U Republici Srpskoj je pokrenuta inicijativa za izmjene i dopune Zakona o dječjoj zaštiti Republike Srpske, a tiče se statusa roditelja-njegovatelja – prava koje je sve teže ostvarivo za one kojima je najpotrebnije. Inicijativu su pokrenula Udruženja roditelja djece sa poteškoćama u razvoju „Glas tišine“ iz Banjaluke i Udruženje za pomoć MNRL iz Gradiške, uz podršku pravnih stručnjaka i brojnih roditelja širom entiteta.
Predsjednica udruženja „Glas tišine“, Valentina Stojić, ističe za BUKU da postojeće zakonske odredbe diskriminišu roditelje djece sa 100% tjelesnim oštećenjem, koji gube pravo na status roditelja-njegovatelja čim dijete pohađa školu ili dnevni centar.
„To nije zato što djeca više ne trebaju pomoć, već zato što im komisije Centra za socijalni rad izdaju nalaz u kojem stoji da se radi o privremenom oštećenju. Time se automatski zaključuje da djeci nije potrebna cjelodnevna njega, iako su potpuno zavisna od brige druge osobe“, objašnjava Stojić.
Udruženja traže da se status roditelja-njegovatelja garantuje svim roditeljima čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje – bez obzira na to da li dijete ide u školu ili koristi usluge dnevnog centra. Takođe, traže da im se uplaćuju doprinosi, da naknada bude trajna, i da se iz zakona izbriše starosna granica od 30 godina života djeteta, nakon koje roditelj gubi ovo pravo.
„Naša djeca možda idu u školu, ali su i dalje potpuno nesamostalna. Ne možemo da se zaposlimo jer smo uz njih 24 sata dnevno. Nema ni slobode, ni prihoda, ni sigurnosti. I još nas zakon dodatno obespravljuje“, naglašava Stojić.
Udruženje je još u avgustu 2024. podnijelo žalbu instituciji Ombudsmena za ljudska prava BiH, ukazujući na sistemsku diskriminaciju i sve češće uskraćivanje prava roditeljima-njegovateljima.
Iz institucije Ombudsmena potvrđuju da su u posljednjim mjesecima primili veći broj sličnih žalbi. Uputili su preporuke Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS, kao i Javnom fondu za dječiju zaštitu RS, koji je odgovorio da je za rješenje problema potreban „multisektorski pristup“.
„Spremni su da aktivno učestvuju u traženju trajnih rješenja, ali mi više nemamo vremena. Naša djeca rastu, a mi starimo. Potrebne su nam konkretne izmjene zakona, ne samo obećanja“, poručuje Valentina Stojić.
Prvi korak u borbi biće predlaganje konkretnih izmjena Zakona o dječjoj zaštiti putem peticije Narodnoj skupštini Republike Srpske. Roditelji vjeruju da njihova borba nije samo lična, već i društvena – jer dostojanstvo djece s invaliditetom i njihovih porodica mora biti prioritet.