Novine Front slobode izlazile su u Tuzli od 1943. do 2007. godine. Nakon Drugog svjetskog rata Front slobode pratio je dešavanja u Sjeveroistočnoj Bosni i često je jedini izvor o dešavanjima u manjim gradovima koji nisu bili zanimljivi drugim medijima. Tako se mogu pronaći i izvještaji o zanimljivim događajima koji bi, inače, prošli neprimijećeno, a imaju značaj za razumijevanje tadašnjeg društva.
Front slobode je posebno zanimljiv za proučavanje društva 1980-ih godina koje se suočilo sa neobičnom atmosferom straha, anksioznosti i morbidnosti, ali istovremeno i anti-nuklearnim i anti-ratnim aktivizmom, kampanjama borbe protiv pušenja i zagađenja zraka, razvojem ličnih i seksualnih sloboda, omasovljenjem erotike i pornografije te pojavom novih načina zabave poput turbofolka.
U masi članaka koji se 1980-ih pojavljuju u ovom listu i počinju se baviti temama poput striptiza, okruglih stolova o zdravlju, pljačkama grobalja, turbofolka i mirovnih pokreta, pažnju mi je privukao jedan poseban članak od 16. 6. 1989. koji na lokalnom mikroprimjeru prikazuje s jedne strane ekskluzivnost lokalne zajednice nespremne na promjene i prihvaćanje novog i drugačijeg, a s druge strane punu funkcionalnost tadašnje državne uprave.
Članak pod naslovom „Suknja uznemirila opštinu“ govori o transrodnoj ženi pod imenom Jozo Franičević koja je radila kao nastavnik kemije i domaćinstva u lokalnoj školi u selu Gornji Rajinci pokraj Kalesije. Nastavnik Jozo Franičević rodom iz Kaknja koji je u Gornjim Rajincima počeo raditi 1980. godine je od 1986. počeo otvorenije izražavati svoj identitet i na kraju je 1988. počeo dolaziti na posao obučen kao žena – s perikom, nalakiranim noktima i u suknji. Iako za tadašnje prilike skandalozan, ovaj slučaj nije bio jedinstven jer je u cijeloj Jugoslaviji krajem 1980-ih dolazilo do veće vidljivosti transrodnih osoba.
Radne kolege i lokalna zajednica su reagirali sa zgražanjem i protestnim zborovima u Mjesnoj zajednici, a škola mu je uručila otkaz. Međutim, uslijedila je žalba na odluku i poveo se sudski proces. Republički sud SR BiH se vjerojatno prvi puta suočio s ovakvim predmetom te nije mogao pronaći zakonske razloge za otkaz. Predmet je vraćen na odlučivanje Sudu udruženog rada u Tuzli, koji se obratio struci i angažirao psihijatra kao sudskog vještaka. Nakon vještačenja, Sud je procijenio kako je Jozo Franičević sposoban obavljati posao nastavnika, poništio rješenje o otkazu i naredio školi da ga vrati na njegovo radno mjesto te mu isplati sve zaostale plaće i naknade uz kamate.
Front slobode 2914, 16.6.1989.
Pravosudni sistem postupio je striktno u skladu sa zakonom, ignorirajući zgražanje i prosvjede škole i lokalne zajednice te tako zaštitio zakonska prava Joze Franičevića koji je otkaz dobio na osnovu predrasuda, a ne zakonskog utemeljenja. Nakon ovakve sudske odluke, uslijedili su novi zborovi mještana, prosvjedi nastavnika koji su najavili štrajk, mještani i škola obraćali su se Skupštini opštine Kalesija i onemogućili Jozi Franičeviću pristup školi zbog čega je u pokušaju izvršenja sudske odluke u selu intervenirala i tadašnja milicija.
Zadnja poznata informacija jeste pronalazak „kompromisnog rješenja“ po kome je Franičević otišao kako je tada u Frontu slobode napisano, na „političko bolovanje do rješavanja ovog slučaja“. Po ovom „kompromisnom rješenju“ imao je pravo na plaću, ali u isto vrijeme je u školi predavao neko drugi. Na kraju članka nalazi se i kratka izjava u kome Jozo Franičević sebe oslovljava u ženskom rodu i imenom Jozefina, govori kako uzima hormonsku terapiju te najavljuje kako do kraja 1989. godine planira promjenu spola u Beogradu, eventualnu udaju i odlazak iz Gornjih Rajinaca.
Šta se dalje dogodilo sa Jozefinom Franičević nije poznato na osnovu Fronta slobode. Ovaj list je o cijelom slučaju izvještavao korektno, ne zauzimajući strane i uvrstivši u članak stavove različitih strana. Međutim, težnju za promjenom spola nazvao je „transseksualni simptomi“. Ipak, nakon spomenutog članka, o ovoj temi nije donio nove informacije. Više uvida u cijeli slučaj možda bi mogli pružiti sudski spisi i zapisnici sa sjednica organa Skupštine opštine Kalesija ako su raspravljali o ovom slučaju i ako su sačuvani te eventualno medicinska dokumentacija.
Ipak, ono što je najviše iznenadilo u cijelom slučaju su korektno izvještavanje Fronta slobode bez osuda i zauzimanja strana kao i funkcionalnost države uprave koja se suočila sa „moralnim problemom“, ali je svejedno uspjela intervenirati striktno po zakonu koji, usprkos zgražanju zajednice, Jozefina Franičević nije prekršila. Pitanje je koliko je do danas takav standard u medijima i državnoj upravi postignut, koliko i danas mediji pišu po činjenicama umjesto emocijama, država intervenira ne po pritiscima i mišljenjima već samo po zakonima.
Preuzeto sa Historiografija.ba