Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, izjavila je da je Milorad Dodik spreman da “pokloni” Republiku Srpsku i sve njene resurse, samo da bi se izvukao iz teške političke situacije u kojoj se nalazi. Ova izjava dolazi nakon intervjua koji je Dodik dao američkom listu Američki konzervativac.
Trivić tvrdi da je Dodik, pod uticajem pregovora koje vode SAD i Ukrajina, odlučio da ponudi rijetke metale Americi. Međutim, ona napominje da ovo nije pokušaj postizanja mira, već trik u sukobu sa pravosudnim institucijama.
„U ovoj složenoj situaciji, na čelu Republike Srpske imamo čovjeka koji stalno menja stavove i koji nije siguran u pravac kojem ide. Taj isti čovjek nosi kačket s natpisom „Učinimo Ameriku opet velikom“ i na palatu Republike Srpske projektuje boje američke zastave. Nedavno je predložio da naša prirodna bogatstva ponudi Donaldu Trampu, nadajući se da će to doprineti njegovoj političkoj poziciji. Kakva mudrost!“, izjavila je Trivić.
Ona podseća da prirodna bogatstva Republike Srpske ne pripadaju Miloradu Dodiku niti bilo kojem pojedincu. Ova bogatstva su vlasništvo naroda Republike Srpske i samo narod ima pravo da odlučuje o njima.
„Dodik je raskućio sve što je mogao, od Elektroprivrede, Šuma i drugih resursa. Poručujem da prirodna bogatstva pripadaju narodu, koji kao vrhovni suveren treba da donosi odluke o njihovoj sudbini“, poručila je Trivić.
U međuvremenu, Dodik je nedavno održao sastanak sa Levantom Mađarom, zamjenikom ministra inostranih poslova i trgovine Mađarske, gdje je najavljeno da će Republika Srpska potpisati sporazum sa Mađarskom o rudarenju rijetkih metala. Ova odluka izazvala je zabrinutost među ekolozima i građanima zbog mogućih dugoročnih ekoloških i društvenih posljedica.
Vladimir Topić, koordinator programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu, smatra da bi ovaj sporazum mogao ubrzati proces davanja naših najvrijednijih resursa u ruke stranih kompanija i vlada: “Ovo znači da se ubrzanim procedurama stranim kompanijama i vladama daju naša najvrijednija područja na upravljanje kako bi se zarad lične podrške bogate zemlje još više razvijale, ne gledajući uopšte potrebe svog stanovništva i dugoročne posljedice koje nama ostaju. Posljedice se ogledaju u tome da će se prostor koji će biti prepušten na upravljanje drugim interesnim stranama dovesti do raseljavanja stanovništva, uništavanja plodne zemlje i ugrožavanja zdravlja preostalog stanovništva, a neće se ostaviti prostor uopšte da se drugim sektorima razvoja, posebno domaćim i održivijim, da šansa. Građani ovim nemaju pravo da o svojoj zemlji, šumi i vodi odlučuju kako oni žele, nemaju mogućnost da sebi stvore održiviji ambijent i razvoj u budućnosti”.
Topić upozorava da je cijeli proces netransparentan, te da bi otvaranje rudnika rijetkih metala moglo izazvati ozbiljne ekološke štete. U zemljama kao što su Čile i Peru, gdje se primjenjuju slični modeli, došlo je do ekoloških problema, a ekonomski razvoj nije bio na nivou očekivanja.
Otvaranje rudnika na Majevici, prema njegovim riječima, moglo bi izazvati potpuni ekološki kolaps u toj oblasti.
U mjestima gdje su do sada vršena geološka istraživanja, život više nikada neće biti isti.
Uvjerili smo u to prošle godine tokom boravka u Loparama. Lokalno stanovništvo, poput Jovana Krsmanovića i njegovih komšija, suočava se s ozbiljnim posljedicama. Nakon početka bušenja, došlo je do sušenja stabala, prekida u snabdijevanju pitkom vodom te čak formiranja sumpornih jezera na mjestima gdje voda ranije nije izvirala.
„Ovo je moja zemlja, moja očevina. Od kako su ovdje počeli bušenje, nama niko nije rekao šta će se desiti. Ostali smo bez vode. Evo, ovdje trava ne raste, drva se suše, dva izvora pitke vode su nestala. A nikad od kako pamtim nije bilo svih ovih godina da je nestajalo vode. Sad smo bez pitke vode, pa nešto prespajamo, snalazimo se kako znamo“, rekao je za BUKU Jovan Krsmanović.
Ovaj region tradicionalno živi od poljoprivrede, ali eksploatacija resursa poput nikla i kobalta prijeti da uništi osnovne uslove za život lokalnog stanovništva, dovodeći u pitanje njihovu egzistenciju.
Da se teren za iskopavanje ruda priprema već dugo pokazuje i usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima, prema kojem više nije potrebna ni saglasnost lokalne samouprave prilikom dodjele rješenja o detaljnim geološkim istraživanjima.