Posljednjih mjesec dana Bosnu i Hercegovinu potresaju izuzetno napeti i turbulentni događaji koji su ozbiljno uzdrmali stabilnost zemlje i svakodnevnicu njenih građana. Kriza je započela presudom predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, a dodatno se produbila donošenjem zakona kojima se onemogućava djelovanje državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji RS. Situacija je eskalirala kada je Sud BiH izdao centralne potjernice za Dodikom i Nenadom Stevandićem, zbog sumnje na počinjenje krivičnog djela “napad na ustavni poredak”, obavezujući policijske agencije unutar zemlje da ih privedu. Istovremeno, Sud je zatražio i raspisivanje međunarodnih potjernica, dok se i dalje čeka odluka centrale Interpola, što dodatno pojačava tenzije unutar zemlje.
I dok SIPA nastavlja obavljati svoj posao i hapsiti po RS, mnogi se pitaju kako pomenuti političari uspijevaju prelaziti granicu. Dodik se nakon Srbije, Izraela i Mađarske, sada javlja iz Rusije, uglavnom koristeći društvene mreže kao glavni način komunikacije. U međuvremenu, javne rasprave o novom ustavu Republike Srpske, koji je nedavno usvojen u Narodnoj skupštini, postale su još jedan faktor koji dodatno otežava političku situaciju i podstiče nesigurnost među građanima.
Politička kriza nije jedini izazov. Svjedočimo i ekonomskoj krizi, ali i rastućem strahu. Turisti otkazuju dolaske u Banjaluku, investitori su sve oprezniji, a među radnicima u institucijama RS koji donose i provode zakone sve više je straha.
Bosna i Hercegovina, mjesec dana poslije presude Dodiku „stoji na ivici“ ozbiljne političke, pravne i institucionalne krize koja se ne može riješiti bez dubljeg političkog dogovora, složili su se svi naši sagovornici.
IGRA ŽIVACA
Kako za BUKU pojašnjava politička analitičarka TanjaTopić, jasno je da neki političari vladavinu prava smatraju besmislenom, dok drugi, u pozadini političkih dogovora, vide temelj svoje političke agende. Topić je također ukazala na to da se pravosudne odluke u mnogim slučajevima doživljavaju kao “lov na političke vještice”, dok za druge branjenje Ustava postaje udar na ustavni poredak.
“Mislim da trenutno živimo posljedice „rata živaca“ a pobijedit će oni čiji su čeličniji. Po ko zna koji put su neki političari dosegnuli „crvenu liniju“, pa njihovi spin majstori nude dijalog, razgovor, dogovor, po sopstvenoj mjeri. Rekla bih da je ovdje ključno pitanje „biti ili ne biti“ za domaće pravosudne i policijske institucije. One moraju pokazati da su ili profesionalne, da rade prema zakonima države, što kod velikog broja građana pobuđuje podozrenje, ako znamo kako se godinama regrutuju rukovodeći kadrovi u njima – po partijskom i etničkom ključu. Ili da su bili pokorne sluge partijskim šefovima, kako ih uostalom i oslovljavaju”, kaže za BUKU Topić. S obzirom na cjelokupnu situaciju, ona je pozvala sve građane da se upitaju koliki je njihov lični doprinos ovoj političkoj, moralnoj, pravnoj i duhovnoj kažljuži u kojoj smo se sada našli.
Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, ističe da je teško predvidjeti kako će se situacija dalje razvijati, ali dodaje da postoji određeni bezbjednosni rizik koji bi institucije trebalo da prate. Takođe, Trivić smatra da je ova politička kriza počela još 2023. godine donošenjem Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske, što je, kako kaže, bio napad na Dejton, jer je Ustavni sud BiH dejtonska kategorija, iako o tome više niko ne govori.
„Sva otvorena pitanja u BiH treba rješavati razgovorom, ako treba i do iznemoglosti da razgovaramo. Dodik se jeste iz pregovora praktično isključio sam svojim radikalnim potezima, ali otvorene teme u BiH će ostati, a to su Ustavni sud BiH i kancelarija OHR-a. Rješenje ovih pitanja ne može da leži u nečijim jednostranim potezima kao što je to činio Dodik. Nikad nas jednostrana rješenja nisu dovela do cilja“, zaključuje Trivić.
