THE NEW York Times je nedavno objavio članak Tajna povijest vojnog sukoba u Ukrajini, u kojem daje pregled planiranja i provedbe vojnih operacija Ukrajine u ratu s Rusijom. U članku se objašnjava pozadina obavještajnih poslova, suradnja najviših dužnosnika u ukrajinskoj i američkoj vojsci. U travnju 2022. godine u Wiesbadenu sklopljen je sporazum o dostavljanju obavještajnih podataka između Ukrajine i SAD-a.
Neslaganje između Amerikanaca i Ukrajinaca
Tako su neke operacije ukrajinske oružane snage izvele uz potporu SAD-a, ali unatoč uvriježenom mišljenju da SAD, odnosno CIA stoji iza svake ukrajinske akcije, to očito nije bilo tako. Pisalo se o tome kada su ukrajinske snage upale u Kursku oblast da je to iznenadilo američke službe, što je tada naišlo na kritike. Međutim, sve je više pokazatelja da je to stvarno bilo tako, o čemu između ostalog svjedoči spomenuti članak The New York Timesa.
Osim operacije u Kursku nabrojane su još neke operacije u kojima je došlo do neslaganja između američkih i ukrajinskih službi i vojnih dužnosnika. Najveći je primjer ofenziva u Hersonskoj oblasti u 2022. godini. Prema pisanjima, Amerikanci su izvršili pritisak na Kijev kako bi ukrajinske snage aktivnije napredovale na desnoj obali Dnjepra u jesen 2022. godine.
Tada su SAD i Velika Britanija zatražile smjenu generala Kovaljčuka, koji je zapovijedao snagama u smjeru Hersona. Također, nakon što su oslobodile Herson, ukrajinske snage su trebale nastaviti ofenzivu na lijevoj obali Dnjepra, ali za to nije bilo snage.
Tada je upravo general Zalužni bio protiv takve ofenzive, jer je smatrao da područje koje su ruske snage okupirale treba “presjeći” u Zaporiškoj oblasti (oko Melitopolja) i tako okružiti ruske snage i podijeliti ih na dva dijela.
To je, prema pisanjima, bilo jako riskantno, odnosno Pentagon je dobio informaciju da bi u slučaju takvog scenarija, gdje bi ruska vojska mogla izgubiti oko 300.000 ljudi koji bi se našli u okruženju, to moglo dovesti do nuklearnog udara.
Sukob Zalužnog i Milleyja
Nakon toga se odlučilo da će se krenuti u napad na Herson, kao i da se dopusti da se ruske snage prilično neometano povuku u dubinu. Nevezano za to, o napetim odnosima generala Zalužnog i generala Milleya piše i The New York Times. Ovdje se navodi drugi razlog, a to je da je Zalužni jednostavno prekidao razgovore kada se Milley nije slagao sa zahtjevima Ukrajine za oružjem. Kako bi nastavio dijalog, Pentagon je pokrenuo složenu komunikacijsku shemu.
Također, u 2023. godini su se problemi nastavili, kada je najavljivana nova ukrajinska ofenziva, koja se kasnije pokazala neuspješnom. Prema The New York Timesu, strategija razvijena u Wiesbadenu postala je žrtva fragmentirane unutarnje politike Kijeva.
Predsjednik Zelenski je bio protiv glavnog načelnika Zalužnog, a Zalužni protiv svog “tvrdoglavog” podređenog zapovjednika generala Sirskog, koji je kasnije postao načelnik glavnog stožera.
Imenovanje Sirskog
Tada je predsjednik Zelenski stao na stranu generala Sirskog, a ukrajinske oružane snage su potrošile mnoge resurse u obrani grada Bahmuta. To se smatra jednim od glavnih razloga neuspjeha ukrajinske ofenzive u 2023. godini. Ukrajinsko vodstvo je prvo odgodilo ofenzivu čekajući isporuku opreme, što je dalo ruskim snagama vrijeme da ojačaju svoju obranu.
Također, umjesto 12 planiranih brigada, samo je sedam izdvojeno za smjer prema Melitopolju, a pet ih je poslano u spomenuti Bahmut, gdje je Sirski pokrenuo napade, obećavajući da će “doći do Luhanska”. Na kraju je i jedno i drugo završilo neuspjehom i velikim gubicima za ukrajinsku stranu. Također, general Zalužni je smijenjen, a Sirski je “nagrađen” postavljanjem na čelo vojske.
