U OVOM kratkom tekstu odlučio sam prikupiti mišljenja svojih prijatelja u Ukrajini o svemu što se događa s takozvanim Trumpovim pregovorima o miru u Ukrajini. Naravno, ovi zapisi nisu reprezentativni, ali prilično točno opisuju mišljenje aktivnog dijela društva, koje već 11 godina vodi rat protiv Rusije.
Počet ću od sebe. Prije deset godina u ovo vrijeme bio sam zapovjednik mobilne bolnice, vodili smo teške borbe u području grada Debal'ceve. U jednom danu imali smo u prosjeku 100 ranjenih. Intenzitet borbi bio je takav da se nisam nadao da ću dočekati sljedeći dan. Primirje pod nazivom Minsk 2 prekršili su Rusi samo pet minuta nakon što se tinta na potpisima osušila. Kad je riječ o Ukrajini, bez obzira na pregovore između Trumpa i Putina, o sudbini naše zemlje odlučivat će ukrajinski narod.
Slijede izjave mojih prijatelja, napisane posebno za Index.
Tatusja Bo, ukrajinska blogerica
Danas sam srela poznanicu, koju dugo nisam vidjela. Na pitanje: “Što je, malo si umorna ili?”– iz mene je spontano izletjelo: Baš sam sjebana, nemam više snage, Bože, kad ću crknuti jer ne mogu više ovako, a kako si ti? Ona me pažljivo saslušala, nagnuvši glavu na stranu, znate onako, s razumijevanjem i suosjećanjem… I onda je rekla: “Pa, u principu, otprilike isto kao i ti… znači normalno.”
Viktor Šlinčak, predsjednik ukrajinskog Instituta za svjetsku politiku
“Čitajući Trumpove izjave o miru, osjećam se poput običnog stanovnika Čehoslovačke iz 1938. godine, kad je, tek tako, dio zemlje predan fašističkoj Njemačkoj u okviru Münchenskog sporazuma. Taj sporazum trebao je zadovoljiti apetite agresora. Ovu je pogodbu svojim potpisom ovjerio britanski premijer Neville Chamberlain, koji je 30. rujna 1938. u Londonu objavio kako je donio mir:
“Rješenje čehoslovačkog problema koje je sada postignuto smatram samo uvodom u veće rješenje, da cijela Europa može pronaći mir. Jutros sam imao još jedan razgovor s njemačkim kancelarom g. Hitlerom i evo papira na kojem su njegovo, ali i moje ime. Možda je netko od vas već čuo što ovdje piše, ali želio bih vam svejedno pročitati: ‘…Smatramo sporazum potpisan sinoć simbolom želje naših dvaju naroda da nikada više ne ratuju jedni protiv drugih. Vjerujem da je ovo mir za našeg doba. Od srca vam hvala. Idite kući i mirno spavajte!'”
Podsjeća li vas to na nešto? Vidjet ćemo kako će završiti novi München i hoće li Europa ovaj put bolje naučiti lekcije vlastite povijesti, a ne ljudi koji su došli s one strane oceana.
Mihajlo Samus, direktor istraživačkog centra Nova Geopolitika
Ukrajina ni na koji način ne odustaje od svojih teritorija niti odustaje od ulaska u NATO. Pitanja teritorija, vanjske i unutarnje politike ne mogu biti predmet pregovora ili sporazuma s državom agresorom. Između ostalog, moguće je samo zaustavljanje vatre na trenutnoj liniji fronta. No najvažnije za nas je shvatiti da je ovo zamrzavanje sukoba pod pritiskom Trumpa, samo predah do 2. velikog rusko-ukrajinskog rata. Nova faza rata će se vrlo vjerojatno dogoditi čim Trumpov faktor nestane (istovremeno dok Putinov faktor ostane). Naš plan je priprema za sljedeći rat.
Naš zadatak je konačno probuditi Europu jer SAD više neće štititi Europljane od Moskve. To je ključni parametar koji mora postati temelj u oblikovanju europskog sigurnosnog i obrambenog sustava. Europa mora konačno prihvatiti Ukrajinu kao neodvojiv dio Europe, a ne kao tampon-zonu ili predmet trgovine s Moskvom. Europa zajedno s Ukrajinom mora raditi na izgradnji zajedničkih obrambenih snaga.
