Malo ostrvce u Tihom okeanu uskoro bi moglo postati najnovija država na svijetu – i potencijalno nova geopolitička tačka napetosti.
Trenutno dio Papue Nove Gvineje, narod Bougainvillea je još 2019. godine velikom većinom glasao za nezavisnost.
Međutim, put ka nezavisnosti za Bougainville je bio dug i težak, sa mnogim političkim i ekonomskim preprekama koje i dalje stoje na tom putu.
Ostrva su dom potencijalno veoma isplativog rudnika bakra, a njihova strateška pozicija u Pacifiku čini ih zanimljivim regionalnim silama.
Jedan od vodećih stručnjaka za region kaže da je Papua Nova Gvineja duboko nevoljna da se odrekne ostrva uprkos istorijskom glasanju.
Bivši australijski visoki komesar u Papui Novoj Gvineji, Ian Kemish, rekao je za The Sun:
„Prosta činjenica je da nacionalni parlament uopšte ne želi da Bougainville ode. Obje strane izbjegavaju direktan sukob, ali napetosti su i dalje velike.“
Ostrva su krajem 20. vijeka bila pogođena dugotrajnim ratom oko svog statusa, koji se pretvorio u najsmrtonosniji sukob u regionu od Drugog svjetskog rata.
Lideri Bougainvillea žele punu nezavisnost do 2027. godine. To mora biti potvrđeno u parlamentu Papue Nove Gvineje – ali dobijanje tog odobrenja pokazalo se kao izuzetno težak proces.
Međutim, predsjednik Bougainvillea, Ismael Toroama – bivši pobunjenički borac – insistira da je nezavisnost samo pitanje vremena.
„Bougainville želi nezavisnost. To je samo pitanje vremena“, rekao je ove godine.
Bougainville se nalazi istočno od kopna Papue Nove Gvineje – koja se sama nalazi sjeverno od Australije. Dom je za oko 300.000 ljudi i postao bi jedna od najmanje naseljenih nezavisnih država na svijetu.
Jedan od ključnih izazova nezavisnog Bougainvillea biće izgradnja stabilne ekonomije, rekao je Kemish.
Rudnik Panguna, koji je bio žarište brutalnog građanskog rata između 1988. i 1997. godine, često se spominje kao potencijalna ekonomska prednost – iako je zatvoren decenijama.
„Biće izuzetno teško Bougainvilleancima da ponovo pokrenu taj rudnik“, kaže Kemish. „A taj rudnik ili nešto drugo im je potrebno da bi ekonomija opstala.“
Procjenjuje se da rezerve bakra u Bougainvilleu vrijede milijarde dolara.
Pored toga, ostrvo bi zbog svoje pozicije moglo biti idealno mjesto za američku vojnu bazu, s obzirom na to da SAD pokušavaju da obuzdaju kinesku ekspanziju.
Za predsjednika Toroamu – to je potencijalni „dogovor vijeka“. Ukoliko bi Donald Trump bio ubijeđen da podrži proces nezavisnosti, Bougainville bi mogao ponuditi SAD-u stratešku prednost.
„Rudnik Panguna je ovdje. Na vama je“, navodno je rekao Toroama.
Ipak, Kemish je skeptičan da će Trumpova administracija pokazati bilo kakav interes za region:
„Iskreno, ne vjerujem da će ih to previše zanimati. Ali sa geopolitičke tačke gledišta, nezavisni Bougainville bi mogao biti koristan i SAD-u i Kini.“
Teritoriju čini više ostrva, od kojih je najveće Bougainville. Solomonova ostrva – još jedna pacifička ostrvska država – nalaze se odmah istočno.
Sa 9.384 km², Bougainville bi po veličini bio nešto veći od Kipra, ali i dalje među najmanjim državama na svijetu.
Papua Nova Gvineja je stekla nezavisnost od Australije 1975. godine, a Bougainville je postao autonomna regija godinu dana kasnije.
Referendum o nezavisnosti obećan je Bougainvilleu 2001. godine kao dio mirovnog sporazuma koji je okončao krvavi građanski rat.
Bougainville je još 1975. proglasio nezavisnost kao Republika Sjevernih Solomona, ali to nije bilo međunarodno priznato i već 1976. je ponovo uključen u Papuu Novu Gvineju.
Tenzije su ubrzo ponovo izbile – rudnik je bio ključna tačka sukoba.
„Ljudi se sjećaju sukoba i ne žele da se to ponovi“, rekao je Kemish. „Niko ne zna tačno koliko je ljudi poginulo, ali broj je svakako u hiljadama.“
Proći će gotovo dvije decenije nakon završetka sukoba prije nego što je održan referendum.
Na glasanju 2019. građani Bougainvillea mogli su birati između potpune nezavisnosti i veće autonomije unutar Papue Nove Gvineje. Ogromnih 98% glasalo je za nezavisnost.
Nove države rijetko nastaju. Posljednja nova članica UN bila je Južni Sudan, koji se otcijepio od Sudana 2011.
Referendum iz 2019. nije bio pravno obavezujući za vladu Papue Nove Gvineje, što znači da ona nije u zakonskoj obavezi da ga poštuje.
Nezavisnost mora najprije biti odobrena u parlamentu Papue Nove Gvineje – što se još nije dogodilo.
Kemish kaže:
„Mislim da postoji suštinska zabrinutost da, ako puste jedan dio da ode, i drugi bi mogli zatražiti isto. Osjećaju da je teritorijalni integritet države ugrožen.“
Godine 2022. postignut je dogovor nazvan Era Kone sporazum, kojim su dogovoreni koraci ka nezavisnosti. Međutim, vremenski okvir predviđao je ratifikaciju do 2023. – što se nije desilo.
To dovodi u pitanje ciljanu 2027. godinu.
Navodi se da se vlade Bougainvillea i Papue Nove Gvineje ne slažu oko toga kako bi proces ratifikacije trebalo da izgleda – jedno od spornih pitanja je da li glasanje u parlamentu treba da bude prostom većinom ili dvotrećinskom.
Zagovornici nezavisnosti strahuju da parlament odugovlači cijeli proces.
Iako Bougainville ima prirodna bogatstva, više od 87% njegovih stanovnika radi u poljoprivredi – prema podacima Australske visoke komisije u Papui Novoj Gvineji.
Zbog svojih resursa i strateškog položaja, Bougainville bi mogao privući pažnju i Kine i SAD-a dok pokušavaju da prošire svoj uticaj u Pacifiku.