I Velizar Antić u svom komentaru za BUKU kaže da je kriza kojoj svjedočima krenula mnogo prije presude Dodiku, tačnije tokom dugotrajnog sukoba između Dodika i Kristijana Šmita.
„Izricanje prvostepene presude izazvalo je reakciju koja je podigla ulog na viši nivo. Vlast u Republici Srpskoj je usvojila nekoliko zakona koji urušavaju društveni i pravni poredak zemlje“, navodi Antić. On naglašava da se u Republici Srpskoj trenutno nalazi u pravnom vakuumu, jer postoje dva paralelna pravna sistema. Takvo stanje, kako kaže, stvara nesigurnost i sigurno nije održivo u dužem periodu.
Ovo stanje, smatra Antić, odražava izlazak vlasti Republike Srpske izvan svojih nadležnosti, što doprinosi urušavanju pravnog sistema i poretka zasnovanog na Dejtonskom sporazumu. Iako naglašava da se situacija uveliko pogoršava zbog postupaka vlasti u Srpskoj, Antić ne propušta ni kritiku na račun Kristijana Šmita, kojeg smatra djelimično odgovornim za aktuelnu krizu.
„Upitan je legalitet izbora Kristijana Šmita za visokog predstavnika. Čak i da je bio legalno izabran, on sigurno ne poseduje legitimitet da donosi zakone u BiH. To pravo nije navedeno u Ustavu BiH“, kaže Antić. Za analitičara, ovo je ključni segment krize koji se često zanemaruje.
Govoreći o mogućim rješenjima, Antić smatra da je izlaz iz trenutne krize u dogovoru i kompromisu, što je, prema njegovim riječima, glavno obilježje konsocijativne demokratije kakva je Bosna i Hercegovina. On podsjeća na strukturne probleme u zemlji i višegodišnje kršenje izvornog Dejtonskog sporazuma, što je bio slučaj i sa prethodnim visokim predstavnicima te Ustavnim sudom BiH.
„Nema hrabrosti kod bošnjačkih političkih elita da priznaju strukturne probleme zemlje i da se uhvate u koštac sa njima“, zaključuje Antić. On dodaje da su dosadašnji visoki predstavnici i strane sudije u Ustavnom sudu BiH, koji su donosili odluke koje su centralizovale zemlju, bili prihvaćeni jer su bili skloni centralizaciji. Međutim, Antić je uvjeren da bi ti isti političari sada osporavali strane sudije i visokog predstavnika ukoliko bi dolazili iz zemalja poput Mađarske, Rusije ili čak administracije Donalda Trumpa, jer bi se tada Dejtonski sporazum interpretirao iz perspektive veće decentralizacije.
Za njega, rješenje leži u tome da domaće političke elite preuzmu odgovornost za vladanje i rukovođenje Bosnom i Hercegovinom, umjesto da strane sile odlučuju o sudbini zemlje. To, prema Antiću, predstavlja ključ za izlazak iz trenutne krize i izgradnju stabilnosti.
I EKONOMIJA POD PRESIJOM
Politička kriza duboko se prelila i na ekonomiju. U Banjaluci, hotelijeri izvještavaju o drastičnom opadanju broja gostiju zbog straha od sigurnosnih problema. Hotel u kojem se održavaju različiti događaji zabilježio je masovno otkazivanje rezervacija, jer potencijalni gosti postavljaju pitanje sigurnosti.
„Većina događaja nam je otkazana, a s njima i noćenja koja su bila planirana za učesnike tih događaja“, navode za BUKU iz uprave hotela.
„To je sigurno zbog političke situacije – ljudi ne žele da rizikuju bilo kakvu neprijatnost. Imali smo upite od gostiju koji su nas pitali da li je bezbjedno da dođu. Ljudi se plaše, što je potpuno razumljivo. Nažalost, to nije dobro ni za naš posao, ni za turizam u Banjaluci, a ni u cijeloj državi“, kažu iz hotela.
Mladen Šukalo, samostalni stručni saradnik u Turističkoj organizaciji, upozorava da to ne znači da efekti krize nisu prisutni na terenu.