Filozof, predsjednik ukrajinskog PEN kluba Volodimir Jermolenko
Rusija je politički projekt, kojem su u središtu nasilje, krvnici i smrt. To je tanatokratija – kult smrti. U Rusiji vladar postaje onaj koji zna upravljati smrću i nemilosrdno je proizvoditi. Putin Rusima daje slobodu izbora na koji način mogu brže umrijeti. To je jedina sloboda izbora koju oni imaju. Ovaj neprijatelj je moćan. Smrt koju on donosi traži svoj životni prostor – u kojem može raditi ono što joj je najdraže – uništavati. Dogodilo se to da je Ukrajina barijera pred ovom tanatokratijom. Ova barijera se možda jednoga dana pomakne prema zapadu, ali u ovom trenutku ona je na našim granicama.
Nobelova laureatkinja, aktivistica za ljudska prava Oleksandra Matvijčuk
Prije tri godine, Putin i naši međunarodni partneri procjenjivali su da će naše državne institucije izdržati samo nekoliko dana. No, kada su obični ljudi stali iza tih institucija, odnos snaga se najednom promijenio. Već treću godinu uspješno se suprotstavljamo cijeloj vojnoj moći Rusije i samim tim smo već upisani u povijest. Možda toga nismo u potpunosti svjesni jer smo unutar samog procesa, ali Ukrajinci pokazuju veću otpornost i izdržljivost nego što i sami misle. Mi nismo savršeni, ali nije lako reći tko bi se bolje snašao.
Dok tijekom stalnih granatiranja i nestanaka struje u Ukrajini sve radi – banke, sveučilišta, kazališta i kafići – u nekim razvijenim demokracijama sve stane čim padne snijeg. Mi smo se izborili za našu subjektivnost i upisali Ukrajinu na mentalnu kartu svijeta po izuzetno visokoj cijeni. Puno smo puta u našoj povijesti dokazali da sloboda i vlastito dostojanstvo Ukrajincima znače sve. U prošlosti iza nas stoji vojska naših predaka. Naša budućnost nije samo nepoznata, ona također nije unaprijed napisana. Zato, bez obzira na to što tko mislio, moramo ustrajno nastaviti borbu za nju.
Nada nije sigurnost da će sve biti dobro, već duboko uvjerenje kako svi naši napori imaju smisla.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Svoju neovisnost Ukrajina je stekla 1991. godine, ne zahvaljujući podršci svijeta, već unatoč stavovima velikih sila. Priznanje naše države na međunarodnoj razini dogodilo se ne zato što su se političari vodili vrijednostima slobode, nego pod pritiskom nepokolebljive volje ukrajinskog naroda izražene na referendumu 1. prosinca.
Ukrajina je učvrstila svoj demokratski i europski put ne zato što je netko želio naš povratak u Europu, već zato što su ga građani naše države obranili na trgovima suprotstavljajući se proruskim snagama. Ukrajina je dobila vojnu i financijsku pomoć ne zato što se Zapad uplašio ruske agresije, već zato što smo pokazali kako ju je moguće zaustaviti.
Zato, unatoč nepovoljnim promjenama na međunarodnoj razini, moramo shvatiti kako budućnost Ukrajine ovisi o nama i mi je možemo odrediti.
Stoga: “Neka šute Amerika i Rusija…”
Vojnik, Mihajlo B.
Borit ćemo se, čak i ako ostanemo sami. Ako nam svi okrenu leđa i prave se da ne postojimo, borit ćemo se. Čak i ako svaki svjetski političar kaže da Ukrajina treba nestati – borit ćemo se. Čak i ako dio Ukrajinaca izabere poraz i sramotu – borit ćemo se. To je sve. To vam je plan. To vam je perspektiva. Moramo prestati previše razmišljati. Treba djelovati, ma koliko god bilo teško ovo čitati ili slušati. Naš cilj nije samo obnova granica, već uništenje ruskog imperija. Razorni procesi unutar Ruske Federacije ne samo da će ubrzati našu pobjedu već i spasiti svijet. Drugog načina nema.