Friedrich Merz svoj je početak zasigurno zamišljao drugačije. Prilikom izbora saveznog kancelara u Bundestagu, čak je 18 zastupnika vladajućih stranaka CDU/CSU i SPD-a uskratilo podršku šefu CDU-a. Tako su prvi put u povijesti Savezne Republike Njemačke bila potrebna dva kruga glasovanja. Ogorčeni tisak pisao je o “izbornom debaklu”. Na kraju je u pomoć priskočila i stranka Ljevica te još istog poslijepodneva omogućila drugi izborni krug.
Prašina koja se digla oko izbora kancelara u Bundestagu još jednom jasno pokazuje da Friedrich Merz spada među najspornije čelnike vlade koje je Njemačka ikad imala. No kritike se uglavnom odnose na njegovu politiku pogodovanja kapitalu, rezove u socijalnom sektoru i u klimatskoj politici te na još restriktivniju migracijsku politiku.
Vanjskopolitički smjer nove vlade za kritičare je većinom nesporan, što iznenađuje s obzirom na to da nova savezna vlada upravo odbacuje posljednje ostatke političke kulture suzdržanosti. Umjesto diplomacije, razoružanja i kolektivne sigurnosti, njemačka vanjska politika sada u središte stavlja vojnu moć, naoružanje i taktičke saveze.
U političkom centru vlada zajednički stranački konsenzus da Njemačka u budućnosti mora ofenzivnije formulirati svoj zahtjev za vodstvom u Europi. A za to je potrebna snažno naoružana vojska. Tako su stranke CDU i CSU zajedno sa SPD-om inzistirale da se još prije konstituiranja novog Bundestaga i izbora nove vlade donese reforma takozvane dužničke kočnice (“Schuldenbremse”).
Ova promjena omogućuje veća izdvajanja za obranu te poseban fond za infrastrukturu i zaštitu klime u visini od 500 milijardi eura. Zeleni su podržali ovaj program te još jednom potvrdili da za sve veći dio njemačkog društva naoružanje i klimatska politika više ne predstavljaju proturječje, barem dok se dio sredstava preusmjerava u održive investicije.
Nepunih 17 sati nakon izbora, Merz je otputovao u svoje prve državne posjete Francuskoj i Poljskoj. “Europska unija suočena je s enormnim izazovima. Pogotovo na području obrane želi se ubuduće još tješnje surađivati”, izjavio je kancelar u Parizu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron čak je izjavio kako Njemačka i Francuska sada “otvaraju novo poglavlje njemačko-francuskog prijateljstva i velikog europskog projekta”. Međutim, ritualno demonstriranje zajedništva ne može prikriti činjenicu da se interesi dviju najvećih ekonomija EU-a sve više razilaze.
Kao odgovor na carinsku politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa, njemačka vlada nastoji ostvariti nove sporazume o slobodnoj trgovini. Francuska, naprotiv, koči taj proces, osobito kad je riječ o sporazumu EU-a s Mercosurom u Južnoj Americi. Još jedna sporna točka je fiskalna politika. Francuska se vlada nadala da bi se popuštanjem kočnice zaduživanja u EU-u mogla uvesti fleksibilnija fiskalna politika. Međutim, zajedničko EU-zaduživanje Merz kategorički odbija.
Razlike postoje i u sigurnosnoj politici. Stoga ne iznenađuje da francuska vlada uskraćuje Njemačkoj svoj glavni adut: Francuska je nakon Brexita jedina nuklearna sila u EU-u. Nakon što je američka vlada počela opetovano prijetiti da se neće pridržavati obveza zajedničke obrane u okviru NATO-a, u Njemačkoj raste zahtjev za europskim sustavom odvraćanja. Jamstvo nuklearne zaštite znatno bi povećalo francuski utjecaj u EU-u. No čini se da ne može biti govora o tome da bi Francuska dopustila Njemačkoj i drugim državama EU-a suodlučivanje o uporabi svog nuklearnog oružja, kako se to u Njemačkoj više puta tražilo.
