Hrvatska, koja u petak planira masovni bojkot trgovina zbog rekordnih cijena, a potrošačka udruženja nadaju se da će postići sličan uspjeh kao Britanci, na sličan potez odlučili su se i u Srbiji.
“Ne ulazi u prodavnicu u petak, ne ulazi u kafanu u petak, ne kupuj benzin u petak! Jedan dan totalna obustava! Borimo se protiv krađe preko cena, protiv korupcije i nasilja, svi ovo možemo da uradimo!”
Objavio je ovo na društvenoj mreži X novosadski odbornik iz redova pokreta “Bravo”, Miran Pogačar. Sada se njegova poruka širi društvenim mrežama:
“Na ovoj grupi se dugo i puno govori o osvešćivanju toga šta, kada i koliko kupujemo, pre svega zbog prirode. U petak, možemo to da (ne)činimo i zbog našeg društva. Priroda i društvo, ruku pod ruku. Jedan sasvim koristan i delotovran, a nekonzumeristički dan”, jedan je od komentara.
Dok su građani Srbije i Hrvatske ujedinjeni u namjeri da ukažu na nezadovoljstvo putem bojkota, Bosna i Hercegovina ostaje po strani. Komentari iz BiH odražavaju duboko ukorijenjeni pesimizam prema mogućnosti organizovane akcije. “Mi smo toliko navikli na muke da smo imuni na bojkote,” kaže jedan građanin, dok drugi ističu crni humor kao oblik prilagođavanja teškoj svakodnevici.
Međutim, neki predlažu alternativna rješenja poput podrške domaćoj proizvodnji. Ipak, većina smatra da bojkot u BiH nije realan zbog nedostatka jedinstva među građanima. “Narod u BiH da bojkotuje? Ovo je jedini narod kome je super da ga neko jaše,” zaključuje jedan od komentara, odražavajući frustraciju i nepovjerenje prema mogućnosti promjena.
Marin Bago iz Udruženja “Futura” smatra da je potrošački bojkot legitiman, ali nije moguć u BiH zbog nedostatka jedinstva među potrošačima. Murisa Marić iz udruženja DON ističe da građani BiH već dugo pasivno prihvataju poskupljenja, a bojkot je malo vjerovatan.
IMA LI BOJKOT SMISLA?
Ekonomisti poput Admira Čavića i Igora Gavrana smatraju da bojkot može imati efikasan uticaj na tržištu, ali samo ako je ciljan. “Takvi bojkoti mogu imati rezultate, ali uglavnom u slučaju pojedinačnih kompanija. Pitanje je, međutim, može li potrošački bojkot utjecati na profitne marže na širem tržištu”, kaže Čavalić. Kada je riječ o ekonomskom rješenju problema visokih cijena na duži rok, ključno je, kaže, analizirati konkurenciju na tržištu. Ako tržište nije dovoljno konkurentno, cijene ostaju visoke, dok konkurencija obično vodi ka smanjenju cijena. U slučaju monopolističkog ponašanja ili barijera za ulazak novih igrača na tržište, pojašnjava, tržište može postati nestabilno i dovesti do tržišnih anomalija. Čavalić ističe da bi, iz pozicije potrošača, najefektivniji bojkot bio usmjeren prema monopolima, uključujući naftnu, trgovačku i bankarsku industriju u Bosni i Hercegovini. Potrošači, prema njegovom mišljenju, trebaju tražiti liberalizaciju tržišta u svim segmentima, što bi moglo dovesti do pozitivnih rezultata na duži rok.
Prema riječima Gavrana, bojkot može biti efikasan samo ako se usmjereno bojkotiraju oni koji imaju nepravedno visoke cijene, dok se istovremeno kupuje kod onih s nižim cijenama. Međutim, ako su cijene visoke svugdje, bojkot će biti kratkotrajan i bez većeg učinka.
Gavran smatra da jedino efikasno djelovanje države može donijeti konkretne promjene. On ističe nekoliko opcija koje bi država mogla implementirati kako bi utjecala na visoke cijene: ograničenje maksimalnih cijena, kontrola marži uz praćenje cijelog lanca formiranja cijena, dodatno oporezivanje ekstra profita, te mjere za jačanje konkurencije na tržištu.
“Uvođenjem mjera koje bi olakšale ulazak novih igrača na tržište, poput diskontnih trgovaca, kao i plasiranjem domaće robe iz robnih rezervi po nižim cijenama, možemo stvoriti realnu konkurenciju koja bi smanjila cijene,” objašnjava Gavran.
Za kraj, naglašava važnost strožih sankcija za one koji krše tržišne propise ili zloupotrebljavaju svoj tržišni položaj. Prema njegovom mišljenju, samo drastične kazne mogu zaustaviti manipulacije i omogućiti smanjenje cijena u korist potrošača.