Iako se političke stranke u javnosti pokušavaju predstaviti kao konstruktivne i iskrene prema svojim biračima, to je rijetko tako jer se u pozadini, mimo javnosti i na tajnim sastancima, dogovaraju koalicije i međustranački odnosi, dok se o stvarnim namjerama javnost obmanjuje.
Kada je SNSD dobio četvrtog delegata u Domu naroda BiH na tajnom glasanju u Narodnoj skupštini Republike Srpske, čime je toj stranci omogućeno da može, ako želi, da blokira svaki zakon, došlo je do serija optužbi o tome ko je kako glasao i ko je u NS RS dozvolio da SNSD dobije četvrtog mandata.
Tako je, na primjer, SDA optuživala SDP da su se SNSD i SDP tajno dogovorili da će praviti koaliciju, a da su je “ovjerili” time što je SNSD dobio kontrolni paket u Domu naroda, a slične optužbe su iznijeli i Nebojša Vukanović iz Liste za pravdu i red, i PDP, čiji je kandidat, prema njihovom mišljenju, trebalo da dobije tu fotelju.
SDP je demantovao da su oni dali SNSD-u četvrtog delegata, a to je u više navrata negirao i Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a. I Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, prije nekoliko dana, na pitanje voditeljke BHT-a zašto sada žele da izbace SNSD, a nisu ranije, odgovorio je da to tada nije bilo moguće jer je SNSD imao četiri delegata u Domu naroda, a na pitanje nije li “trojka” dala SNSD-u četvrtog delegata, odgovorio je odrično i pojasnio da su krenuli u izbacivanje SNSD-a kada su se stvorili uslovi odlukom Ustavnog suda BiH da poništi mandat četvrtog delegata SNSD-a. Tada je, podsjećamo, na žrijebu, slučajno ili ne, fotelja SNSD-ovog delegata Snježane Bursać Novaković u Domu naroda BiH pripala PDP-ovom Nenadu Vukoviću.
Čini se da su u četvrtak maske pale jednom možda nesmotrenom izjavom visokog funkcionera SDP-a, koji je, možda i nesvjesno, priznao šta se u stvari desilo. Naime, ako je suditi prema odgovoru Zukana Heleza, potpredsjednika SDP-a, na pitanje koleginice s FTV-a Amine Demić u intervjuu koji je u četvrtak dao toj televiziji, ta stranka jeste glasala za to da u NS RS SNSD dobije četvrtog delegata u Domu naroda.
“Ja sam na početku ovog mandata bio protiv ulaska SNSD-a, poznajući Dodika i kako funkcioniše ta stranka, međutim nisu me poslušali neki u SDP-u tada kod izbora delegata u Dom naroda i nažalost ušao je Milorad Dodik”, rekao je Helez.
Ako je SDP tada glasao da im SNSD bude partner, a partnerstvo potvrdio dajući SNSD-u četiri delegata, može se postaviti pitanje šta se u međuvremenu promijenilo. Čak i ako pretpostavimo da je Majkl Marfi, američki ambasador, zaista “kumovao” da “trojka” izbaci SDA iz vlasti, kao što to tvrdi SDA, teško bi bilo povjerovati da je on pristao i da SNSD uđe u vlast i da dobije četiri delegata, s obzirom na dugogodišnji sukob na relaciji vlasti RS i Ambasade SAD.
Jedini odgovor koji se može izvući iz trakavice o izboru delegata u Dom naroda BiH je da principi u politici ne postoje, već samo trenutni stranački interesi, pa kako se interesi mijenjaju, mijenjaju se i politički principi. I opet je Helez, vjerovatno ne razmišljajući o onom što govori, priznao kako stranke zaista funkcionišu. Naime, on je koleginici Demić u istoj emisiji ispričao anegdotu o ženi iz Istočnog Sarajeva čiji je otac poginuo kao pripadnik Vojske RS na sarajevskom ratištu.
Prema njegovim riječima, žena je završila fakultet prije 11 godina i pokušala preko stranke dobiti posao. Prvo je, kako tvrdi Helez, pokušala u SNSD-u, pa u SDS-u, a ni od jedne od ovih stranaka nije dobila posao. Helez tvrdi da je on iskoristio stranačke veze nakon što mu se obratila i zaposlio je preko Agencije za državnu službu BiH. Iako je pohvalno što je pomogao ženi u nevolji, i to ženi čiji je otac poginuo dok se borio na suprotnoj strani u ratu od njegovog brata koji je poginuo kao pripadnik Armije RBiH, i koja je zapalila svijeću za njegovog pokojnog brata, ipak ostaje činjenica da je javno priznao da je ovu ženu zaposlio preko stranke, što u stvari pokazuje, kao i u slučaju izbora delegata u Domu naroda BiH, da se sve odluke donose mimo institucija i na nivou stranaka. Helez je u istom razgovoru rekao da je za pomirenje sa Srbima, ali, kako kaže, očekujući da priznaju genocid u Srebrenici i da su izvršili agresiju na BiH. Iako se o Srebrenici može govoriti na osnovu presuda sudova, prema Dejtonskom sporazumu, rat u BiH je utvrđen kao “tragični sukob”, a nijedna presuda nijednog suda nije Srbiju ili Srbe osudila za “agresiju na BiH”.
Istovremeno, iako Helez tvrdi da je probosanski patriota koji poštuje Ustav i državu BiH, ne samo da ne poštuje zvaničnu kvalifikaciju rata u BiH, nego, na primjer, ne poštuje ni odluku Ustavnog suda BiH o potvrdi odluke vlasti RS o ukidanju prefiksa “bosanski” u nazivima nekih gradova u RS, poput izmjene imena u Brod iz Bosanski Brod ili Šamac iz Bosanski Šamac. Iako svako ima pravo da bude zadovoljan ili nezadovoljan odlukom suda, bilo kad su u pitanju imena gradova ili kvalifikacije zločina, odluke nadležnih organa bi se trebale poštovati, barem od strane onih koji tvrde da vole državu BiH i njene institucije.
A nakon što je Marfi kritikovao “trojku” i Ministarstvo odbrane BiH da ne rade na putu BiH ka NATO-u, Helez je izjavio da je Marfija obmanuo čovjek iz Istočnog Sarajeva u NATO štabu Sarajevo po imenu Dario koji je “za vrijeme agresije na BiH” bio na srpskoj strani, na šta mu je Marfi odgovorio pravim diplomatskim šamarom, uputivši ga da ne prebacuje odgovornost na druge, za koje je dodao da rade posao kako treba, nego da je sam preuzme za ono za šta je sam nadležan.
Tako se pokazuje da su tvrdnje o “probosanskim” stavovima stranaka iz Sarajeva i “antibosanskim” stranaka iz Banjaluke samo paravan iza kojeg se krije pravi cilj – partokratija, fotelje, pozicije i tenderi, a da o interesima države, entiteta, kantona ili opštine, zapravo ne brine niko.