Sitna proljetna kiša štrca Beogradom. Dosadna, kao da je poslao Đole Balašević da malo odmorimo od istorije, potresa, vikenda i nenadležnih topova sa Navarona.
Dok se utisci poslije istorijskog i najvećeg građanskog, mirnog skupa Srbije ikada i dalje sliježu, čitam komentare, gledam fotografije i snimke, slušam radost i razočaranja, lamente nad propuštenom šansom da se režim u Srbiji nokautira, razgovaram sa okruženjem. Da li je baš sve tako kako se čini?
Ne vidi se dobro očima. Treba gledati srcem.
Šta se to u subotu 15. marta 2025. godine u Beogradu desilo?
***
Desila se mladost, prije svega. Do prije četiri mjeseca otpisana kao onomad 1,300 kaplara. Oni neće, ne zanima ih, servilni su, sebični, gledaju samo kako da zapale vani, zarobljeni u digitalnom svijetu, itd. i onda samo hop – pravo niotkuda na veliku scenu, kolektivno. Vratiše ljubav, vratiše energiju, vratiše nadu čitavoj jednoj staroj naciji.
Udahnuše život. Renesans.
Desio se zatim i narod koji je došao iz čitave Srbije na poziv srpskih studenata. Desio se bunt protiv otete države i institucija, urušene vladavine prava gdje jedan čovjek povlači poteze premijera, ministra finansija, guvernera, tužioca, obavještajaca, ..
Skupilo se preko 300 stotine hiljada duša i bazalo gradom u želji da mirno iskaže građansko nezadovoljstvo. Faktički, pola zemlje je bilo tu. Svi mi bezimeni koji smo učestovali u tom kolektivnom činu najvećeg mirnog skupa u istoriji Srbije, pokazali smo zrelost i odgovornost. Posebno imajući u vidu da protiv sebe imate oslabljenog vlastodršca spremnog na sve. Tu mislim na verbalno pravdanje gaženja protestanata, pravljenje paramilitarnog kampa ispred Predsjedništva, patološko laganje o postojanju grupacije „studenata koji žele da uče“, pripremanju falangi za incidente i izazivanje istih i na kraju upotrebi do sada neviđenog, nepoznatog oružja za borbu protiv sopstvenog (!?) naroda. Pad za padom, laž za lažima, zločin za zločinom. Sunovrat!
Volio bih da su sunarodnici iz Republike Srpske mogli da vide i osjete energiju protesta, studente, obične građane, ljude sa djecom, osmijesima i srpskim zastavama, a zatim prođu i kraj „Ćacilenda“ u Pionirskom parku. Bilo bi im jasno na kojoj strani je narod, a na kojoj uplašeni čovjek. Bilo bi im jasno ko je za zdravu i pristojnu Srbiju, a ko gleda jedino sopstveni (politički) interes.
***
Reakcija studenata nakon ludačkog događaja povezanim sa (za sada) nepoznatim zvučnim oružjem pokazuje ko je ovdje sačuvao prisebnost i mir. Djeca su odmah svukla prsluke i obavijestila prisutne da je studentski skup završen i da više ne mogu garantovati bezbjednost bilo kome. Taj čin je vjerovatno spasio mnoge živote jer scenariji koji su mogli nastati su redom bili haotični. Da ste samo na trenutak bili u toj nepreglednoj masi oivičenoj zgradama, na trenutke neprohodnoj, shvatili biste o čemu pričam. U slučaju panike ili napada, to ne može niko da kontroliše. Kažu da je ovdje veliku ulogu odigrala i srpska žandarmerija, brzo reagujući i štiteći studente. To je ono što vladara posebno tišti jer vidi da mu dijelovi državnog aparata, malo po malo, otkazuju. Ljudi naprosto vide da neke stvari nisu normalne. Na primjer, da štitite maskirane ćacije u improvizovanom kampu u centru grada, okruženi neregistrovanim traktorima. Kao da su sarajevski Nadrealisti pisali scenario za ovaj prikaz.
