Grad Sarajevo obilježava 6. april kao Dan grada. Tim povodom organizovane su brojne aktivnosti na proslavi datuma koji je višeznačan. 6. aprila 1945. Sarajevo je oslobođeno od fašističkog okupatora, a istog dana 1992. počela je opsada Sarajeva. Da li je Sarajevo sačuvalo svoj antifašistiki identitet, kako se nositi sa izazovima i međuetničkim incidentima, treba li na spomenicima sjećanja biti precizniji u memorijalizaciji zločina, kako se odrediti prema prijedlozima za obilježavanje novih datuma važnih za istoriju glavnog bh. grada, pitanja su koja u Buka intervjuu postavljamo gradonačelniku Predragu Puhariću.
On je na mjesto gradonačelnika privremeno, a nakon što je bivša gradonačelnica Benjamina Karić na izborima u oktobru 2024. preuzela mandat načelnice u sarajevskoj opštini Novo Sarajevo. Gradsko vijeće Sarajeva nije konstituisano ni pola godine nakon izbora, pa gradonačelnik na četvorogodišnji mandat još nije izabran. Do tada poziciju gradonačelnika obavlja Puharić, a za Buku otkriva da bi volio da ga gradski vijećnici izaberu za gradonačelnika.
BUKA: Grad Sarajevo slavi 6. april kao dan grada. Je li Sarajevo uspjelo sačuvati ono po čemu se najviše i ponosi – antifašizam kao esenciju svog postojanja?
Da. Sarajevo ne samo da je sačuvalo antifašizam, već ga svakodnevno potvrđuje – kroz politiku, kulturu, edukaciju i javni govor. Antifašizam u Sarajevu nije floskula, već temelj identiteta. Grad koji je branio svoju slobodu i ideale i četrdesetih i devedesetih. zna dafašizam nije samo istorijski fenomen – već ideja kojoj se mora dosljedno suprotstavljati. Mi danas živimo u vremenu kada fašizam dolazi u novim oblicima – kroz negiranje, isključivost i kulturološki revizionizam. Sarajevo ne pristaje na to. I zato nije grad prošlosti, nego putokaz budućnosti.
BUKA: Javnost je, a čak i intelektualni krugovi, polarizovana oko prijedloga da se kao Dan osnivanja Sarajeva utvrdi 1. februar. Koji datum je Vama prihvatljiv?
Poštujem svaku inicijativu koja ima za cilj afirmaciju istorije Sarajeva. Ali pokušaj da se višeslojni identitet ovog grada svede na jedan datum je, po mom mišljenju, kontraproduktivan. Zato sam i predložio koncept „Dana istorije Sarajeva“, koji bi se održavali od 1. do 7. februara, gdje bismo kroz niz događaja obuhvatili sve ključne faze razvoja Sarajeva – od Butmira i Vrhbosne, do osmanskog i austrougarskog perioda. Na taj način ne namećemo „jednu istinu“, nego slavimo slojevitost Sarajeva.
BUKA: Nedavno smo svjedočili sramnom napadu na srednjoškolce iz Novog Sada, kao prvi čovjek Sarajeva osjećate li se loše zbog toga i kako ovakvi potezi ruše sliku Sarajeva kao multietničkog grada? Da li su intitucije odreagovele potpuno adekvatno?
Naravno da osjećam odgovornost i ljudsku nelagodu. Sarajevo ne može, niti smije, biti grad u kojem se bilo ko osjeća nesigurno zbog svoje etničke, vjerske ili druge pripadnosti. Taj napad je sramotan incident koji baca sjenu na ono što Sarajevo jeste – otvoren, multietnički, slobodarski grad. Naše institucije su reagovale, ali vjerujem da uvijek ima prostora za bržu I snažniju reakciju, posebno kada su u pitanju poruke koje šaljemo javnosti. Važno je da jasno pokažemo: u ovom gradu nema mjesta za nasilje, mržnju ni diskriminaciju.
BUKA: Na zgradi Vijećnice stoji tabla na kojoj piše da su je zapalili srpski agresori. Na taj način se kolektivizira odgovornost. Treba li se to mijenjati? I kada?
U odnosu prema prošlosti moramo insistirati na preciznosti, ali i na odgovornosti. Sarajevo jeste bilo napadnuto, granatirano i zapaljeno. Ti činovi su dokumentovani i izvršeni od strane konkretnih političkih i vojnih struktura, ne cijelog jednog naroda. Otvoren sam za razgovor o načinu na koji komuniciramo istinu – ali ne i za njeno relativiziranje. Ne možemo brisati činjenice da bismo umanjili nečiju nelagodu. Ukoliko dođe do širokog društvenog konsenzusa o formulaciji koja čuva istinu, ali izbjegava kolektivizaciju, spreman sam da to podržim.
BUKA: Vaša prethodnica je često ulazila u sukobe sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva. Jeste li vas dvojica ostvarili saradnju?
Trenutno formalna saradnja ne postoji, ali mi smo otvoreni za iskren dijalog i saradnju u interesu svih građana. Vjerujem da i Grad Sarajevo i Grad Istočno Sarajevo, zajedno sa Kantonom Sarajevo, imaju odgovornost da pronalaze zajedničke tačke – u kulturi, infrastrukturi, okolišu. Mi zajedno već učestvujemo u inicijativi NetZero Cities – i volio bih saradnju unaprijedimo i gradimo te unaprijeđujemo naše gradove i našu Bosnu i Hercegovinu.
BUKA: Grad Sarajevo je zaslužan što u dvorištu jedne škole imamo tenk kao spomenik što je posebno uzemirilo mirovne aktiviste. Je li militantnim spomenicima mjesto u blizini škola?
Svjestan sam da je postavljanje tenka izazvalo podijeljene reakcije. Ja ga ne doživljavam kao militantni spomenik, već kao simbol konkretnog događaja iz ključnog perioda odbrane Sarajeva. Naravno, možda bih predložio drugačiji izgled, pa i drugu lokaciju – i to jedino iz razloga ostalih sarajevskih istorijskih lokacija na kojima su se odvijale bitke i operacije važne za odbranu Grada i Bosne i Hercegovine – ali činjenica je da Sarajevo nije jedini evropski grad koji ima slične spomenike. Bitno je da spomenik ne propagira nasilje, već podsjeća na otpor i slobodu.
BUKA: Vaša prethodnica se bavila mnogim temama za koje nismo navikli da se bave gradonačelnici, naprimjer renovirala je fasade. Vidimo da je to rađeno mimo pravila u mnogim slučajevima. Bavite li se Vi renovinaranjem fasada?
Naravno da me nam je bitno kako grad izgleda. Ali radimo sve u skladu sa zakonima i uz konsultaciju sa strukom i nadležnim službama. Naravno da obnova fasada nije naša jedina aktivnosti, ali upravo činjenica da je „najvidljivija“ i govori o vrijednosti obnove fasada za izgled Grada.
BUKA: Trebalo bi uskoro da gradski vijećnici izaberu gradonačelnika. Naravno kada se konstituiše novinsaziv gradskog vijeća. Hoćete li to biti vi?
Lično, volio bih to, ali ta odluka nije na meni nego na gradskim vijećnicima i dogovoru koalicionih partnera. Mislim da odgovorno i kvalitetno obavljam posao i da to građani prepoznaju – bez obzira na stranačku pripadnost. U demokratskom društvu osnovni princip jeste slušati volju građana. Ako su zadovoljni onim što radimo – logično je da to žele da to i nastavimo. A meni je čast da budem njihov izbor.