Poskupljenja su naša gorka realnost i gotovo svakodnevno doživimo neprijatno iznenađenje sa rafova u prodavnicama i na pijaci. Ipak, jedna namirnica već godinama drži jaku cenu nevezano za aktuelna dešavanja na tržištu.
U pitanju su čvarci.
Zanimljivo je da su čvarci nekad bili otpadak koji se mahom bacao posle klanja svinja po selima ili eventualno davao komšijama. Ali u nekom trenutku lepo posoljeni hrskavi, ali opet sočni čvarci postali su deluks delikates. I cena im je otišla u nebo.
O ovom svojevrsnom gastro-fenomenu govorila je Zorica Sinadinović, privredna novinarka koja je od malih nogu bila na brojnim svinjokoljima u okolini Zrenjanina.
„Pomagali smo jedni drugima i uvek se posle svinjokolja pakovalo nešto komšijama da ponesu. Da li meso, da li kobasica, ali čvarci uvek. Čvarci su se smatrali sirotinjskom hranom. I prosto je bilo nekako sramota reći da jedete čvarke“, kazala je Zorica Sinadinović, a prenosi RTS.
Prženje čvaraka Foto:privatna arhiva
Slaven Batoćanin, proizvođač duvan čvaraka iz Valjeva, kaže da je prekretnica bilo – soljenje.
„Istorijat čvaraka je takav da je to bio neki nusproizvod koji je otpadao od svinje. Svojevremeno, naročito u Crnoj Gori, oni su to bacali i uzimali mast, niko to nije jeo dok se nisu setili da posole.“
Soljenje, prženje i presovanje čvaraka danas su mahom preuzeli tehnolozi i industrija. Proizvod koji miriše na detinjstvo i na vreme kada se ništa nije bacalo dobio je i na ceni i na tražnji. Nutricionisti su mu dodatno dali krila. Mast je ponovo postala zdrava, a čvarak temelj hrono ishrane.
„Sada smo došli u situaciju da su čvarci luksuz. Da ih ljudi nose kada idu u inostranstvo za poklon. Jednostavno, nekako je došlo vreme da ta sirotinja nekadašnja ne može da priušti sebi čvarke koje je nekada delila, što se kaže, šakom i kapom“, kaže Zorica Sinadinović.
O tome za Nova.rs pričaju iz gazdinstva Zoranović iz Šida, koje je nadaleko poznato po kvalitetu svojih domaćih delikates proizvoda.
Čvarci su skupi zbog manjka svinja
„Prva stvar je manjak svinja i neisplativost gajenja velikih svinja. Sve je to uticalo na manjak masnoće, pa i na cenu. Veće svinje uglavnom idu u markete. Sada malo ko gaji svinju po godinu dana, dve, kao što je pre bilo“, pričaju iz gazdinstva Zoranović za Nova.rs.
Kako kaže naš sagovornik, sve je toliko poskupelo da ljudi jednostavno odustaju jer ne mogu da gaje svinju na duže.
Na cenu utiče i odlazak ljudi sa sela
„Drugi razlog toga što su čvarci skupi je što se život ubrzao, ljudi većinom odlaze u gradove i niko više nema ni volje ni vremena da se bavi time. Pre je svaka kuća imala po nekoliko svinja, a sada može na prste na se nabroji.“
U gazdinstvu Zoranović proizvodnja delikatesa je dodatni posao i od njega imaju pristojnu zaradu, ali svakako truda treba mnogo.
„Domaći čvarci nisu toliko dostupni, a mnoge podsećaju na detinjstvo i između ostalog zato ih danas i traže. Mi se trudmo da ih pravimo po starinski. Cena jeste veća nego pre, ali treba i proizvođač nešto da zaradi. Mi kilogram prodajemo po 1.400 dinara, ali cena ide i do 2.000 dinara.“
Cena i 2.000 dinara za 1 kg, prodaju se i na komad
Kako kaže naš sagovornik, čvarci su se ranije bacali i niko ih nije cenio, a danas viđaju da se u nekim maketima prodaju i na komad.
A koja je tajna spremanja čvaraka i zašto su oni pravi domaći tako poželjni?
„Pravi domaći čvarci treba da budu lepe zlatne boje, da nisu pregoreli. Najbolje ćete odabrati prave ako možete prvo da ih degustirate, da vidite da li vam odgovara so, mekoća, ukus… Mi ih pravimo tradicionalno – isečeni na kockice se kuvaju, tj. prže i mešaju u kazanu otprilike par sati, a mast se vadi. Tek kad budu gotovi i dobiju zlatnu boju, onda ih cedimo, ali ne u presi kao mnogi, nego ručno, da im ne izvadimo dušu. Trudimo se da budu i hrskavi, ali ne preceđeni. Da budu onako taman. Takođe, tokom prženja stavljamo malo mleka za još lepšu boju i mekoću.“
Na kraju, naš sagovonik kaže da mušterije uvek prepoznaju kvalitet.
„Mi sada ne možemo da postignemo da proizvedemo koliko porudžbina imamo.“