“Da smo imali pet brigada, Bahmut bi bio oslobođen”
Upravo je Sirski ovih dana dao veliki intervju za ukrajinski portal “Lijeva obala” (ukr. Lijevi bereg). Između ostalog je komentirao i članak The New York Timesa. Ono što je smatrao ključnim jest da je netočan navod u članku da je imao na raspolaganju pet brigada u smjeru Bahmuta, nego tek dvije.
“Da smo imali pet brigada, mislim da bi Bahmut i Soledar bili oslobođeni”, rekao je general.
Prema Sirskom, kada je planirala ovu operaciju, vojska je “shvatila” da su snage nedostatne. S druge strane, vojska je igrala na kartu iznenađenja. Smatralo se tada da ruska vojska nije spremna i da se hrabrim akcijama mogla probiti obrana ruskih snaga. Međutim, isto tako je rekao da ukrajinska strana nije imala dovoljno snage i sredstava.
Također, general je iskoristio komentar kolege Zalužnog iz 2023. godine, koji ga nije štedio u izjavama, a koji je tada rekao da je situacija na fronti zašla u “slijepu ulicu, u kojoj nijedna strana ne može napredovati jer je podjednako tehnološki opremljena, što podsjeća na Prvi svjetski rat”.
Sirski potvrdio “avanturu” u okolici Bahmuta
Ono što jest znakovito je to da je general Sirski na neki način zapravo potvrdio da su akcije u okolici Bahmuta bili svojevrsna “avantura”, u koju se išlo bez dovoljno opreme i resursa.
Dodatno, bez obzira radi li se o dvije ili pet brigada, jasno je da SAD, ali i jedan dio vojnog vrha Ukrajine nije bio suglasan s trošenjem određene količine resursa na tom pravcu. Odnosno, da se prema posljednjem članku u The New York Timesu, ali i izjavama Sirskog može iščitati da je vjerojatno Ukrajina izgubila mogućnost, koncentrirajući snage u Zaporiškoj oblasti, za novu uspješnu ofenzivu.
Ukrajina još dugo neće moći vratiti svoj teritorij
U tom smislu, Ukrajina je za dugo vremena izgubila mogućnost povratka svog teritorija, jer se nakon bitke za Bahmut i neuspješnog pokušaja ofenzive u Zaporiškoj oblasti prilično promijenila društvena atmosfera u zemlji. Osim toga, što je potvrđeno iz više izvora, trenutačno je pomoć SAD-a smanjena i Ukrajina uvelike ovisi o europskoj pomoći, koja sigurno nije dostatna, osim za održavanje ovakvog stanja.
Iako je Ukrajina donekle uspjela prebaciti gospodarstvo na ratne osnove i počela proizvoditi vlastito oružje, jasno je da to neće dovesti do velikog preokreta, barem ne u skorije vrijeme. I dalje Ukrajina ovisi o vojnoj i financijskoj pomoći Zapada, konkretno najviše SAD-a.
Kijev je često solirao
Osim toga, Ruska Federacija svakog mjeseca povećava brojnost svojih oružanih snaga za 8 do 9 tisuća ljudi kroz sustav vojne obveze u kojem nudi ročnicima ugovor kako bi ih zadržali u vojsci. S druge strane, Ukrajina ima problema s mobilizacijom, o čemu je general Sirski govorio u spomenutom razgovoru.
General se složio s predsjednikom da je Ukrajini potrebno mobilizirati 30 tisuća ljudi mjesečno, za što je priznao da trenutno ide jako teško. Vraćajući se na početak teksta, jasno je da je Kijev donosio političke odluke koje se nisu slagale s vrhom vojske, kako bi zadržali savezništvo sa SAD-om, no također unatoč mišljenjima da je Kijev isključivo djelovao na “dugme” Washingtona, sve je više pokazatelja da to nije bilo tako. Odnosno, Kijev je često solirao i provodio vlastite planove, koji nisu bili koordinirani sa SAD-om.
Preuzeto sa Index.hr