Brojni su komentari poslije protesta u Beogradu 15. marta, ali o jednoj stvari sada se najviše priča.
Procjene kažu da je Beogradu na skupu 15. marta bilo oko milion ljudi. I ta slika nepregledne mase koja dostojanstveno protestuje je obišla svet, piše Nova.rs
Ipak u sijenci svega bili su junaci – studenti redari.
Ovi srčani mladi ljudi su svojom perfektnom organizacijom uspjeli da spriječe nerede i veće incidente, da zaštite građane od nasilja i da obezbijede da sve prođe dobro u datim okolnostima.
A na šta su sve bili spremni?
To pokazuju fotografije sa društvenih mreža zbog kojih mnogima zastaje knedla u grlu.
Ispostavlja se da su studenti redari na svojim podlakticama markerom ispisivali brojeve telefona roditelja i svoju krvnu grupu u slučaju da im se nešto desi na protestu.
Redari su na svojim podlakticama imali ispisane brojeve telefona roditelja i krvnu grupu za slučaj da im se nešto desi.😭 pic.twitter.com/Wao53LpEEY
— Bojan Andrejić (@andrejic_bojan) March 16, 2025
I šta sada reći o tim mladim ljudima?
Ima li dovoljno riječi za njihovu hrabrost, plemenitost, za spremnost i odlučnost sa kojom su krenuli u ovu borbu za bolje sutra?
Oni mjesecima na svim protestima koje organizuju strpljivo usmjeravaju ljude kuda treba da idu, upozoravaju šta ne smije da se radi, kao pčelice sve drže pod konac, a kad se sve završi i kad svi odu, oni ostaju da sve očiste.
Sada su nas iznova ostavili bez teksta i pokazali koliko im je srce.
Objava ETF-a otprilike sažima koliki su junaci studenti redari:
„Neka ostane zapamćeno sa su studenti redari, uz veliku pomoć veterana, bajkera, poljoprivrednika i naroda, bez ikakvog prethodnog iskustva, uz neviđenu hrabrost obezbeđivali najveći protest u istoriji Srbije i sprečili strašne scene svojom organizovanošću koje je samo čekalo da se desi, i za čiju je realizaciju sprovedena ozbiljna priprema u parku i svuda oko njega. Na rukama su imali krvne grupe i telefone svojih roditelja. HEROJI!!!“
Redari su do posljednjeg trenutka davali sve od sebe da sve prođe u miru, ali ovih gestom su pokazali da su i te kako svjesni sa kakvim režimom imaju posla i šta eventualno može da se dogodi.
I da li onda ikog treba da čudi što su u jednom trenutku skinuli svoje prsluke i rekli da ovo više nije studentski protest, nakon čega su ljudi počeli da se razilaze?
Pitamo li se šta bi se desilo da studenti redari nisu uradili sve što su uradili i da li smo im zaista dovoljno zahvalni?