Udruženja prosvjetnih radnika „Ipak se okreće“ ,10. aprila u Domu omladine organizovalo je okrugli sto na temu “Izazovi u obrazovnom sistemu Republike Srpske”. Izlagači su bili iz reda univerzitetskih profesora, nastavnici osnovnih i srednjih škola, vaspitači i stručni saradnici, diplomirani pravnici zaposleni u školama, kao i sami članovi udruženja. Na izlaganju učestvovalo četrnaest stručnjaka vezanih za ovu oblast.
Lazarela Tamamović, diplomirani pravnik naglasila je da je jedan od problema i nedostatak kadra u prosvjeti.
“Reforme i neulaganje države u obrazovanje doveli do degradacije prosvjetnih radnika, a što je u konačnici rezultiralo deficitom kadra, prvenstveno za predmete hemija, matematika, fizika, informatika, tehničko obrazovanje, pa čak i za radno mjesto računovođe. Razlozi zbog kojih mladi ne upisuju nastavničke fakultete su niske plate, prosvjetni radnici nemaju pravo na topli obrok i regres, sigurnost i položaj prosvjetnog radnika nikad nisu bili gori”, kazala je Tamamović.
Dr Draženko Jorgić, član komisije za polaganje stručnog ispita za rad u vaspitno-obrazovnom procesu u srednjoj školi, govorio je o izazovima (ne)formalnom obrazovanju budućih nastavnika stručnih predmeta u srednjim školama.
“Uočio sam da u učionici počinju raditi nastavnici, profesori sa nenastavničkih fakulteta, a da nisu prethodno položili pedagoško- psihološku i didaktičko- metodičku grupu predmeta. Rješenje ovoga problema je jedna godina studija sa pedagoško- psihološkom i didaktičko-metodičkom grupom predmeta, te izmjena Zakona o srednjem vaspitanju i obrazovanju u vidu klauzule da se za rad u srednjoj školi mora imati dodatnih najmanje 65 ECT bodova, što bi značilo osnivanje jednogodišnjih specijalističkih nastavničkih studija za školovanje nastavničkog kadra za stručne predmete u srednjim školama”, zaključio je Jorgić.
Profesorica Marina Jarić, izlagala je o unapređenju položaja prosvjetnog radnika kroz zakonske i sistemske promjene. Ona je navela šest ključnih problema na kojima bi se trebalo raditi da bi se unaprijedio položaj prosvjetnih radnika.
“Nedostatak pravne zaštite, isključivanje nastavničkih vijeća iz procesa odlučivanja u školama, administrativna opterećenost, prosvjetni radnici nisu dovoljno uključeni kao stručna podrška prilikom izmjena nastavnih planova, programa i udžbenika, nedostatak kvalitetnih stručnih usavršavanja, neadekvatna plaćenost. Rješenje za ovaj problem su izmjena zakonskih akata po pitanju bezbjednosti i nadležnosti nastavničkog vijeća, racionalizacija i digitalizacija administracije, kvalitetnije organizovanje stručnih usavršavanja, uključivanje u većoj mjeri prosvjetnih radnika u izmjene i reforme”, navela je Jarić.
Diplomirana vaspitačica, Olja Plavšić, identifikacirala je poteškoće u razvoju kod djece predškolskog uzrasta.
“Danas je sve veći broj djece sa poteškoćama u predškolskim ustanovama. Prisutna je manjkavost sistematskog pregleda koji ne uključuje detaljnije analize koje omogućavaju rano otkrivanje poteškoća, te se izgubi dragocjeno vrijeme za pravovremeno djelovanje, ne postoje adekvatni centri u koje bi uputili roditelje kada uoče problem. U našim obdaništima zaposleni su asistenati u vrtiću koji su neadekvatnog obrazovnog profila za taj posao”, istakla je Plavšić i dodala da su najčešći problemi sa kojima se vaspitači susreću problemi sa pažnjom i nerazvijenim govorom kod djece.
Profesorica Sonja Nedić govorila je o bezbjednost učenika i zaposlenih u vaspitno- obrazovnom sistemu
“U školama u zadnje dvije godine velika je važnost stvoriti sigurnog okruženja u školi. Ključni aspekti bezbjednosti su fizička, psihološka i digitalna bezbjednost. Odgovornost imaju svi, i školska uprava, i nastavnici, učenici i roditelji. Ovdje bi se osvrnula se na pozitivne zakonske propise u oblasti obrazovanja koji štite samo djecu, ali i ne i zaposlene u školama. Naši izazovi su nedovoljna primjena zakonskih propisa u praksi, neujednačenost zakona i pravilnika, od kojih neki pravilnici nisu još ni doneseni, manjak osoblja za stručnu podršku, neadekvatan i nedovoljan odgovor nadležnih institucija”, istakla je Nedić i dodala da su neophodne sistemske promjene i izmjene Zakona.
“Moj prijedlog je da treba ukinuti dežurstvo učenika, donošenje Pravilnika o materijalno- disciplinskoj odgovornosti učenika koji bi bio usklađen sa Zakonom, rasteretiti pedagoško- psihološku službu administrativnih poslova, redovan školski policajac po principu jedan policajac na jedan objekat, donošenje posebnog pravnog akta kojim se roditelj poziva na odgovornost u slučaju neadekvatnog svog ponašanja i ponašanja djeteta”, navelaje Nedić.
