Vanredne parlamentarne izbore su studenti tražili u ponedeljak, zbog “očitog odsustva volje da se ispune zahtevi”, a prvobitne reakcije vlasti su bile otvorene kritike na račun studenata. Potom je, par dana kasnije, u ciničnom maniru Vučić rekao da ne traže izbore od “nenadležne, predmetne institucije”, a potom je u istom razgovoru sebe demantovao rečima da će “izbore dobiti uskoro”, te da budu spremni na njih. Ovakvi mešoviti signali, prema sagovorniku Nove, služe da sakriju odbijanje ovog najnovijeg studentskog zahteva. Sa druge strane, sat već sada “opasno otkucava”, jer studenti zahtevaju da se izbori raspišu za 29. jun.
Vlast u prethodnih 10tak godina raspisuje izbore čim proceni da ima ubedljivu prednost i mogućnost da na njima pobedi, objašnjava za Novu profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković. I zaista nas istorija uči nečemu, kada pogledamo kada i kako su raspisivani izbori u ranijim navratima. Prve naznake ovog trenda su se mogle videti već 2020. godine, kada su izbori raspisani u sred pandemije Korona virusa. Još jedan primer kako se vlast nosi sa krizama se mogao videti pre dve godine, uoči velikog protestnog talasa “Srbije protiv nasilja”, kada su sačekali da nezadovoljstvo iz proleća 2023. godine utihne i zahladni, pa su izbore zakazali za 17. decembra.
Za sve postoji prvi put
Nepoznato je koliko dugo će atmosfera u društvu biti očigledno uzavrela i da li će izdržati do jeseni. Međutim, kako Aleksandar Ivković iz European Western Balkans tumači za Novu, vlast trenutno nije 100% sigurna u rezultat izbora, pa zato i nema nameru da ih raspiše u roku koji studenti traže.
“Sada, kada bi ih raspisali u junu dok još traju studentske blokade, dok je još uzavrela atmosfera u društvu verovatno je to jedan od faktora koji ih čini nesigurnim da raspišu izbore jer neće moći sve da kontrolišu. Može da se da im neke stvari izmaknu kontroli, za razliku od drugih izbora koje su održavali u periodima kada ipak situacija u društvu ipak nije bilo toliko tenzična koliko je sada. Ja se ne bih kladio na izbore u naredna dva meseca”, kaže Ivković.
On objašnjava da je ovo prvi slučaj da vlast dobije predlog izbora, a da ga u izbegava, u svom maniru. Dodaje i da je jedna mogućnost da izbori budu na jesen, pošto “Vučić trenutno ne zna da li će raspisati izbore ili ne”.
“Prosto, mora da se vidi kako će se situacija razvijati, šta će jesenas biti tema. Da li će se do tada završiti kriza na univerzitetu, da li će se pojaviti možda neka nova tema koja će biti novi talas protesta. Kad god se desi neki dramatičan slučaj, i to ne samo u smislu ove tragedije, imali smo litijum, to izazove novi talas protesta. Mislim da ni vlast nije u potpunosti odlučila da li će ići ili ne na izbore”, kaže Ivković.
“Igra živaca”
Ivković dodatno pojašnjava svoj argument izborima u Kosjeriću i Zaječaru, koji su raspisani u poslednjem mogućem roku, za 8. jun. Navodi da su ti izbori mogli biti raspisani za period od februara do juna, ali da je režim odlučio da rastegne proces do krajnjih granica, jer nisu najsigurniji kakve bi im to rezultate donelo. Trenutna situacija, doduše, je unikatna, a Stojiljković kaže da je sada u centru pitanje procene vlasti, koliko im je ova situacija povoljna.
“To je sada igra živaca, vlast je radila dugo nerealizujući zahteve studenata i šireg socijalnog fronta koji je sada oko studenata napravljen, kupujući to vreme i dovodeći situaciju u cajtnot. Jer ako to ne ispunite, a studenti blokiraju nastavu, vi povećavate rizik da oni izgube godinu”, objašnjava Stojiljković.
Ipak, prema Stojiljkoviću, postoje mnogi nerešeni problemi na koje će potencijalna studentska lista naleteti i za koje nema vremena da se reše.
“Brzi izbori računaju na zahtev za raspisivanjem izbora do kraja juna. Studenti igraju na poverenje i kredibilitet koji uživaju, a sa druge strane je veliki rizik jer igrate pod nepromenjenim uslovima sa vlašću koja ima svoje instrumente moći očuvane. Sa druge strane, ta procena da se stvari odlože, da se stekne utisak da je i ovaj proces bio neuspešan jeste možda razlog da se stvari odlože za septembar. Ne treba zanemarivati činjenicu da vlast uvek može doći do nekakvih milion i po glasova, računajući članstvo, računajući klijentelističku mrežu“, zaključuje Stojiljković.