Predrag Petrović je direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku. U razgovoru za BUKA magazin govori o vojnim savezima u regiji, uticaju politike na bezbjednost građana u regiji, trgovini uticajem u vlasti Aleksandra Vučića.
“Priča oko poternice i hapšenja Milorada Dodjika je dobra prilika i za vlasti u Beogradu da zastrašuju zapadne države i Evropu sa mogućom destabilizacijom. Vučić je rekao da ga zabrinjava situacija u Bosni i sve to što se sa Dodikom i oko Dodika dešava, i da se plaši da situacija može polako da eskalira ili da se izmakne kontroli. To je njemu zgodno zato što se nalazi pod velikim pritiskom ovde u Srbiji i zato on šalje tu poruku o mogućoj eskalaciji situacije u Bosni i Hercegovini, gde bi se on opet postavio kao jedan od ključnih faktora stabilnosti i mira” – kaže Petrović u razgovoru za BUKA magazin.
Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju u Srbiji?
Bezbednosna situacija u Srbiji je veoma nestabilna i krhka zato što je vidna izuzetno velika polarizacija koja traje sad već mesecima. Imamo masovne proteste protiv sadašnje vlasti, građani predvođeni studentima zahtevaju odgovornost sadašnje vlasti ne samo za pad nadstrešnice već i za prethodnih 12-13 godina vladavine putem korupcije i kriminala.
Možemo da vidimo da vlast ne želi da učini bilo kakve ustupke, da poseže za veoma problematičnim sredstvima očuvanja vlasti. Tu pre svega mislim na ljude sa bogatim kriminalnim dosijema koje smo mogli da vidimo u Pionirskom parku, ispred predsedništva. Kao deo tih instrumenata bila je upotreba zvučnog topa prema mirnim demonstrantima. To zasad predstavlja kulminaciju upotrebe sredstava prinude i nasilja prema građanima. Glavni cilj je masovno zastrašivanje građana i obeshrabrivanje da dalje učestvuju u protestima protiv vlasti.
Pored toga, možemo da vidimo da vlast ima veoma zapaljivu retoriku, da praktično ima govor mržnje prema ljudima koji je kritikuju i što za posledicu ima i čitav niz nasilnih incidenata prema građanima. Imali smo i napad nožem na dekanku fakulteta u Nišu. U petak smo imali mahanje nožem prema studentima.
S obzirom na to, situacija je veoma nestabilna, veoma krhka i zaista može da preraste u neke ozbiljnije sukobe unutar Srbije.
Postoji li šansa da se održi povoljan nivo sigurnosti za građane?
To je teško reći. Videli smo da vlast gubi konce, da ne vlada situacijom, da više nije kreator pravila igre i da reaguje čak i panično u nekim situacijama, usled ogromne nemoći da propisuje pravila i da tera druge da igraju po tim pravilima.
Vlast poseduje veliki arsenal prinude i sile u svojim rukama, poseže za nasilnim metodama koje deluju povremeno i veoma haotično i nepredvidljivo. U ovim brojnim situacijama vlast nije reagovala na jedan racionalan način već reaguje iracionalno, a to sve nije dobro za bezbednost svih građana države. U ovom momentu je veoma važno da građani budu solidarni jedni s drugima, da budu dobro povezani i da kroz tu mrežu povezanosti, samoorganizovanosti, solidarnosti razmenju informacije. Bitno je da javno podele informacije o svim incidentima. Prvo jedni sa drugima, a onda i da izlaze u javnost sa tim. Naravno, bitno je da budu veoma oprezni, da ne nasedaju na provokacije, da ne dele dezinformacije, da se veoma odgovorno ponašaju u ovim momentima.
Vidjeli smo najave vojnih savjeza u regiji. U vojni savez će Hrvatska, Albanija i Kosovo. Vučić najavljuje vojni savez sa Mađarskom. Kako to djeluje na bezbjednosnu situaciju, na koncept očuvanja mira?
