Jelena Topić, umjetnica i aktivistkinja iz Prijedora, zalaže se za zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi u okolini Prijedora. Mještani sela Bukova Kosa, na području Prijedora, žale se na dim i neugodne mirise koji su postali neizdrživi. Ovi mirisi su posljedica iskopavanja uglja lignita, koji sadrži neuobičajeno visok procenat sumpora, zbog čega mještanima svakim danom postaje sve teže da žive u takvom okruženju. Nezadovoljni građani svake subote okupljaju se na glavnom gradskom trgu da bi protestom ukazali na katastrofalno stanje na terenu kada je ovaj rudnik u pitanju.
U Prijedoru se organizuju protesti koji pozivaju na hitno zatvaranje rudnika mrkog uglja na Bukovoj Kosi, sanaciju izazvane štete i vraćanje pitke vode mještanima sela. Kakva je trenutna situacija na terenu?
Sutra u 5 do 12h organizujemo treći po redu protest u Prijedoru, povodom, po sve nas štetnog, iskopavanja lignita na Bukovoj Kosi. Organizovanjem protesta želimo da normalizujemo izlazak na ulice i kulturu pobune sada kada potpuno prestajemo da vjerujemo sistemu i institucijama i kada vlada sveopšti utisak da smo prepušteni sami sebi. Rudnik Bukova Kosa je koncesiju za eksploataciju dobio retroaktivno, a isto tako predali su zahtjev za ekološku dozvolu tek krajem februara 2025. god. dok na terenu uveliko eksploatišu lingit i to na štetu života i zdravlja ljudi koji žive na Bukovoj Kosi i u Prijedoru, Knežici, Kozarskoj Dubici, jer ovaj ugalj sadrži nezanemarljivo velike količine sumpora i drugih teških metala koji se osjete u vazduhu. Firma “Drvo-Export” iz Teslića koja izvodi radove zagadila je izvore pitke vode mještanima, tako da je situacija vrlo teška za njih, napolju se guše od sumpora, a u kući za stoku i baštu nemaju pitku vodu. Oni su zaista primorani na tiho, ali sigurno umiranje.
Šta kažu mještani, koliko im je otvaranje rudnika poremetilo zemlju, okolinu, kao i sam život na ovom području?
Ljudi koji su ostali da žive na Bukovoj Kosi nemaju izbora da odu negdje drugdje. Kako im je nesavjesno kopanje uglja uništilo njive, oni su bili u prilici da tu zemlju iznajme ili prodaju rudniku, ali to je bilo nedovoljno novca da se premjeste negdje drugdje. Rudnik je i inače ljude na suptilno agresivan način primoravao i manipulisao da iznajme ili prodaju svoja imanja tako što bi im presjecali put, vodu ili potkopavali njive gdje su mještani imali izbor ili da uzmu novac koji im se nudi za njihovo uništeno imanje ili da se sude sa firmom i državom, a povjerenje u zakonodavni sistem su davno izgubili.
Poznato je da je nakon rudnika priroda devastirana. Da li se mještani boje ovakvog scenarija koji se više puta ponovio?
Gore su pomrle pčele, tolika je trenutna zagađenost prirode, a vi znate da kad ne bude pčela, neće biti ni ljudskog roda. Odjednom, kao preko noći, livade, potoke, voćnjake i brežuljke zamijenile su crne duboke rupe i zvuk velikih mašina koje neprestano kopaju i prave buku. Destrukcija i ekološka katastrofa koja se ovog trena dešava ne može se porediti ni sa jednom vojskom koja je ikada prošla ovim prostorima. Mještani su psihički potonuli potpuno, jer svi njihovi napori kojima su se bunili protiv ovakvog scenarija zanemareni su i od strane gradske uprave i državnih organa.
Da li ste imali konakt sa nadležnima iz Grada Prijedora, šta oni kažu na ovu problematiku?
