Kompanija Comsar Energy Group Limited sa Kipra uskoro će na svoj račun primiti 58,6 miliona KM iz budžeta Republike Srpske, što predstavlja prvu tranšu novca za prenos udjela u firmi Comsar Energy RS Banja Luka. Ova firma je nosilac koncesije za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3 i eksploataciju uglja na jednom od kopova u Ugljeviku.
Vlada Republike Srpske održala je posebnu sjednicu u utorak, na kojoj je razmatrala Informaciju o davanju saglasnosti za prenos sredstava, u skladu s Predugovorom između Comsar Energy Group Limited sa Kipra i državnog preduzeća GAS-RES Banja Luka, koje sada preuzima koncesiju.
Vlada je potvrdila da je tekst Nacrta predugovora o prenosu udjela u potpunosti usaglašen između kiparske kompanije i GAS-RES-a, kao i Nacrt ugovora o zalozi udjela, na koji je saglasnost data još 27. marta ove godine.
“Vlada je saglasna da se sredstva u iznosu od 58.674.900 KM za isplatu prve tranše po Nacrtu predugovora obezbijedi iz Budžeta Republike Srpske. Zadužuje se Ministarstvo finansija da potrebna sredstva obezbijedi u Budžetu i doznače Comsar Energy Group Limited”, navedeno je u saopštenju Vlade RS.
Radi se dakle o prvom transferu – a koliko će ih još biti – ne zna se. Prema nekim medijskim informacijama ukupna vrijednost kompanije “Comsar energy” Rašida Serdarova vrijedi oko 300 miliona KM, pa se pretpostavlja da bi to mogao biti konačan iznos ovog “dogovora”
Vlada je zadužila Ministarstvo energetike i rudarstva i GAS-RES da preduzmu potrebne aktivnosti u cilju povećanja osnovnog kapitala GAS-RES-a za navedeni iznos, te Nadzorni odbor GAS-RES-a da preduzme aktivnosti vezano za dokapitalizaciju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, dodali su u saopštenju.
Ovim se realizuje dogovor o prenosu udjela u firmi Comsar Energy RS Banja Luka, koja drži koncesiju za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3 i eksploataciju uglja.
I dok se milioni prebacuju iz budžeta u privatne ruke, postavlja se ključno pitanje – zašto Republika Srpska ponovo plaća za nešto što je od početka trebalo biti njeno?
Comsar energy RS je, podsjetimo, nosilac koncesije za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3 i za eksploataciju ležišta uglja Ugljevik Istok. Termoelektrana nije nikada izgrađena, a Vlada Republike Srpske nije raskinula ugovore već je volšebno 2021. godine produžila na čak 44 godine. Sada, umjesto da preuzme rudnik bez dodatnih troškova, država odlučuje platiti ogromnu sumu da bi otkupila nešto što je već trebalo biti njeno.
Taj kop uglja je potreban Termoelektrani Ugljevik, koja je u vlasništvu Republike Srpske preko Elektroprivrede Republike Srpske
“Nevjerovatno je da je usljed problema sa poslovanjem rudnika i termolektrane u Ugljeviku Vlada Srpske došla na ideju da za naše pare kupi ono što je bilo naše i što nikad nije trebalo dati za sumnjive i nedovoljno garantovane investicije”, kaže za BUKU narodni poslanik Tanja Vukomanović.
“Petnaest godina je prošlo ništa nije urađeno i sva priča će biti završena na štetu Republike Srpske i ovo je dokaz da Vlada radije pogoduje Serdarovu nego građanima ove zemlje zato nema novca za građane jer ovakvi projekti gutaju milione i završavaju u džepovima bliskim vlasti a za građane i stvarne potrebe ove zemlje novca nema. Njima da se da Sahara na upravljanje, za koju godinu bi je ostavili bez zaliha pijeska”, rekla nam je Tanja Vukomanović, poslanik PDP u NSRS.
Poslanik Narodnog fronta, Željko Dubravac, upozorio je ranije za BUKU da je ovo samo još jedna prevara građana
“Novac koji je trebao biti za građane, završava u džepovima pojedinaca bez ikakvog opravdanja”, rekao je Dubravac.
On je naglasio da su koncesioni ugovori potpuno netransparentni, ukazujući na primjer koncesionera koji je izdao prava za 234 miliona maraka, dok je inicijalna uplata bila samo 3,5 miliona. “To je brutalna pljačka javnog novca”, poručio je Dubravac, dodajući da katastrofalno upravljanje energetskim resursima Republike Srpske vodi do ozbiljnih negativnih efekata po ekonomiju.
Zagorka Grahovac, poslanica Kluba “Za pravdu i red” u Narodnoj skupštini, također je kritikovala odluku Vlade, ističući da ona pokušava prikazati kao pobjedu ono što smatra pljačkom. Grahovac je naglasila da plaćanjem miliona maraka za povrat prirodnih resursa, Vlada Republike Srpske omogućava da sredstva pređu na račun Serdarove firme, podsjećajući na prethodnu štetu od 68 miliona maraka prilikom vraćanja hidroelektrane Bistrica.
Dok Vlada Republike Srpske ovaj otkup predstavlja kao rješenje za energetsku stabilnost, mnogi ga vide kao još jedan primjer lošeg upravljanja javnim resursima. Koncesija koja nikada nije ispunjena, umjesto da bude ukinuta, sada se plaća stotinama miliona KM javnog novca.
Skeptici upozoravaju da je ovo nastavak politike pogodovanja privatnim interesima na račun građana. Umjesto da Republika Srpska bez dodatnih troškova preuzme rudnik i koncesiju, sada plaća enormne svote za nešto što je odavno trebalo biti njeno.
Ono što ostaje neizvjesno jeste koliko će ovakvi dogovori dugoročno koštati građane Republike Srpske – ne samo finansijski, već i u pogledu transparentnosti, ekonomskog razvoja i povjerenja u institucije. Ako se ovakva praksa nastavi, postavlja se pitanje: šta će biti sljedeće što ćemo ponovo “kupiti” vlastitim novcem?