Vlast je dozvolila da nam bude povoljnija lošija uvozna, nego kvalitetna domaća hrana
Federacija Bosne i Hercegovine dobila je budžet za 2025. godinu u iznosu 8.25 milijardi KM. Paradoks je kako se vlast iz godine u godinu hvali time što je usvojen “rekordan budžet”, kao da je to rezultat nekih napora izvršne vlasti, a ne rasta prihoda od indirektnih i direktnih poreza.
Ono što je svake godine bitno analizirati jeste kako je prilikom kreiranja budžeta prošla poljoprivreda, odnosno koliko će novca biti izdvojeno za domaću proizvodnju. Ove godine za poticaje u poljoprivredi izdvojeno je 183 miliona KM, što je za osam miliona KM više u odnosu na prošlu.
Odbor predlagao 37 miliona više, Vlada odbila
Poljoprivrednici su prošle godine tražili 200 miliona KM, nisu to dobili, kao ni ove. Koliko su zadovoljni onim što im je pripalo, te šta je potrebno da se uradi kako bi se više domaćih proizvoda našlo u našim domovima, pitali smo predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžada Biću.
“Relativno smo zadovoljni, mada je moglo to biti i 200 ili malo više od 200 miliona KM. Evo, vlastodršci kažu da se budžeti pune kvalitetno, nikada bolje nisu bile naplate indirektnih i direktnih poreza, što znači da novca ima. Odbor za poljoprivredu Parlamenta FBiH je tražio da se poticaji uvećaju za 37 miliona, ali je Vlada to odbila. Strategija koja je prošle godine usvojena, je predvidjela tih nekih 186 miliona KM u ovoj godini, tako da smo s te strane zadovoljni, jer idemo sada po strategiji”, ističe za Buku Bićo.
Zakonom o novčanim podrškama u FBiH predviđeno je da se godišnje za poljoprivredu izdvaja od 3 do 6 posto budžeta. Ako bi se gledao ukupan budžet, minimum nije dostignut. Međutim, iz resornog ministarstva tvrde da se prilikom izračuna ovog iznosa odbija dio koji je namijenjen za PIO fond. Tada bi ovaj iznos bio skoro šest posto.
Sada je posebno važno da se što prije završi program poticaja, usvoji u Parlamentu, kako bi poljoprivrednici počeli primati novac.
“S obzirom da je budžet usvojen do kraja januara, sada se u februaru može završiti i program i javna rasprava, kako bi početkom marta pravilnik o raspodjeli sredstva bio spreman. Da je Vlada prihvatila prijedlog Odbora da se poveća iznos za 37 miliona, bila bi relaksirajuća godina, bilo bi novca za više investicija i za uvođenje drugih proizvodnji”, govori Bićo.
Posljednjih dana enormno rastu cijene u BiH. Građani su svoj bunt odlučili izraziti bojkotom na jedan dan prema trgovinama i ugostiteljskim objektima.
Naš sagovornik kaže da bi danas imali puno niže cijene, te da ne bi dolazilo do nezadovoljstva građana, da se vlast više brine za poljoprivredu.
“Imali bi i u marketima i u tržnicama puno više domaće robe. Imali bi te robe da ne bi morali ovisiti o uvozu kao danas. I to puno zdravije hrane, ja to garantujem, jer mi imamo relativno nezagađenu zemlju. Ovdje se toliko ne koriste ti pesticidi i ono što nije dozvoljeno u poljoprivredi. Ovdje se koristi stajnjak i ono što je dozvoljeno. Ovo bi imali kada bi bilo više empatije svih vlada prema poljoprivrednicima. To bi rezultiralo puno jeftinijim proizvodima na policama. Međutim, kod nas se dešava da izdvajanja za poljoprivredu rastu iz godine u godinu, a proizvodnja nam pada zbog toga što ljudi kasno dobiju sredstva. Ako bi bilo sve uredu, poljoprivrednici će u aprilu dobiti poticaje za četvrti kvartal iz prošle godine, odnosno za mlijeko koje je proizvedeno u oktobru, novembru i decembru prošle godine. Bilo je godina kada smo to u augustu dobivali ili u septembru. To je nemar funkcionera, jer oni nemaju tih problema, njima plata liježe redovno”, naglašava Bićo.