U Gradsku upravu smo izgubili svako povjerenje i protesti koje održavamo svake subote u 5 do 12h jesu izraz nepovjerenja ka njihovim odlukama kojim su odobrili da rudnik radi, a da niko ne vrši apsolutno nikakve kontrole i ne štiti ni mještane Bukove Kose ni građane Prijedora od katastrofalnih posljedica po zdravlje ljudi. Mnogima je nejasno kako su ovo dozvolili, a i njihova djeca udišu isti vazduh kao i svi mi. Pri tome, došli smo do podataka da u finansijskom smislu, Gradska uprava ne ubire nikakvu značajnu sumu od rada rudnika, tako da se ni tu ne može reći da su žrtvovali živote i zdravlje svih nas radi nekog budućeg boljitka i popravljanja privrede Grada. Narod pokušava da nađe neki smisao ove žrtve, ali ovaj put te svrhe nema, samo je u pitanju čista destrukcija, zarad ličnog profita nekih pojedinaca. Protesti jesu način da uzmemo stvar u svoje ruke i da učinimo onoliko koliko je u našoj moći da institucije počnu da rade svoj posao, da se rudnik zatvori, sanira šteta i omoguće pitki izvori vode, pa kad se zaista stvore uslovi da se lignit kopa, a da to ne ugrožava prirodu, ljude i životinje, da se onda i nastavi.
Da li ste možda kontaktirali resorno ministarstvo, da li od njih imate neku reakciju?
U saradnji smo sa Centrom za zaštitu životne sredine (CZZS) i oni su podnijeli krivičnu prijavu protiv entitetske Vlade RS, jer je Vlada RS dodijelila koncesiju za ovaj rudnik, međutim, sudski postupak još uvijek nije okončan. Mogu vam potvrditi i iz CZZS da su lokalna zajednica i priroda u ozbiljnoj opasnosti. Investitor “Drvo-Export” iz Teslića neki dan se oglasio saopštenjem putem medija u kojim nisu uopšte spominjali ono najvažnije, a to je zagađenje vazduha sumporom, ali su demantovali navode da se radi o nelegalnoj eksploataciji uglja. U tekstu koji su objavili na sajtu RTRS-a, možete da pročitate kako ti ljudi ne pokazuju mrvu ljudskosti i brige za druge ljude, te ih zanima isključivo profit.
Spominje se i izmještanje groblja na Bukovoj Kosi, da li je ovo zaista moguće?
Na ulazu u groblje postoje kočići sa oznakama. Mještani koji najbolje poznaju svoje selo kažu da je investitor “Drvo-Export” kočiće postavljao uvijek kao granicu do koje su kopali. E, sada, ako priđu tako blizu, oni će potkopati groblje, neće postojati drugi scenario nego da se groblje u tom slučaju izmjesti. Za trenutak da uporedimo jedan njihov drugi postupak koji su već učinili. Na Jezerinama se desilo masovno ubistvo na Srđevdan 1942. god. Stotinu i tri osobe su zaklane, a od toga 80 djece ispod deset godina, ostalo su bile žene i starci. Mještani su upozoravali da bi se moglo desiti skrnavljenje ovog stradalnog mjesta, međutim, oni su u blizini ovog stratišta odlagali jalovinu i zbog velikog tereta, puknuća jalovine i pomjeranja klizišta došlo je do skrnavljenja i zatrpavanja te doline na kojoj su pronađeni ostaci ljudi koji su stradali. Investitor “Drvo-Export” nije uložio ni najmanje napore da se prije kopanja obezbijedi i zaštiti ova lokacija, niti kasnije, kad su već načinili štetu, da se pobrine za ovaj spomenik bola i teške istorije. Na osnovu ovog primjera možemo zajedno da razmislimo i donesemo neke zaključke na šta je investitor spreman i ako se nastavi kopanje, na šta će sve biti spreman ubuduće.
Koji su vam planovi za daljnju akciju?
Mi organizujemo proteste svake subote u 5 do 12h, u Prijedoru, u centru grada. U ovom trenutku, zajedno sa građanima, osnivamo radne grupe, gdje će svako u svojoj oblasti struke davati svoj doprinos u ovoj borbi protiv ilegalnog i štetnog iskopavanja lignita na Bukovoj Kosi. Nas nekoliko koji smo inicirali proteste se mahom bavimo umjetnošću i kao takvi u budućnosti možemo reći da ćemo biti nepredvidivi.