Foto: Arhiva
Sarajevo uskoro dobija svoj prvi Dnevni centar
za djecu i osobe sa teškoćama u razvoju. O uslugama koje će biti dostupne u
centru, tome na koji način se može poboljšati život osoba sa teškoćama u
razvoju i njihovih porodica, inkluziji i vlastitom iskustvo govrili smo sa Ines
Kavalec, direktoricom Udruženja „Dajte nam šansu“.
Budući da udruženje „Dajte
nam šansu“ čija ste predsjednica postoji već 11 godina, zašto se ovoliko dugo
čekalo na izgradnju Dnevnog centra za djecu i osobe sa teškoćama u razvoju?
Jedan od razlog osnivanja udruženja „Dajte nam
šansu“ je otvaranje Dnevnog centra za djecu i omladinu sa teškoćama u razvoju.
Jedanaest godina, kako ste i naveli, traje ova borba, ali kontinuiran i uporan
rad na otvaranju DC traje zadnje dvije godine.
Kako politička struktura se mijenja i češće
nego je to uobičajeno nije se mogao postići kontinuiran rad i pregovori sa
vlašću. Ono što je i u toku postignutih pregovora bio izgovor je nedostatak
sredstava, što je i ustaljeni izgovor od strane politike.
Ovaj put sa sadašnjom Vladom KS je situacija
potpuno dugačija. Moram naglasiti da jedan od alata za lobiranje ovakvog
projekta je upravo definisan Program rada Skupštine i Vlade KS ( tada šestorke)
u kojem jasno stoji pri Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica
i izbjeglice osnivanje Dnevnih centara u partnerstvu sa nevladinim organizacijama.
I danas smo u fazi rekonstrukcije objekta u
svrhu otvaranja Dnevnog centra.
Koji su najveći značaj i
uloga Dnevnog centara, koliko će unaprijediti kvalitetu života korisnika_ca,
ali i njihovih porodica?
Najprije moram naglasiti da je već zastarjeli
podatak od 2010 godine iz Kantonalnog centra za socijalni rad da je na području
KS 1004 djece koje imaju potrebu za Dnevni centrom.
Danas je taj broj mnogo veći. Dnevni centar je
najprije namijenjen djeci i omladini iz tzv. III kategorije, odnosno onima koji
nemaju jasno preciziran i definisan status unutar sistema obrazovanja. Dakle,
ova populacija će dobiti svoje mjesto za edukaciju i rehabilitaciju, a podrška
se ogleda u cijeloj porodici. Porodice koje budu korisnice usluga Dnevnog centra
će biti u prilici se naći na tržištu rada, tačnije moći će tražiti posao i na
taj način biti od koristi za svoju porodicu ali i za cijelo društvo.
Koliko je važna prevencija
institucionalnog zbrinjavanje zatvorenog tipa, kroz edukacijsko-rehabilitacijsk
pristup i pomoć za sticanje određenih životnih i akademskih vještina u
ustanovama ovakvog tipa?
Dnevni centri kao i Servisni centi (pružatelji
socijalnih usluga) koje od 2014 godine vodi „Dajte nam šanu“ su jedan od vidova
prevencije institucionalnog zbrinjavanja djece i osoba sa teškoćama u razvoju.
Postojanjem ovakvih usluga omogućavamo djeci i
omladini usvajanje osnovnih akademskih vještina, savladavanje osnovnih životnih
funkcija što u budućnosti olakšava roditeljima da se hrabro nose u zahtjevnoj ulozi
roditeljstva i u poodmaklim godinama. Na ovaj način smanjujemo broj nimalo lake
odluke roditelja da se djeca smjeste u institucije zatvorenog tipa. Ovo je
jedan od modela kako prisilno ne odvajati dijete od bioloških roditelja.
Kakav je odnos našeg društva
ali i institucija prema djeci i osobama sa teškoćama u razvoju? Koliko je
inkluzija pomogla, a koliko nije sprovedena na adekvatan način, pa djeca imaju
dodatne poteškoće i viktimizaciju?
Moram biti iskrena ako pogledamo unazad 10
godina da postoje vidni napreci kada je ova populacija u pitanju. Naravno sve
to ide veoma sporo i nedovoljno i ne treba davati prevelik naglasak niti
praviti neku priču od toga da se nešto uradilo za ovu populaciju jer su to
obaveze i odgovornosti svih nivoa vlasti.
Inkluzija je veoma specifičan proces koji
treba sagledati sa više aspekata. Inkluzija nije samo i isključivo „dijete i
asistent u nastavi“. Inkluzija je mnogo više. Inkluziju činimo svi mi kao
pojedinci, čine je roditelji tipične djece, čine je učenici, nastavni kadar.
Roditelji tipičnih učenika su možda najvažniji u sprovođenju inkluzije jer oni
trebaju prihvatiti i shvatiti da je od značaja da njihova djeca imaju druga ili
drugaricu koji su različiti po nečemu.