Savez Hrvatske, Albanije i Kosova ne predstavlja sad neku veliku novinu. Hrvatska je i ranije imala saradnju i sa Kosovom i sa Albanijom i ona samo želi da dalje produbi tu saradnju, posebno u momentima kada Kosovo ima ambiciju da se dodatno obuči i modernizuje svoje snage kao uostalom i Albanija. Time Hrvatska nastoji da na neki način profitira iz tih nekih svojih pređašnjih kontakta. Hrvatska ima svoje snage u okviru KFOR-a, a ovaj savez je nastojanje Hrvatske da zaradi na tim kontaktima i budućim poslovima. S druge strane, Hrvatska je zainteresovana za političku i bezbednostnu stabilnost čitavog ovog regiona, a ona upravo vidi Kosovo kao izvor nestabilnosti, a posebno sve ono što se dešavalo u Banskoj, gde je uloga Srbije veoma problematična. Tu Hrvatska i kroz saradnju sa Kosovom želi da spreči dalju destabilizaciju Kosova jer vidi ulogu Vučića kao faktor destabilizacije.
Ovo što sad vidimo kao najavu vojnog saveza Srbije i Madđarske, to je samo jedan od redovnih godišnjih planova aktivnosti. Dakle, to nikakav značajan vojni savjez nije. On je tako predstavljen kako bi u javnosti Srbije vlast mogla da kaže da ima regionalnog partnera i da je spremna da odgovari na tzv. izazov koji dolazi od strane Hrvatske.
Vlasti u Srbiji je zgodno da u ovom momentu priča o vojnom savjezu i Albanije, Hrvatske i Kosova, jer ona već u posljednjih godinu-dve priča da Hrvatska želi da destabilizuje Srbiju i da Hrvatske službe aktivno učestvuju u ovoj tzv. obojenoj revoluciji koja se dešava u posljednjih par meseci. To je veoma zgodno propagandno oruđe za vlasti u Beogradu.
Vlasti u Beogradu pričaju na samo posljednjih nekoliko meseci već nekoliko godina da zapadne države nastoje da destabilizuju Srbiju direktnim mešanjem i da za te svrhe koriste i neke države u regionu, posebno Hrvatsku. Istraživanja javnog mnenja pokazuju da građani Hrvatsku i Albaniju vide kao jedne od najvećih neprijatelja Srbije, što je rezultat te višegodišnje propagande vlasti, poruka da Albanija i Hrvatska žele da destabilizuju Srbiju. Priča o vojnom savjezu između te dve države, uključujući onda i treću, Kosovo, predstavlja samo jedan u nizu elementa tog narativa koji traje već drugi niz godina.
Kako se vlast u Beogradu odnosi prema geopolitičkoj situaciji?
Srbija želi da očuva privid želje da postane članica Evropske unije, kako ne bi značajnije okrenula protiv sebe mnoge evropske države. Ona bi želela da ostane večno u tom procesu, da se nikad ne približi članstvu u Evropskoj uniji. Srbija razvija paralelne veze sa istočnim autokratijama, sa Rusijom i sa Kinom. O tome govori vest da je Srbija dodelila državljanstvo trojici kontrareznih biznismena iz Ruske Federacije koji se nalaze na listi sankcionisanih od strane američke države zbog veze sa Federalnom službom bezbjednosti. Radi se o tome da vlast u Srbiji ima mnogo širi manevarski prostor koji pružaju dodatne veze sa istočnim autokratijama, sa Rusijom i sa Kinom. Ekonomsko povezivanje sa Kinom omogućava vlastima u Beogradu da sklapa poslove koji ne zahtevaju visok nivo transparentnosti, uz moguće dodatno bogaćenje bez velikih posledica.
Kako tumačite odnose Srbije prema Bosni i Hercegovini, status “čuvara“ Dejtonskog mirovnog sporazuma?
