Ako želiš preživjeti u njihovom društvu, moraš biti član nečije bande. Banda te štiti. Ona će ti pružiti zaštitu – tebi i tvojoj porodici. Naći će ti posao, zadati obaveze. Zauzvrat traži lojalnost. Moraš se priključiti. Mobilisati se. Staviti sebe na raspolaganje.
Tu za civile nema mjesta. A kamoli za intelektualce, umjetnike, filozofe. Nema tu ni radnog naroda, ni običnih građana. A pogotovo nema građanskog društva ni građanske države.
Pravna država? Vladavina prava? Svaka banda ima svoje simbole, svoje boje, inicijale, svog vođu – često po njemu banda i nosi ime. “Kemine raja”. “Aretova raja”. Svi su opasni, militantni, ratoborni. Nabrijani, našminkani ratničkim bojama, sa pokličima i bubnjevima.
To nije organizovano društvo. Za takvo “organizovanje” društva ne treba ni država, ni civilizacija. Nisu potrebni ni ustav, ni zakon. Tu vlada zakon džungle. Zakon jačeg. Nasilnici su glavni.
To je primitivna zajednica koja počiva na nečemu što se pogrešno predstavlja kao izvorno, iskonsko, čak i poželjno. Na nečemu što je “u krvi i tlu”. Društvo koje se temelji na sirovosti i surovosti, u kojem se većinski – i pećinski – veliča primitivizam.
Na “tradiciji” i “karakteru naroda”. Ali naroda kao horde. Kao rodovske zajednice. “Nacije” u kriminalnom žargonu – kriminalne organizacije s jakim etničkim vezama, a ne političke nacije. Ne skup slobodnih i punopravnih građana jedne države.
I što je najjadnije – upravo ti i takvi nam nude građansku državu. Građansko društvo. Civilno društvo. Individualizam. Građanska prava i slobode. Kulturu, umjetnost, način života. Lifestyle.
Ti banditi, ti gangsteri, pročitali su negdje o građanskom društvu i vladavini prava. I sada se predstavljaju kao njihovi zaštitnici. Oni te vrijednosti ne zastupaju. Oni ih uzurpiraju.
Te vrijednosti mi garantuje ustav i zakon. Ali ti gangsteri, ti banditi, stavljeni su iznad ustava i zakona. Glavni je šef raje. Ako mu se prikloniš, štitiće te. Ako se usudiš da zucneš protiv njega – poješće te mrak.
To su sve bande. Banditi, gangsteri, kriminalci, lopovi, prevaranti, razbojnici, šverceri, dileri. To nikada nije ni vidjelo šta znači politička partija, ideologija, filozofija, ideal, uvjerenje, program, statut, tijelo, vijeće, odbor.
To su kriminalne organizacije koje vode uski krugovi ljudi. La Cupola. Los Senores. Do njih ne dopire ni logos, ni razum, ni slovo. Njima ne trebaju intelektualci, umjetnici, radnici. Njima trebaju vojnici, ratnici, gangsteri – banditi koji su lojalni do srži, do krvi.
Od takvih te ni država ne može zaštititi. Jer oni vode državu. Govore kao kriminalne organizacije. Ponašaju se kao kriminalne organizacije. Izgledaju kao kriminalne organizacije.
Pa mora da su kriminalne organizacije.
Da nije strašno – bilo bi smiješno.