Ko se sve ugradi u cijenu putera, ili kako proizvođač ostane najsiromašniji
Podvlači kako bi građani ove zemlje uživali u zdravoj hrani, samo da se nadležni na svim nivoima vlasti malo više potrude i da konačno odluče da rade u korist građana i poljoprivrede.
“Imamo vrijedne ljude koji hoće raditi, samo treba više sredstava uložiti u poljoprivredu. Potreban je siguran otkup i neke razumne cijene u tom otkupu. Sada imate situaciju da je 250 grama putera skoro 10 KM. A onaj poljoprivrednik koji proizvede mlijeko od toga nije ništa profitirao jer je njemu otkupna cijena i dalje niska, od 60, 70 feninga do marke maksimalno, a svi su mu troškovi porasli. I onda isti taj proizvod vi zateknete u trgovini po znatno većim cijenama nego ranije. Iz tog litra mlijeka je prerađivač izvukao i puter i pavlaku i kajmak i sve živo. A onom seljaku svake godine skuplja stočna hrana, mineralna gnojiva, zaštita i gorivo i svi oni inputi koji idu u poljoprivredu su svake godine višestruko skuplji, a proizvod tavori na nekoj mizernoj cijeni”, navodi prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika FBiH.
Upozorava kako država treba ključne poteze da povlači.
“Evo, da ne bude da samo govorimo kako nam treba novac. Evo konkretnih poteza za poboljšanje proizvodnje. Uraditi ono što mi tražimo godinama, da se zaštiti domaća proizvodnja na način da se u određenim dijelovima godine, kada imaš dovoljno svoje proizvodnje, uvedeš prelevman i carinu za ono uvezeno ili da zabraniš uvoz. Mi imamo sporazume, i SSP i CEFTA, ali ti sporazumi dozvoljavaju ovakvu reakciju u određenim dijelovima godine. Mi imamo jako skupu proizvodnju u odnosu na druge zemlje i zbog toga je uvozni proizvod jeftiniji. Izdvaja se kod nas manje sredstava, nemamo plavog dizela, a stranog proizvođača država nagradi kada izveze tu robu”, objašnjava Bićo.
Poljoprivrednici plaćaju naftu za traktor kao za skupi automobil
Državni ministri su od ovakvih ideja godinama pokušavali poljoprivrednike odvratiti pričom o tome kako ne možemo nikome zabraniti uvoz zbog potpisanih međunarodnih sporazuma.
“Ne čitaju ministri sporazume. Nisu više ni poljoprivrednici nepismeni. To je ono oko čega smo se mi prepirali s ministrom Stašom Košarcem (ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH op.a.). Kada su shvatili da nismo neznalice, predlagali su da se prelevmani uvedu za tržište Evropske unije, ali smo mi postavili pitanje šta je sa zemljama zapadnog Balkana. I onda nam kažu ministri da neće da kvare odnose sa Srbijom. Takvim odnosom ne pomažeš nijednom poljoprivredniku u BiH, nego samo odmažeš”, jasan je Bićo.
Osvrnuo se i na nepostojanje plavog dizela u Bosni i Hercegovini, odnosno jeftinijeg goriva za poljoprivrednike, što je ustaljena praksa u brojnim evropskim i svjetskim zemljama.
“Ako je sada sa akcizama nafta u BiH 2.60 KM po litru, nama bi, da imamo plavi dizel, bila najviše 1.50 KM. Nije normalno da ti isto plaćaš gorivo koje sipaš u traktor kao i ono koje sipaš u auto koje koristi autoput i magistralni put. S poljoprivrednom mehanizacijom ti je zabranjeno na puteve izađi. Plaćaš i registraciju i gorivo kao da ti je najskuplje auto. Svugdje u svijetu postoji plavi dizel, samo kod nas nema. Zašto da poljoprivrednik plaća akcizu za izgradnju autoputa kada ga ne koristi? Za vozilo koje se vozi na livadi. Međutim, i u ovom slučaju politika sve pokvari. Kada se god o ovome raspravljalo, entiteti se nisu mogli dogovoriti. Republika Srpska je insistirala da se to plaća “s jedne hrpe”, što nije uredu jer oni puno više obrađuju zemlje, više mehanizacije koriste i puno više goriva troše. U Federaciji BiH se ljudi manje bave tom biljnom proizvodnjom, kod nas je razvijenija proizvodnja mlijeka i nekih drugih kultura gdje nije zastupljeno oranje i frezanje”, zaključuje Bićo.