Kada se ne budu bunili da se možda malo više
posveti pažnje djetetu sa teškoćama u razvoju unutar razreda kada to ne
doživljavaju da njihovo dijete je na „gubitku“ zbog toga onda možemo reći da
imamo temelje za gradnju inkluzije u redovnim školama. Nastavno osoblje ne
bježi od sprovođenja inkluzivne nastave, ali ona se ne može sprovoditi bez
konstruktivnih dogovora, komunikacije, konkretnih edukacija i sl.
Postojanje Dnevnog centra je također jedan od
modela za sprovođenje inkluzije. Na ovaj način „izvlačimo“ djecu/omladinu iz
kuće, njihovi roditelji imaju šansu za
angažiranjem u različite društvene aktivnosti i sve skupa porodice postaju
vidljivije.
Rekla bih da imamo pogrešnu sliku o inkluziji,
jer je većina veže za odgojno obrazovne
ustanove, a inkluzija je zapravo sve oko nas. Ne smijemo zaboraviti da postoji
život i van obrazovnih ustanova. Ako želimo imati pravično i jednako
obrazovanje to znači da za svako dijete mora postojati adekvatno mjesto u
sistemu, kroz redovne škole, specijalizirane, Dnevne centre u odnosu na njihove
potencijale i mogućnosti.
Kroz Vašu i Denisovu priču
koju ste nesebično dijelili svi smo jako mnogo učili. On nažalost više nije
fizički sa nama, ali Vi ste sazdani od njegove snage. Na koji način ohrabrujete
druge roditelje djece sa teškoćama u razvoju?
Denis je moj životni pokretač bio i dan danas
je!
Roditeljstvo djeteta sa teškoćama u razvoju
bih definisala kao teškim, mnogo zahtjevnijim ali i mnogo plemenitijim u odnosu
na tipičnu ulogu roditeljstva. Biti roditelj djeteta sa teškoćama u razvoju je
čast i to je bogatstvo koje treba znati prihvatiti i prilagoditi i organizirati
život u skladu sa tim. Nikako se ne smije biti žrtva u smislu da roditelji gube
svoj identitet, što je u većini slučajeva tako, na žalost.
Kroz lično iskustvo a i kroz profesionalan rad,
dobrim roditeljem se smatra samo onaj roditelj koji je totalno predan samo i
isključivo u ulozi roditeljstva.To nije ispravan način rezonovanja, čak
naprotiv. S vremenom gubite snagu, energiju, zdravlje uveliko biva narušeno i
tada više niste dobri nikome. Dobar roditelj ste kada brinete o sebi, volite
sebe, ulažete u sebe, odvajate vrijeme za sebe jer tada napunite svoje baterije
i spremni ste i jaki za nastavak specifične uloge roditeljstva.
Znam da mnogi roditelji, najčešće mame nemaju
mogućnost, niti podršku sistema za gore navedeno, ali isto tako moram naglasiti
da ipak postoje neki izvori koji pružaju ovakve ili slične usluge. Servisni
centri „Dajte nam šansu“ su upravo zbog toga devet godina dostupni porodicama,
pa i na ovaj način im poručujem da „iskoriste“ njihovo postojanje. Najvažnije
je da roditelji donesu odluku da žele voditi brigu o sebi što će rezultirati
sretnom porodicom.
Želim im poručiti da uživaju u svojim
najposebnijim, grle ih, ljube jer to je nešto za šta bih dala cijeli svoj život
da Denisa mogu zagrliti makar na tren.
U kojoj fazi je izgradnje
je Dnevnog centra trenutno, ko ga finansira i na koji način će biti održiva
jedna ovako važna inicijativa, budući da će ovo biti prva ustanova ovakvog tipa
u Sarajevu?
Rekonstrukcija objekta vrtića „Ciciban“ je uveliko u toku, a za svrhu
otvaranja Dnevnog centra. Partneri ovog projekta su Vlada Kantona Sarajevo,
općina Novo Sarajevo i privatni sektor Hifa Petrol kao i međunarodna
organizacija. Vlada je kao i općina ozbiljno u ovoj priči, što govori da su
shvatili svoju obavezu i odgovornost.
Koji će biti kapaciteti
Dnevnog centra i šta će nuditi korisnicima_ama? Hoće li moći sa svojim
kapacitetima pokriti potrebe svih korisnika_ca, postoji li mogućnost da se
slične inicijative pokrenu i u nekim drugim općinama u Sarajevu?
Kvadratura Dnevnog centra iznosi 430 m2 te će
moći primiti cca tridesetero korisnika. Uzrast korisnika će biti različit od
predškolskog do preko osamnaest godina. Svakako je važno naglasiti da jedan
Dnevni centar neće riješiti potrebe velikog broja porodica ali je važno da se
krenulo u ovakvu priču. Iako se Dnevni centar nalazi na općini Novo Sarajevo
korisnici će moći biti iz svih općina.
Općina Ilidža je pokazala zainteresovanost za
otvaranjem Dnevnog centra, pa će vrijeme pokazati u kojem će to smjeru ići.