Jedan od najnježnijih i najintimnijih činova između dvoje ljudi je – poljubac. Koliko god bio univerzalan, način na koji se ljubimo govori mnogo o nama: o našem unutrašnjem svijetu, o tome koliko smo prisutni, koliko vjerujemo, ali i koliko smo sposobni da se prepustimo bliskosti.
I jedno od najzanimljivijih pitanja koje mi često postavljaju, bilo u terapijskoj sobi ili u svakodnevnim razgovorima, jeste: Zašto ljudi zatvaraju oči dok se ljube – i zašto neki gledaju?
Zatvaranje očiju kao refleks povjerenja i prepuštanja
Istraživanja pokazuju da oko 80–90% ljudi zatvara oči prilikom ljubljenja, i to najčešće potpuno nesvjesno. To nije samo romantičan gest – to je način da se fokusiramo na čulo dodira, da u potpunosti osjetimo kontakt, bez vizuelnih ometanja. Zatvorene oči simbolizuju prepuštanje, povjerenje i emotivnu prisutnost. U tom trenutku, biramo da ne „gledamo“ već da osjećamo. Zatvaranje očiju omogućava mozgu da se ne preopterećuje informacijama – već da se u potpunosti usmjeri na osjetilni doživljaj. To je zapravo vrlo ličan i siguran prostor u kojem se osjećamo zaštićeno i povezano.
Otvorene oči – potraga za odgovorom, kontrolom ili potvrdom
S druge strane, oni koji ljube s otvorenim očima često nisu manje emotivni – ali mogu biti:
radoznali, žele da “uhvate” izraz lica voljene osobe,
nesigurni, pa osmatraju kako drugi reaguje,
ili imaju potrebu da zadrže dozu kontrole i nadzora nad situacijom.
U pojedinim slučajevima, gledanje tokom poljupca može ukazivati i na određenu emocionalnu distancu – kao da osoba nije potpuno uronjena u trenutak. A ponekad je to samo navika. Zato se odgovor ne krije uvijek samo u očima, već u cijelom govoru tijela.
Šta naš način ljubljenja govori o vezi u kojoj smo?
Kao psihoterapeutkinja, često podsjećam parove da poljubac nije “samo” fizički čin. On je suptilni jezik emocija. Evo nekoliko primjera:
Nježni, spori poljupci: znak pažnje, emocionalne povezanosti, brige.
Strastveni, impulzivni poljupci: snažna fizička privlačnost, ali ne nužno i duboka emocionalna veza.
Mehanički, odsutni poljupci: mogu ukazivati na emocionalnu udaljenost ili rutinu koja je preuzela intimu.
Reakcija partnera je takođe važna – da li uzvraća? Da li djeluje prisutno ili odsutno? Da li pokazuje želju ili izbjegava bliskost? Sve to nam može reći više od hiljadu riječi.
Mini test: Šta tvoj stil ljubljenja govori o tebi?
Odgovori iskreno na sljedeća pitanja:
Da li automatski zatvaraš oči kad ljubiš?
Osjećaš li se opušteno i povezano u tim trenucima?
Da li te više zanima kako se osjećaš – ili kako partner izgleda dok te ljubi?
Imaš li potrebu da provjeravaš reakciju druge osobe?
Da li često izbjegavaš poljupce – i ako da, zašto?
Tvoje odgovore ne treba posmatrati kao „tačne“ ili „pogrešne“, već kao signale. Signale koji govore o tome koliko se osjećaš sigurno u bliskosti, koliko si emocionalno dostupan/na – i koliko ti je važna autentična povezanost s drugom osobom.
Na kraju – ljubljenje je jezik bliskosti
Ne postoji „pravilno“ ljubljenje. Postoji samo ono koje je istinsko i prisno. Ako poljubac dolazi iz povezanosti, on će uvijek biti pravi – bez obzira na to da li su vam oči zatvorene ili otvorene. Ako osjetite da vas nešto “blokira”, da ne možete da se prepustite bliskosti – to nije slabost, već poziv na dublje upoznavanje sebe. I često – poziv na razgovor.
Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i porodična psihoterapeutkinja