Poseban je detalj odabir trenutka upotrebe nepoznatog oružja tokom petnaest minuta memorijalne ćutnje. Tada je masa najmirnija i najdostojanstvenija. Svaki put se čovjek naježi. Ovog puta je pogažena i treća, peta, deseta crvena linija pristojnosti. Pregaženo je sve što je ikada ličilo na pristojnu vlast jer usamljen, tužni vladar nije izdržao u svojoj osami. Ostavljen i od koalicionih partnera, napravio je novi gaf u političkoj partiji šaha koja je već izgubljena, ma koliko se koprcao. Studenti su pobijedili, kako god da se politički završi ova epopeja. Pokazali su da mir i dostojanstvo, te ljubav, volja i kreativnost mogu da pobijede i najvećeg neprijatelja, ovog puta oličenog u običnom državnom službeniku koji je umislio da je Bog i koji koristi i zloupotrebljava većinu državnih i para-državnih mehanizama za odbranu svoje vlasti. Godinama je brižljivo i sistematično gradio takvu tvrđavu i okruženje. U jučerašnjem tekstu reditelja Stevana Filipovića na Peščaniku je to lijepo prikazano. Zato i tako teško pada, iako je i vrapcima na grani jasno da je kraj blizu.
Velika većina Srbije više ne podržava nenadležnog predsjednika i njegovu bulumentu ogrezlu u odbrani neodbranjivog. Snimak iz redakcije Informera dok se zlobni ljudi raduju upotrebi zvučnog topa u svakom normalnom čovjeku budi bijes i mržnju prema takvoj đavolštini. Podizanje betonskih barikada oko zgrade Pinka takođe manifestuje strah koristoljubivih. Znaju oni svi dobro šta su radili proteklih trinaest godina. Lucifer je uredno slagao račune. Naplata stiže ..
***
Sve su to činjenice, a subotnji protest je samo jedan dragulj u zanimljivoj istoriji moderne Srbije. Siguran sam da nam i veće, razvijenije i mnogoljudnije zemlje zavide na ovakvom spontanom i predivnom pokretu samosvjesnih mladih ljudi. To govori da smo kao nacija mali, ali potentni, čak i u nervoznom, modernom dobu. Narod samo slijedi svoju djevu jer osjeća iskrenost namjera i poteza, te vidi da stvari u društvu danas nikako nisu dobre. Vidi takođe i najbolji dio nas u njima. Etičku, duhovnu i nacionalnu elitu, koje trenutno nema ili je razbijena na nevidljive pojedince, stavljena u službu tuđeg kapitala.
Tako se rađa nova Srbija ..
Na polzu svih koji je iskreno vole.
Borba će potrajati i bili su u pravu oni koji su tvrdili da će ovo biti dug proces i igra živaca. Svakako, sloboda institucija je svakim danom bliža.
Jasno je k'o dan da ničija nije do zore s'jala 😊 i Bogu dragom hvala što je (uglavnom) sve prošlo mirno.
***
Predsjedniče, vama više niko ništa ne vjeruje. Previše ste puta slagali ..
Na kraju, apostrofiram tri činjenice vezane za skup održan u Beogradu, Srbiji 15.marta 2025. godine:
- Dan uoči protesta, građani Beograda su na ulicama veličanstveno i dirljivo dočekali studente i druge dobronamjerne goste – pješake i bicikliste
- u subotu smo imali najveći skup ikada u istoriji Srbije – rijeke ljudi su se slivale sa Banovog Brda, Bulevara, iz pravca Zemuna, Novog Beograda, Ustaničke ulice, Autokomande; Čačka, Valjeva, Novog Sada, Niša, Loznice ..
- Neko nepoznat vlastima (!?) (policija ili neko drugi, treći) je upotrebio nepoznato oružje (vorteks top?) za razbijanje mirnih, građanskih demonstracija izazvavši masovan strah, reakcije, paniku i povrede okupljenih.
Pametnom dosta.
Idemo dalje ..