 zemalja je već uvelo HPV vakcinaciju za djevojčice u svoje nacionalne imunizacijske programe, a gotovo 50 zemalja vakciniše i dječake. Bosna i Hercegovina je među tim zemljama i mora nastaviti sa povećanjem dostupnosti, edukacijom roditelja i mladih, te aktivnim promovisanjem poruke da HPV vakcina spašava živote.
Što prije pomjerimo javni diskurs o vakcinaciji sa mitova i strahova na činjenice i zaštitu, to ćemo više života spasiti, sada i u budućnosti.
BUKA: Mnogi onkološki pacijenti u BiH nemaju pristup pametnim i modernim lijekovima i mnogi od njih umiru na listama čekanja. Onkolozi sa kojima sam razgoavrao te liste nazivaju civilizacijskim dnom. Kako ih Vi nazivate?
Kako bi liječenje bilo učinkovitije i finansijsko opterećenje za pacijente smanjeno, svaka zemlja ima obavezu redovno revidirati i ažurirati svoju zvaničnu listu lijekova. Odgovornost za to ne leži samo na zdravstvenim institucijama, već i na donosiocima odluka, čija je podrška ključna. Ova situacija zahtijeva hitnu i koordiniranu akciju, a SZO stoji na raspolaganju da podrži sve relevantne aktere u ovom procesu.
BUKA: Sporazum SZO o borbi protiv pandemija naziva se istorijskim. Šta je, po Vama, najbitnija korist koju će svijet imati od tog sporazuma?
Najvažnija korist koju će svijet imati od Sporazuma o pandemijama SZO-a jeste jača međunarodna koordinacija tokom budućih pandemija kako bi se osigurao pravičan i pravovremen pristup alatima koji spašavaju živote, poput vakcina, terapija i dijagnostike.
Ovaj sporazum predstavlja veliki iskorak ka pravednijem i efikasnijem globalnom zdravstvenom sistemu. Jedna od ključnih komponenti je obaveza farmaceutskih proizvođača da kroz sistem za pristup patogenima i raspodjelu učine dostupnim 20% svoje proizvodnje pandemijskih zdravstvenih proizvoda za brzu raspodjelu putem SZO-a, na osnovu javnozdravstvenog rizika i potrebe. Ovo je posebno važno kako bi zemlje sa nižim prihodima ne bile zapostavljene kada je najpotrebnije.
Važno je naglasiti da Sporazum poštuje suverenitet zemalja članica, on ne daje SZO-u ovlasti da nameće mjere poput zaključavanja/lockdowna ili vakcinalnih mandata. Umjesto toga, fokusiran je na izgradnju koordinisanog, transparentnog i pravednog sistema koji može brže i bolje reagovati kada sljedeća pandemija dođe.
Uspostavljanjem mehanizama poput Koordinacionog finansijskog mehanizma i Globalne logističke mreže za snabdijevanje, Sporazum postavlja temelje za otporniji globalni odgovor, zasnovan na solidarnosti, a ne na konkurenciji.
U konačnici, Sporazum o pandemijama SZO-a čini svijet sigurnijim jer pretvara lekcije iz COVID-19 u konkretne mjere, osiguravajući da nijedna zemlja ne ostane sama u krizi i da nijedan život ne bude izgubljen zbog nedostatka pristupa.