Neobavljena posla, Merz je još isti dan iz Pariza otputovao u svoj drugi državnički posjet Poljskoj. Međutim, ovaj izrazito simboličan korak nije mogao prikriti postojeće razlike. Poljska je danas, ispred Kine, četvrto po veličini tržište za njemačke proizvode. Ponovno uvođenje graničnih kontrola s njemačke strane za Poljsku je izvor velikog nezadovoljstva jer otežava kako zajedničku trgovinu tako i rad za desetke tisuća putnika koji putujući u Njemačku na posao svakodnevno prelaze granicu.
Merz i premijer Donald Tusk također imaju različite strategije u pogledu Ukrajine. Iako je nakon SAD-a drugi najveći dobavljač oružja za Ukrajinu, Njemačka, unatoč poljskom inzistiranju, odbija isporuku krstarećih raketa (Taurus) ili borbenih aviona. U međuvremenu, Merz više ne isključuje buduće isporuke Taurusa Ukrajini.
To će vjerojatno dodatno potpiriti sukob unutar zapadnog tabora o ciljevima vojne potpore Ukrajini. Poljska, baltičke i skandinavske zemlje vide realne šanse za mirovne pregovore s Rusijom jedino ako Ukrajina bude u stanju nanositi udare duboko na ruskom teritoriju To ne zahtijeva samo isporuku suvremenog dalekometnog oružja, već i izgradnju vojnih kapaciteta u zemlji. SAD i prethodna njemačka vlada kancelara Olafa Scholza bojali su se eskalacije rata koja bi smanjila mogućnost mirovnih pregovora, a povećala bi rizik da NATO postane izravno uključena strana u rusko-ukrajinskom ratu.
No poljska solidarnost s Ukrajinom jednako se temelji na strateškoj računici kao i ona njemačka. Tusk u izvozu orijentiranom ukrajinskom poljoprivrednom sektoru vidi prijetnju domaćoj poljoprivredi i time nesmetano nastavlja politiku prethodne desničarske vlade Mateusza Morawieckog (PiS). Međutim, otvaranje unutarnjeg tržišta EU-a za ukrajinske poljoprivredne proizvode jedan je od strateških ciljeva Njemačke, čiji je cilj vezati Ukrajinu za EU.
U okviru godišnje konferencije o obnovi Ukrajine, potpora poljoprivredi ima ključnu ulogu, kao što je to bio slučaj i 2024. u Berlinu. Žestoki prosvjedi poljoprivrednika i privremena zabrana uvoza ukrajinskog žita vjerojatno će igrati važnu ulogu u pristupnim pregovorima Ukrajine s EU-om, s obzirom na to da su Poljska i druge istočnoeuropske članice već jasno dale do znanja da nisu spremne odreći se važnih poljoprivrednih subvencija i sredstava za infrastrukturu u korist novih članica.
Pomno medijski inscenirana putovanja u inozemstvo ne bi trebala zamagliti činjenicu da su vanjskopolitički projekti osuđeni na propast i prije nego što vlada uopće započne s radom. Jer su uzroci proturječnosti i sukoba između Njemačke i njezinih susjeda i dalje prisutni. Ni u Parizu ni u Varšavi Merz nije rekao ni jednu riječ o rastućim razvojnim nejednakostima unutar EU-a, ni o tome kako treba odgovoriti na klimatsku krizu i na uspon ekstremne desnice.
Unatoč francuskom pritisku, on blokira prijeko potrebna javna ulaganja u infrastrukturu i zeleno industrijsko restrukturiranje na razini EU-a. Jedina iznimka je povećanje izdataka za obranu nakon što je Unija odlučila suspendirati ograničenja u ovom sektoru do 1,5 posto BDP-a. Dok se Njemačka na taj način može gotovo neograničeno zaduživati, manevarski prostor francuske vlade ograničen je zbog visokog javnog duga.
Još jednom Njemačka djeluje kao nesavršeni hegemon EU-a. Jer nespremnost njemačke elite na ustupke i suradnju blokira daljnje korake prema EU-integraciji. Umjesto toga, vanjska politika Merzove vlade dodatno produbljuje proturječja unutar Unije, što ozbiljno ograničava mogućnost vođenja zajedničke vanjske politike EU. To ne jača samo centrifugalne sile unutar Unije, već i ekstremnu desnicu.
Prevela: Sabine Folnović