To je već stara priča vlasti u Beogradu da zapadne države žele da ugroze poziciju Srba u BiH tako što će ukinuti Republiku Srpsku. Trenutna situacija je samo jedan od priloga u toj argumentaciji, gde se izjednačava ono što se dešava Dodiku sa ugrožavanjem pozicije Republike Srpske. To posebno dolazi do izražaja u poslednjih godinu-dve, otkad se intenzivnije priča o takozvanom “srpskom svetu” gde Republika Srpska, odnosno Srbi u BiH i u Crnoj Gori, imaju značajnu poziciju u tom konstruktu. Zato je i Aleksandar Vučić je stao u odbranu Milorada Dodika. Tu su i usluge koje je Dodik učinio samom Vučiću, tako što je organizovao ljude iz Republike Srpske i dovozio ih da glasaju za Srpsku naprednu stranku i za njega na izborima u Srbiji…
Priča oko poternice i hapšenja Milorada Dodjika je dobra prilika i za vlasti u Beogradu da zastrašuju zapadne države i Evropu sa mogućom destabilizacijom. Vučić je rekao da ga zabrinjava situacija u Bosni i sve to što se sa Dodikom i oko Dodika dešava, i da se plaši da situacija može polako da eskalira ili da se izmakne kontroli. To je njemu zgodno zato što se nalazi pod velikim pritiskom ovde u Srbiji i zato on šalje tu poruku o mogućoj eskalaciji situacije u Bosni i Hercegovini, gde bi se on opet postavio kao jedan od ključnih faktora stabilnosti i mira.
Da li će uspjeti spin u vezi sa situacijom u BiH?
Mislim da će to teško sada da uspe, s obzirom da su i građani u Srbiji i veoma svesni toga šta se dešava oko Milorada Dodika. Naravno, dosta toga zavisi od toga kako će zapadne države, pre svega evropske, da se postave oko tih pretnji koje Aleksandar Vučić upućuje.
Da li bi eskalacija sukoba u regiji bila moguća zbog ovakvog odnosa režima u Beoradu i režima u Zagrebu, prvenstveno prema Bosni i Hercegovini?
Mislim da Vučiću ne bi odgovarala neka veća eskalacija. Njemu odgovara da izgleda kao da će doći do neke eskalacije, krize, i da to prerasta u neki sukob, čak i oružani sukob. No, Beograd nema dovoljnih resursa da upravlja tom krizom.
Mislim da su oni svesni, i to je i oružani sukob u Banjskoj pokazao, kakve su sposobnosti Beograda za nečim takvim. Ono što Beogradu odgovara je da šalje poruke kao da ima te sposobnosti, da zastrašuje druge države sa mogućim oružanim sukobima, kako bi one bile popustljive prema onome što se dešava u Srbiji.
Kako se EU i druge zapadne zemlje odnose prema ukupnoj situaciji? Koji su to ustupci na koje bi Aleksandar Vučić morao pristati da bi opstso na vlasti u Srbiji uz njihovu podršku?
Aleksandar Vučić polako gubi podršku zapadnih država zato što jednostavno ne može da isporučuje ono što je obećao do sada. To što gradi čvrste odnose sa istočnim autokratijama pokrivao je tako što je davao ustupke zapadnim državama. Tu se ne radi o politici neutralnosti i balansiranju između više različitih sila, nego o tome da vi gradite čvrste odnose sa istočnim autokratijama, a onda to kompenzujete tako što dajete ustupke zapadnim državama. Tu onda dolazimo do te priče oko litijuma, oko nabavke preskupih Rafala, isporuke oružja, odnosno municije Ukrajini i time što ne preduzimate neke ozbiljnije akcije na severu Kosova. Međutim, sad je to malo teže da Vučić ide dalje od toga jer on teško da može da isporučuje to što je obećao. Deal sa litijumom je veoma neizvestan sa obzirom na veliki otpor građana, a vidimo da je i sama stabilnost u Srbiji veoma ugrožena. Vučićeva pozicija je za sada veoma oslabljena i neizvesna u odnosu na podršku zapadnih država.