Anksioznost i depresija su jedne od najčešćih dijagnoza u
Bosni i Hercegovini, a broj osoba u BiH koje sa anskioznim ili depresivnim
poremaćajem tokom prve godine pandemije porastao je za 25%. Ovaj podatak
zabrinjava jer ljudi sa teškim mentalnim problemima umiru 20 godina ranije zbog
stanja koja su mogla biti izliječena. Mnoga od ovih stanja moguće je liječiti
psihoterapijom odnosno razgovorom sa stručnom osobom.
Pandemija i sve češći razgovori o mentalnom zdravlju
promijenili su odnos građana prema psihiterapiji koja se sve manje smatra tabu
temom, a ljudi je sve više smatraju njegom duše. Što i jeste. Promjena svijesti
daje nadu da će se mentalno zdravlje stanovništva poboljšati i smanjiti broj
samoubistava, ali sa sobom nosi novi problem – nedostatak stručnog kadra.
Meliha Kiseljaković iz Sarajeva tek iz petog pokušaja
uspjela je dobiti termin za psihiterapiju u razumnom roku.
„Prethodno sam kontaktirala četiri psihoterapeuta, neki
nisu imali slobodan termin mjesecima“, kaže Kiseljaković za BUKU.
Ona za BUKU kaže da je to posebno otežavajuće jer nakon
što konačno dobije termin, ne zna da li je to adekvatan psihoterapeut.
„Nekome odgovara jedan oblik terapije, jedan vid
pristupa, način rada psihoterapeuta i zadovoljan je. Istovremeno druga osoba
može biti nezadovoljna istim psihoterapeutom. Ako se to desi, morate ponovo
tražiti novog i opet čekati“, dodaje Kiseljaković.
Psihoterapeutkinja iz Sarajeva Slađana Đaković kaže kako
njeni klijenti na termin čekaju od 15 do 30 dana.
„Zadnjih par mjeseci je drugačija situacija novi klijenti znaju
čekati svoj termin čak i duže od mjesec dana”, kaže Đaković.
BUKA je kontaktirala još tri psihoterapeuta u privatnoj
praksi koji su prvi slobodan termin imali tek za 20 ili više dana.
Porast interesovanja za psihioterapiju je naglo skočio, što
je dovelo i do liste čekanja, iako se radi o privatnoj praksi.
“Kod mene se u protekle dvije godine broj klijenata
udvostručio. Vjerujem da kada bi porazgovarali i sa mojim kolegama da bi Vam i
oni rekli da jeste. Nedavno sam na tu temu razgovarala sa kolegama koji rade
određene pravce u psihoterapiji i definitivno smo se složili da je
interesovanje poraslo, posla ima za sve, klijenata je sve više i više”, kaže
naša sagovornica.
Broj zainteresovanih za psihoterapiju porastao je iz više
razloga, a jedan od njih je rušenje stereotipa da su psihijatar i psihoterapeut
isto.
“Mislim da je ta stigma oko odlaska psihologu mnogo manja
nego ranije. Ljudi su konačno naučili razliku između psihologa i
neuropsihijatra. Izrazito sam ponosna na mlade ljude danas, jer su spremni da
prepoznaju problem i traže pomoć. Osvjestili smo da otići psihologu ne znači da
osoba ima neki poremećaj, odnosno dijagnozu. Složićete se sa mnom da su vremena
u kojim živimo sve samo ne laka. Trenutno imamo pojavu kolektivne
egzistencionalne panike, što utiče na mentalno zdravlje velikog broja
stanovništva Bosne i Hercegovine. Za mnoge su prethodnih par godina koje su
bile sve samo ne obične predstavljale triger za izlazak na površinu trauma sa
kojim su živjeli. Iz svih ovih razloga sve veći broj ljudi traži našu pomoć”,
smatra Đaković.
Psihoterapeutkinja Armina Čerkić za BUKU kaže da su
porast zainteresovanosti za psihiterapiju posjepšile pandemija i otvaranje
stručnog kadra prema javnosti.
„Zahvaljujući kolegama i koleginicama koje su možda
počele hrabrije govoriti o mentalnom zdravlju, izašli su iz kancelarija i
postali dostupnijim ljudima zahvaljujući i razgovorima poput ovog koji mi
vodimo. Tako da su se ljudi počeli više ohrabrivati da razmišljaju o tome, da ne
moraju biti sami kada se suočavaju sa problemima mentalnog zdravlja“, kaže
Čerkić.
Ona kaže da su neke njene kolege i koleginice dale otkaz
na prethodnim poslovima kako bi se posvetili privatnoj praksi.
Iako ohrabruje činjenica da je sve više onih koji traže
stručnu pomoć i razgovor sa psihoterapeutom, građani moraju biti oprezni.
„Ono što možda jeste izazov je kako dolazimo do
psihoterapeuta jer ne postoji jedinstveni registar evidentiranih psihoterapeuta
i možda je to najveći izazov za ljude koji traže kvalitetnu uslugu“, kaže
Čerkić.
Odlazak psihoterapeutu, pokazuju istraživanja, zavisi i
od toga koliko je on otvoren i transparentan.
„Kad odete na sajt i vidite više o osobi koju tražite to
vas potakne na psihoterapiju. Osoba vam postane prirodnija, više ljudska nije
osoba u mantilu što je kontra čitave
psihoterapije i mislim da naši ljudi postjau svjesni da ne moraju biti sami
kada se suočavaju sa problemima“, kaže Čerkić, kod koje je ipak moguće dobiti
termin unutar nekoliko dana.
Promjene koje su zadesile cijeli svijet, ali i
svakodnevni izazovi često trigeruju anksioznost, nesigurnost ili strah koje ne
smijemo zanemarivati ili misliti da s nama nešto nije uredu. Potrebno je
potražiti pomoć koja je često samo podrška u savladavanju izazova. Nije sramota
otići psihoterapeutu, sramota je zanemariti svoje zdravlje. Kako fizičko tako i
mentalno.