U krajevima gdje zora miriše na svježe ispečen hljeb, gdje zvona ne dijele nego spajaju, praznik Hristovog vaskrsenja dočekuje se s’ vjerom, tišinom, bojama i pjesmom. I Vaskrs i Uskrs, iako nazivima različiti, u srcima ljudi u Semberiji, podno Majevice, i Posavini – imaju isto značenje: novu nadu.
U danima kada oživljavaju sjećanja na djetinjstvo, porodična okupljanja, rukom umiješeno tijesto i prva jaja bojena u lukovini, običaji, duboko ukorijenjeni, ne jenjavaju – naprotiv, i dalje se prenose s’ koljena na koljeno: uz molitvu i osmijeh.
Tišina posta i zvuk radosti
Za pravoslavne hrišćane, Vaskrs dolazi nakon pedesetodnevnog posta i duhovnog pripremanja. Već na Veliki petak domaćice boje prva jaja. Prvo jaje- “čuvarkuća”, kažu, obavezno se boji u crvenu boju i simbolizuje krv Hristovu, stavlja se pored ikone i čuva do narednog Vaskrsa.
Veliki petak protiče u tišini. Ne pjeva se, ne veseli, ne kuha – dan je to žalosti. Ne oglašavaju se ni zvona u hramovima, nego se vjernici drvenim klepetalima pozivaju na molitvu. Dan protiče u znaku strogog posta.
Subota je u znaku pripreme: za trpezu, za okupljanje, za liturgiju. A već u ponoć tišinu prekidaju prva zvona najavljujući pobjedu života nad smrću.
Zvona su se oglasila…
U toj tišini, u Priboju pod Majevicom, zvona hrama Svetog proroka Ilije bude duše i pozivaju na molitvu. U svjetlosti svijeća koje gore za preminule, vjernici tiho ulaze u hram, noseći u srcima tihe molitve i nadu.
Protojerej Zoran Ilić, paroh u Priboju, u svojoj prazničnoj poruci za BUKU kaže:
„Vaskrs nije samo podsjećanje na čudo iz prošlosti – on je živa snaga. Hristos je vaskrsao, i sa Njim vaskrsava i svako srce koje veruje. Neka mir ispuni domove, a svjetlost obasja svaku našu pomisao. Neka među ljudima vlada mir i sloga“ , poručuje protojerej Ilić.
Bijeljina u bojama praznika
Na ulicama Bijeljine, dok se iz dvorišta šire mirisi pečenja i kolača, na gradskom trgu se organizuje tradicionalna “Jajarijada”- takmičenje u izboru najjačeg i najljepše našaranog jajeta.
„Ovo je dan kad zaboravimo svakodnevicu. Kada se okupimo i prvo što ujutru kažemo ukužanima jeste: ‘Hristos vaskrse!’ – i tada svi znamo da je to nešto više od riječi,“ kaže za BUKU Milenko Lazić, penzioner iz Bijeljine..
„Vaskrs je prilika da oprostimo. Da zagrlimo. Možda i da popravimo ono što smo tokom godine pokvarili,“ dodaje za BUKU Milenkova supruga Ljiljana.
Stotinu jaja, stotinu priča
U domu Lukića u Ugljeviku, praznik se ne samo dočekuje – on se stvara. Dijana Lukić, domaćica i čuvar tradicije, već godinama za prazničnu trpezu boji preko stotinu jaja. I svako od njih je, kaže za BUKU, svojevrsno malo umjetničko djelo.
„Koristim sve tehnike. Od fabričke boje, pa do starih, tradicionalnih metoda bojenja lukovinom, šaranja voskom.Koristim i travčice, čak i sirće i kafu. Pustim da djeca izaberu šaru, na taj način i sami učestvuju u stvaranju ove vaskršnje trpeze, kojoj se upravo oni najviše raduju. Onda pričamo. Jaje nije samo ukras — ono je uspomena. I molitva,“ govori za BUKU Dijana, dok pažljivo slaže jaja u pletene korpe.
“Ujutro, na Vaskrs, idemo na jutarnju liturgiju, potom dolazimo kući i tu počinje veselje. Ko ima najtvrđe jaje, kaže staro vjerovanje, biće najjači i najsrećniji te godine”, priča za BUKU Lukić.
Uskrs u Brčkom: blagoslov i porodična trpeza
U katoličkim porodicama u Posavini, Uskrs donosi svoje običaje. Subota je dan blagoslova hrane. U korpama se nose šunka, hren, sir, kolači, kruh i jaja. Sve to sveštenik posveti, da bi se na Uskrs ujutro, nakon mise, zajednički proslavilo.
Na jutarnju misu došao je i 80-togodišnji Marko Garević iz Brezovog Polja.
„Najviše se radujem kada svi zajedno sjednemo. Supruga i ja smo penzioneri, živimo sami, ali za Uskrs nam dođu djeca i unučad i tada je kuća puna, a puno je i srce.“ , priča Marko i dodaje- “Crveno jaje nije samo ukras. Ono je simbol nade i vjere. I mi vjerujemo da jaje čuva kuću. Da nas podsjeti na to šta je važno kad dođu teški dani,“ priča za BUKU Marko.
Praznik koji briše granice
U Semberiji, pod Majevicom, uz Savu i pod krovovima gdje se govori i “Hristos vaskrse” i “Sretan Uskrs”, praznik nosi isto značenje – ljubav, oproštaj i novi početak.
I kada se čuje zvono u Priboju, i kada se blagoslovi korpa u Brčkom, kada djeca uzmu jaja u ruke i uz osmijeh ih razbijaju, tada znamo – sve smo bliži jedni drugima.
Jer praznici ne broje razlike – već koliko ljubavi nosimo u sebi.