Dr Nebojša Macanović govorio je o nasilju u školama.
“Problem našeg sistema je u neadekvatnom odgovoru institucija na pojavu određenih problema u školstvu kada se obično poseže za uvođenjem novog predmeta, nemogućnost stručnih službi da se jednako posvete svim učenicima jer konstantno moraju da se bave nekolicinom problematičnih, u Zakonu postoji mjera upućivanja učenika u vaspitno- disciplinski centar, ali mi te ustanove nemamo”, kazao je Macanović i naveo da su rješenja za ovaj problem, uvođenje mjere društveno korisnog rada za izrečenu vaspitno- disciplinsku mjeru, devastirane područne škole vratiti u funkciju gdje će dijete za vrijeme raspusta boraviti i dobiti adekvatnu podršku i biti primjer drugoj djeci da ne idu tim putem.
Profesorica Svjetlana Popović iznijela je svoje mišljenje o trajanju osnovne škole.
“Moje mišljenje je da je nepotrebno trajanje osnovne škole devet godina, kao i kretanje upis u istu sa šest godina. Isto tako mi imamo i prevelik broj učenika u odjeljenju, neadekvatan raspored raspusta u toku skolske godine, nedovoljno časova dopunske i dodatne nastave, neiskorištenost objekata područnih škola, nesvrsishodnost popravnih ispita. Rješenje za ovaj problen je vraćanje trajanja osnovne škole na osam godina i kretanje u školu sa sedam godina, smanjivanje broja učenika u odjeljenju, preraspodjela raspusta, dodjeljivanje više časova za dopunsku i dodatnu nastavu, iskorištavanje objekata područnih škola u svrhu realizacije škole u prirodi”, zaključila je Popović.
Mr Branka Ljubojević govorila je o izolovanost obrazovnog sistema iz međunarodnih tokova.
“Neophodno je uključivati se u međunarodne tokove i projekte, a za to ima više rezlaoga. Da bismo spoznali sebe poređenjem sa drugima, lakše ćemo uočiti da imamo problem kada vidimo kako funkcionišu drugi oko nas, lakše ćemo riješiti problem kada vidimo kako su isti riješili u okruženju. Naš vaspitno-obrazovni sistem ima prekomplikovane procedure i dobijanje saglasnosti za učešće u međunarodnim projektima. Tu postoji i neformalna zabrana saradnje sa kolegama iz Federacije Bosne i Hercegovine, a to koči razvoj našeg obrazovnog sistema. Rješenje ovoga problema je pojednostavljivanje procedura za učešće u međunarodnim projektima”, istakla je Ljubojević.
Organizatori Okruglog stola, zajedno sa izlagačima, formirali su zaključke, a oni se temelje na izazovima u obrazovnom sistemu koji su apostrofirani u današnjim izlaganjima i prijedlozima za rješavanje istih.
Zaključci se odnose na promjene koje je neophodno provesti da bi se poboljšao obrazovni sistem, a iste iznosimo u cijelosti:
– Neophodna je sistemska promjena zakonskih i podzakonskih akata koji su u direktnoj vezi sa osnovnoškolskim i srednjoškolskim vaspitanjem i obrazovanjem, a koja će zaposlenima u školi garantovati veći stepen bezbjednosti, poboljšanje materijalnog položaja prosvjetnih radnika i izdvajanje većeg procenta bruto društvenog proizvoda za obrazovanje.
– Potrebne su izmjene Zakona o osnovnom i srednjem vaspitanju i obrazovanju koja će strukturama unutar škole vratiti pravo na odlučivanje i autonomiju.
– Kroz Zakon o srednjem vaspitanju i obrazovanju omogućiti kadru koji ne potiče sa nastavničkih fakulteta da prije početka rada u učionici stekne pedagoško- psihološka i didaktičko- metodička znanja neophodna za taj rad.
– Potrebno je povećati broj stručnih saradnika u školama.
– Uvođenje mjere društveno korisnog rada za izrečenu vaspitno- disciplinsku mjeru
– Reforme treba zasnivati na analizama prednosti i nedostataka postojećeg obrazovnog sistema, te im pristupati sistematski, planski i organizovano uz veće konsultovanje kadra iz prakse i veću transparentnost; te kontinuirano praćenje efekata;
– Omogućavanje organizatoru i izlagačima na današnjem Okruglom stolu da budu jedna od radnih grupa pri narednim reformama, a naročito kada su u pitanju izmjene nastavnih planova i programa koje je neophodno rasteretiti i kroz njih omogućiti veću interdisciplinarnost prilikom realizacije istih.
– Uspostaviti svrsishodan i pravovremen sistem stručnog usavršavanja koje će biti kontinuirano.
– Veća otvorenost ka obrazovnim sistemima u okruženju i svijetu, te pojednostavljivanje procedura za učešće u međunarodnim projektima.
– Poboljšati komunikaciju prosvjetnih vlasti sa obrazovnim institucijama na svim nivoima kako bi se uspostavio funkcionalan i skladan sistem koji će da služi svojoj svrsi.