Bio je utorak. Tog jutra 8. septembar 2015. Aleksandar Radović iz Rogatica tek je počeo radni dan nakon kojeg je trebalo da ide u šetnju sa društvo.
Umjesto laganog razgledanja jesenjeg drveća, tog je dana gledao u plafon bolničke sobe.
“Bilo je oko osam sati ujutru. U jednom trenutku sam osjetio čudan bol, a krv je bila svuda oko mene”, počinje svoju priču Aleksandar Radović u razgovoru za Buku.
Povreda na radu nastala je kada mu je rukavicu na lijevoj ruci povukla kružna pila (cirkular).
“I odsjekla mi pola šake”, sjeća se Aleksandar, dodajući kako taj dan “nikad neću zaboraviti.”
Tog dana za njega je počeo novi život pun izazova, strahova, nepoznanica i prepreka. U fočanskoj bolnici doktori su uspjeli da mu zašiju odsječeni dio šake, ali njena funkcija nikada neće biti na nivou prije povrede na radu.
“Sud je utvrdio 40% umanjenja životne sposobnosti. Ruka je prišivena, ali sa smanjenom funkcijom, nema snage, nema mišića i ima tup psjećaj”, navodi se u presudi kojom je Ikonić komerc iz Rogatice proglašen krivim jer nije obezbijedio adekvatnu zaštitu na radu.
“Cirkular nije bio obezbijeđen jer nije imao zaštitu koja onemogućava da se rukom priđe nožu. Takve zaštite nije bilo ni ranije zbog čega su se neki radnici povrijedili na isti način, ali sa lakšim povredama”, objašnjava Radović.
10 osoba poginulo na radnom mjestu u RS-u tokom prošle godine
Njegovo iskustvo nije rijetkost jer mnogi poslodavci ne vode dovoljno računa o zaštiti i sigurnosti na radu, iako je to njihova zakonska obaveza.
Republička inspekcija rada i zaštite na radu svakodnevno vrši kontrole provođenja propisanih mjera zaštite na radu, s ciljem smanjena povreda na radu.
Inspekcijske kontrole pokazale su da se najčešće utvrđene nepravilnosti odnose na propuste u pogledu organizacije i sprovođenja mjera zaštite na radu, primjenu preventivnih mjera, osposobljavanje radnika za bezbjedan rad, redovno ispitivanje opreme i sredstava rada i drugo.
“U 2024. godini u oblasti zaštite na radu izvršeno je 1093 kontrola, od čega je 434 bilo sa utvrđenim propustima. U zavisnosti od vrste nepravilnosti, nekada su to manji administrativni propusti u smislu vođenja različitih evidencija, a nekada nepravilnosti kao što je obuka radnika za bezbjedan rad, u skladu sa utvrđenim propustom inspektori
izriču adekvatne mjere”, kažu za Buku iz Republičke uprave za inspekcijske poslove.
Tokom prošle godine zabilježene su čak 93 teže povrede na radu.
“24 u šumarstvu i drvnoj industriji, 22 u građevinarstvu, četiri u prerađivačkoj industriji, dvije u elektroprivredi i 40 u ostalim djelatnostima”, kaže Duška Nikolić načelnica Odjeljenja za inspekcijske poslove u Republičkoj upravi za inspekcije poslove.
U tokoku 2024. dogodilo se 10 povreda na radu sa smrtnim ishodom.
“Tri u šumarstvu i drvnoj industriji, dvije u građevinarstvu i pet u ostalim djelatnostima”, dodaje Nikolić.
Najugroženiji radnici u građevinarstvu, metalskoj industrija, rudarstvu, drvnoj industriji…
Prof.dr. Edisa Nukić, voditelj studijskog odsjeka Sigurnost i pomoć Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli za Buku kaže kako nemamo valjane statističke podatke iz oblasti zaštite na radu što otežava elaboriranje teme.
Upozorava da o nesrećama na radu kada posljedično završe sa teškim stradanjima radnika, dok je i dalje prisutna praksa da se u velikom broju iste uopšte ne registruju, niti prijavljuju.
„Shodno tome, bilo bi preambicozno iznositi generalnu ocjenu o nivou sigurnosti i zaštite radnika, budući da u državi Bosni i Hercegovini imamo odgovorne poslodavce, koji u potpunosti poštuju sve norme zaštite na radu i odgovorno se odnose prema zdravlju i sigurnosti svojih radnika, dok su istovremeno prisutni i pojavni oblici gdje poslodavac zahtijeva od radnika da sami sebi obezbijede zaštitnu opremu. Takođe nas nerijetko iznenade i vijesti o neprijavljenim radnicima, tzv. „radu na crno“, koji ne ostvaruju nikakva prava i zaštitu, što je apsolutno neprihvatljivo u vremenu u kojem živimo“, kaže Nukić.
Kršenje zakona i propisa koji tretiraju ovu oblast često je predmetom sankcioniranja, ali i takve mjere još uvijek nisu dovoljna opomena za dosljedno poštivanje zakonske regulative.
„Zadovoljavajući nivo sigurnosti i zaštite radnika biće dostignut, kada poslodavci budu svjesni činjenice da su samo zdravi i zadovoljni radnici ujedno i najproduktivniji, a društvo u cjelini bez takvih radnika, nema dobre perspektive za budućnost. Sve češće svjedočimo zabrinutošću poslodavaca za nedostatkom kvalitetne radne snage te stim u vezi nameće se i logično retoričko pitanje – ne leži li dobar dio rješenja ovog problema i u sigurnijem radnom mjestu“, pita Nukić.
