Oljeg Kuljić, samohrani otac dvoje maloljetne djece, poginuo je na poslu, u Rudniku i termoelektrani Gacko. Ostaci njegovog tijela nađeni su u kotlu termoelektrane. Jeziva nesreća podigla je na noge javnost u Republici Srpskoj i BiH? Pa, nije. Smrt radnika na Balkanu nije vijest
U ove politički turbulentne i ekonomski očajne pretprazničke dane vascijela javnost se bavi trećim brakom Milana Tegeltije, razvodom Ane Ivanović Švajnštajger, frizurom Jovane Jeremić, izjavama Milorada Dodika i sličnim sudbonosnim temama.
Smrt radnika na Balkanu, u po bijela dana, u jednoj velikoj državnoj firmi, takoreći gigantu „Elektroprivrede RS“, nije vijest.
A i što bi bila! Samo u prošloj godini u Republici Srpskoj na poslu je poginulo 9 radnika, a njih 77 je teško povrijeđeno.
Tako su u novembru 2024. na gradilištu u Banjaluci stradala dvojica radnika. Jednom od njih na glavu pao teret od 500 kilograma. Nije preživio. Njegov poslodavac je rekao da je radnik sam odgovoran za ovu nesreću, zato što „nije nosio šljem“.
Najčešće stradavaju radnici u građevinarstvu i šumarstvu, branšama čuvenim po korupciji. Pojedini građevinci su se žalili da ih poslodavci, kada dožive nesreću na radu, primoravaju da izjave da su se povrijedili kod kuće ili na nekom drugom mjestu, i da im prijete otkazom, ako ne poslušaju taj “dobronamjerni savjet”. Tvrde da je bilo čak i slučajeva da se poginulom radniku nakon smrti navlači HTZ oprema, kako inspekcija ne bi kaznila poslodavca.
U „Elektroprivredi RS“ do sada nije bilo pogibije radnika. Čak se smatra da je posao u ERS premija. Za neke i jeste. Još prije dvije i po godine najviši zvaničnici Republike Srpske su izjavili da u ovom sistemu ima zaposlenih koji ne dolaze na posao, a primaju platu. Direktor „Elektroprivrede RS“ Luka Petrović tada je kazao da takvih ima i u RiTE Gacko: da neki od njih žive na Novom Zelandu, a platu dobijaju iz Gacka.
Nesretni Oljeg Kuljić iz Nevesinja nije bio od takvih. Uredno je dolazio na posao i pošteno zarađivao svojih, pretpostavljam 600 ili 700 evra. I tom platom hranio djecu.
Kako možemo zaključiti iz onih nekoliko šturih tekstova o nesreći u Termoelektrani, njegov posao je bio obilazak kotlova radi uzimanja uzoraka za kontrolu uglja.
Upravo to je radio u utorak, u 10 časova. I nije se vratio sa radnog zadatka. Epilog znamo.
Premijer Radovan Višković izrazio je saučešće porodici nastradalog, kako je rekao „mladog radnika“. I poručio da institucije RS, „Elektroprivreda RS“ i RiTE Gacko moraju pružiti pomoć njegovoj porodici.
Resorni ministar Petar Đokić je poručio da RiTE Gacko treba da u potpunosti preuzme brigu o Oljegovoj djeci.
– Na ovaj način ćemo pokazati društvenu odgovornost i solidarnost – rekao je Đokić.
Eto, usred afere „Vijadukt“ u kojoj su Republiku Srpsku i BiH uvalili u dug od 110 miliona maraka, dvojica najodgovornijih su se sjetila saučešća, solidarnosti i društvene odgovornosti.
Đokić je, uz dirljivu brigu za djecu poginulog radnika, ocijenio da se radi o „klasičnom nesrećnom slučaju“.
Šta to treba da znači? Da se nesreće dešavaju? Da koliko sutra Oljegovu sudbinu može doživjeti i neki drugi radnik, dok obilazi kotlove termoelektrane? Šta je sa mjerama bezbjednosti i zaštite na radu u gigantu „Elektroprivrede RS“?
Hoće li neko, kao gest istinske društvene odgovornosti, podnijeti ostavku? Hoće li radnici dići glas?
Odgovor je ne i ne.
Smrt radnika na Balkanu nije vijest. Nije ni povod za pobunu. Mrtav radnik na Balkanu je kolateralna šteta. I zaboraviće se za koji dan…