„Iako statistika za januar ne pokazuje pad, to ne znači da promet nije mogao biti veći. Lično sam zabilježio otkazivanje posjeta dvije grupe iz Hrvatske, ukupno oko 100 osoba, koje su trebale doći posredstvom organizatora putovanja. Kao razlog je navedena nestabilna politička situacija u RS i BiH. Bilo je i dodatnih upita o bezbjednosti, iako druge posjete nisu otkazane“, kazao je Šukalo za Buku.
Prema riječima narodne poslanice Zagorke Grahovac, ovo je samo jedan od mnogih aspekata koji jasno pokazuju ekonomske posljedice političkih odluka. Grahovac upozorava da konfuzija u primjeni novih zakona dodatno opterećuje ekonomiju, s posljedicama na život građana.
“Zakoni koji su donešeni u prethodnom periodu stvorili su potpuni haos u mnogim institucijama koje sada ne znaju da li i na koji način trebaju primjenjivati nove zakone a konfuzija koja je stvorena odražava se i na život građana na koje sada niko i ne misli. Građani jednog dijela Republike Srpske pokušavaju da saniraju posljedice poplava a u ovom opštem haosu nekontrolisano rastu cijene mnogih životnih namirnica, udvostručuju se cijene vode i parkinga, inostrani partneri traže od privrednika sa kojima posluju dodatne garancije ili prebacuju poslove firmama u Federaciji tako da posljedice na ovaj ili onaj način svi osjećamo. Teško je reći kada će se i na koji način kriza rasplesti ali činjenica je da će posljedice za sve nas biti veće što kriza bude duže trajala. Očekujem ipak početak raspleta situacije nakon imenovanja ministra bezbjednosti i deblokade institucija na BH nivou”, kaže Grahovac za BUKU.
STRES I NEZADOVOLJSTVO U INSTITUCIJAMA RS I MEĐU GRAĐANIMA
I radnici u institucijama Republike Srpske suočavaju se s ogromnim stresom i nesigurnošću. Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, opisuje svakodnevni pritisak koji zaposleni osjećaju zbog brzog donošenja zakona i straha od pravnih posljedica svojih postupaka. “Te zakone pripremaju pripremaju ljudi u ministarstvima, a situacija nije ni blizu jednostavna. Rade subotom i nedeljom, svakodnevno trpe ogromne pritiske, uključujući strah od mogućih krivičnih odgovornosti zbog svojih postupaka”, reko je Marić u BUKA podcastu.
Na kraju ove analize, komentar smo zatražili i od sociološkinje Mirjane Čeko, kako bismo saznali kako trenutna politička situacija utiče na obične građane. Za BUKU, Čeko kaže da situacija u Bosni i Hercegovini predstavlja ozbiljan psihološki pritisak na društvo koje već tri decenije živi u stanju političke nestabilnosti i stalne neizvjesnosti. Prema njenim riječima, građani, umorni od stalnih kriza, postaju apatični – ne zato što ih politika ne zanima, već zato što su naučili da su uvijek taoci iste igre moći.
„Kada je čovjek konstantno izložen stresu na koji nema uticaj, prestaje da reaguje. To je upravo stanje u kojem se nalazi naše društvo. Političke elite na svim nivoima vlasti neprestano reprodukuju strahove iz prošlosti, dok građani, umjesto da žive u sadašnjosti, ostaju zarobljeni u iščekivanju hoće li situacija eskalirati, hoće li doći do sukoba“, objašnjava Čeko.
U takvom okruženju, kako ističe, ne može biti ni ekonomske stabilnosti, ni razvoja, ni istinske slobode. Strah, koji je najjeftinija politička valuta, nažalost je kod nas i najstabilnija. „Dugotrajna politička neizvjesnost ne utiče samo na trenutne ekonomske i društvene prilike, već oblikuje i percepciju građana o vlastitoj (ne)mogućnosti da utiču na promjene“, dodaje ona.
Međutim, sociološkinja smatra da izlaz iz ovog začaranog kruga postoji. „Prvi korak je odbijanje da budemo samo nijemi posmatrači. Građanski pritisak, aktivno učešće u društvenim procesima i insistiranje na odgovornosti vlasti nisu apstraktni pojmovi, već mehanizmi koji su u mnogim društvima doveli do suštinskih promjena“, zaključuje Čeko.