Pojašnjava da su radnici najugroženiji u industrijama s povećanim rizicima kao što su građevinarstvo, metalska industrija, rudarstvo, drvna industrija, namjenska industrija.
„Jasno je da se na nekim radnim mjestima i pored dobre volje, opredjeljenja i nastojanja, rizici ne mogu reducirati zbog same prirode djelatnosti ili tehnološkog procesa, tako da se radni procesi odvijaju s povećanim nivoom rizika, pri čemu govorimo o radnim mjestima s posebnim uslovima rada. U takvim uslovima, radnici su većinu radnog vremena ugroženi te izloženi raznim štetnostima“, objašnjava profesorica Nukić.
Radnici su ugroženi i zbog klimatskih promjena, posebno oni koji rade na otvorenom pa su izloženi ekstremnim vremenskim uslovima.
Nakon svakog incidenta sa tragičnim stradanjima radnika, inspekcijske uprave alarmiraju i skreću pažnju na obavezu dosljednje primjene važećih odredaba Zakona o zaštiti na radu, te intenziviraju kontrole, posebno u kompanijama gdje se dešavaju teške povrede i smrtna stradanja. Nukić se pita, imamo li dovoljno inspektora za zaštitu na radu, koji bi mogli adekvatno nadzirati veliki broj privrednih subjekata?
„O efektima njihovog nadzora, može se raspravljati, posebno u kontekstu sankcioniranja kršitelja zakona, kao i adekvatnoj visini propisanih kazni.“
Statistika koja je dostupna govori kako se najveći broj povreda na radu događa kao posljedica neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu, neobučenosti radnika, nekorištenja zaštitnih sredstava i opreme, kao i neprimjenjivanja propisanih odredbi i standarda.
Poslodavcima se više isplati platiti kaznu nego zaštititi radnika
Poslodavcima je ponekad „isplativije“ platiti kaznu, nego implementirati mjere zaštite na radu, što je svakako nedopustivo, upozorava Nukić.
Kaže i kako poslodavci što prije moraju shvatiti da ulaganje u sigurnost nikako nije trošak.
Iako je oblast zaštite na radu u državi Bosni i Hercegovini, u nadležnosti entiteta i Distrikta Brčko, država Bosna i Hercegovina je članica ILO – Međunarodne organizacije rada, kaže da je neophodno napraviti registar na nacionalnom nivou.
Koje su obaveze radnika?
Oblast sigurnosti i zaštite na radu regulasana je Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti na radu, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti te provedbenim propisima.
Profesorica Nukić podsjeća da zakoni posebno naglašavaju načelo prevencije, a što podrazumijeva poduzimanje preventivnih mjera radi upravljanja rizicima na radu.
Zakon predviđa i izradu procjene rizika na radnom mjestu, formiranje “Vijeća za zaštitu na radu”, uspostavu instituta “Radnik za zaštitu na radu” kod poslodavaca gdje postoje poslovi sa povećanim rizikom, kao i instituta “Povjerenik za zaštitu na radu”, u funkciji predstavnika radnika.
„Zakonom o zaštiti na radu, radniku je zagarantovano pravo na sigurne i zdrave uslove rada. Želim naglastiti da, Zakon upućuje radnika na postupanje u slučaju neposredne opasnosti po njegov život i zdravlje, gdje se eksplicitno navodi da radnik ima pravo odbiti radni angažman, ako smatra da mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje“, dodaje.
Naglašava da se ne smiju zanemariti ni je dužnosti i obaveze radnika, vezano za pridržavaje utvrđenih pravila sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
„Od kojih posebno naglašavam mjere za pravilno upotrebljavanje sredstva za rad i korištenje sredstva i opreme lične zaštite.“
Iz Republičkog insektorata napominju i da se u povrede na radu ubrajaju i povrede koje se dogode prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, što znači da se nisu dogodile na konkretnom radnom mjestu i nisu u direktnoj vezi sa provođenjem mjera zaštite na radu od strane poslodavca.
“Primjeri takvih povreda su lom ruke radnika zbog leda na trotoaru, pad sa bicikla prilikom dolaska na posao, saobraćajna nezgoda i slično.”
Osnovno pravilo zaštite na radu je da poslodavac prije početka rada mora radniku obezbjediti svu potrebnu zaštitnu opremu i upoznati ga sa mjerama bezbjednosti i zdravlja na radu.
Međutim, i sami radnici imaju obaveze kada je riječ o pridržavanju definisanih mjera.
“Zakonom o zaštiti na radu propisano je da je radnik dužan da se pridržava utvrđenih mjera zaštite na radu, da koristi sredstva rada i opremu po uputstvu proizvođača i uputstvu za bezbjedan rad koji utvrdi organizacija odnosno poslodavac”, pojašnjava Nikolić.
Kada se suoče sa tužbom poslodavci često ne žele prihvatiti odgovornost i krivicu prebacuju na radnika. To je na svojoj koži osjetio i Aleksandar.
“Poslovac je sve vrijeme govorio da sam ja kriv, iznosio je netačne tvrdnje i informacije, ali sud je utvrdio da je za povredu kriv on, a ne ja. Jeste satisfakcija, ali zbog njegovog propusta moj život je zauvijek promijenjen. Ne nabolje”, priča nam Aleksandar.
Sada živi i radi u Njemačkoj u kojoj je, pojašnjava, situacija drugačija.
“Dva svijeta različita. Tamo mi se ovo vjerovatno nikada ne bi desilo”, govori za kraj razgovora.