Ovih dana imali smo priliku posjetiti Skopplje, glavni grad Sjeverne Makedonije. Država je to, koja je morala mnogo toga da uradi zbog ulaska u EU, a pred kojoj su konstantno novi zahtjevi. Nakon Grčke, ovoga puta u pitanju je spor sa Bugarskom.
Ali krenimo redom.
Višedecenijski spor između Grčke i tadašnje Republike Makedonije oko imena države doveo je do značajnih političkih i pravnih promjena koje je tadašnja Makedonija morala da preduzme kako bi nastavila put ka članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji. Spor je riješen 2018. godine potpisivanjem Prespanskog sporazuma, a evo šta je sve ta država morala da učini kako bi zadovoljila zahtjeve Grčke:
Najvažniji zahtjev Grčke bio je da se zemlja odrekne imena “Makedonija”, jer Grčka istočno od Soluna ima regiju koja se tako zove, a smatra da je ime dio njenog istorijskog i kulturnog identiteta. Kao kompromis, Makedonija je pristala da promijeni ime u “Republika Sjeverna Makedonija”.
Nakon dogovora, Skupština Makedonije je usvojila ustavne amandmane kako bi novo ime postalo zvanično. U ustav su takođe unijete odredbe kojima se garantuje da država nema teritorijalne pretenzije prema Grčkoj, niti pravo da se miješa u unutrašnja pitanja susjeda.
Država je bila obavezna da postepeno izvrši promjene svih zvaničnih oznaka, uključujući imena ministarstava, diplomatskih predstavništava, pasoša i ličnih dokumenata, registarskih tablica, vojnih oznaka i drugih javnih dokumenata.
Grčka je također tražila da Makedonija ne koristi simboliku povezanu s antičkom Makedonijom i Aleksandrom Velikim, koje Grčka smatra dijelom svog helenskog nasljeđa. Vlada u Skoplju je pristala da izmijeni obrazovne sadržaje i ukloni određene spomenike i simbole koji se mogu tumačiti kao prisvajanje grčke istorije.
Naš sagovornik u Skoplju pokazao nam je čak i šahtove, u čijoj sredini je nekada pisalo Makedonija. I to je moralo biti izbrušeno, kako bi se ustupilo Grčkoj.
Preimenovani su i ključni simboli i institucije. Međunarodni aerodrom “Aleksandar Veliki” preimenovan je u “Međunarodni aerodrom Skoplje”, dok je autoput “Aleksandar Makedonski” dobio novo ime – “Autoput prijateljstva”. Uklonjeni su i brojni spomenici i natpisi sa antičkom simbolikom, kao što je sunce iz Vergine.
Kao rezultat ispunjavanja uslova, Grčka je povukla veto kojim je godinama blokirala prijem Makedonije u međunarodne organizacije. Time je otvoren put za članstvo u NATO-u, koje je ostvareno 2020. godine, a Sjeverna Makedonija postala 30. članica ovog vojnog saveza.
Sjeverna Makedonija dobila je zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom.
Međutim, kada je riječ o simboličkim i kulturnim obavezama, poput uklanjanja provokativnih natpisa (Makedonija je Grčka) i eventualnog priznanja makedonskog jezika i identiteta – napredak je bio minimalan ili nikakav.
Makedonija je bila primorana da napravi ozbiljne ustupke – promijenila je ime države, prilagodila ustav, redefinisala dio svog identiteta i promijenila način predstavljanja u zemlji i inostranstvu. Iako su ove mjere izazvale brojne unutrašnje političke tenzije i proteste, posebno među nacionalistima, međunarodna zajednica ih je pozdravila kao primjer uspješnog dijaloga i kompromisa u rješavanju dugotrajnog međunarodnog spora.
Nakon ovih ispunjenih zahtjeva pred Makedonijom su se našli novi izazovi.
Naime sada su pred Sjevernom Makedonijom novi zahtjevi, i to od strane Bugarske.
Zahtjev Bugarske da se Bugari uvrste u Ustav Sjeverne Makedonije predstavlja još jednu osjetljivu tačku na Balkanu gdje se istorija, identitet i politika sudaraju. Dok međunarodna zajednica to vidi kao tehnički potez ka jačanju manjinskih prava i stabilnosti, u Sjevernoj Makedoniji se to doživljava kao pritisak na nacionalni identitet i političku autonomiju. Ishod ove ustavne promjene direktno će uticati na brzinu i uspjeh pristupanja zemlje Evropskoj uniji.
Bugarska smatra da u Sjevernoj Makedoniji živi značajan broj građana bugarskog porijekla, čiji je identitet i prava potrebno zaštititi, bugarska zajednica u toj zemlji treba da ima status kao i druge manjine (Albanci, Srbi, Turci, Romi itd.), se u Sjevernoj Makedoniji često negira ili ignoriše zajednička istorija dva naroda.
Kao članica EU, Bugarska je koristila pravo veta kako bi blokirala otvaranje pregovora Sjeverne Makedonije sa EU dok se ovaj zahtjev ne ispuni.
U julu 2022. godine, nakon velikih političkih pritisaka i uz posredovanje EU kroz tzv. Francuski prijedlog, Sjeverna Makedonija je pristala da uključi Bugare u svoj Ustav, u dio preambule koji navodi narode i etničke zajednice koje žive u zemlji, te da obezbijedi zaštitu prava bugarske zajednice, kao što je slučaj sa drugim nacionalnim manjinama.
Ova odluka izazvala je proteste i nezadovoljstvo u Skoplju, posebno od strane opozicije i dijela javnosti koji to vide kao ucjenu i povredu nacionalnog suvereniteta, dok je međunarodna zajednica taj potez pozdravila kao važan korak ka otključavanju procesa eurointegracija.
Istovremeno je pokrenut zahtjev za ustavne promjene, za koje je u Sobranju potrebna dvotrećinska većina, ali vladajuća većina do danas nije uspjela da je obezbijedi.
Zahtjevi Grčke i Bugarske predstavljaju dva ključna politička izazova na evropskom putu Sjeverne Makedonije, jer su obje zemlje iskoristile svoje članstvo u EU da nametnu bilateralne uslove koji zadiru duboko u identitet, istoriju i unutrašnje ustrojstvo države.
Promjena imena u Sjeverna Makedonija i prihvatanje bugarske manjine u Ustav pokazuju koliko zemlje kandidati moraju da budu spremne na bolne kompromise kako bi napredovale u procesu integracija.
Iako ti zahtjevi izazivaju unutrašnje podjele i nezadovoljstvo, oni istovremeno otkrivaju stvarnu prirodu pregovaračkog procesa s EU, u kojem politička volja susjeda može presudno uticati na brzinu i uspjeh proširenja.