Izazovi i šanse za opstanak proizvodnje duvana u BiH: Semberija i Posavina u borbi s krizom
U Bosni i Hercegovini, proizvodnja duvana postepeno nestaje, a područje Semberije i Posavine i dalje je glavni oslonac ove industrije. Iako su otkupni uslovi za ovogodišnji rod bili bolji, veliki izazovi se nastavljaju. Nepovoljne vremenske prilike, suša koja je pogodila ovogodišnji prinos, ali i dalje visoki troškovi proizvodnje stavljaju duvanske proizvođače pred ozbiljan izazov: kako preživjeti? Ipak, postoji i šansa za opstanak ove proizvodnje, a ključnu ulogu u tome igraju povećanje otkupnih cijena i podsticaji.
“Proizvodimo duvan na 6 hektara. Smanjili smo proizvodnju zbog teških uslova, ali bez duvana, bez prihoda, ne bi smo znali šta raditi. Ova proizvodnja se u našoj porodici prenosila sa koljena na koljeno”, kaže za Buku proizvođač, Radenko Jeftić, koji se duvanskom proizvodnjom bavi već više od četiri decenije.
Tržište EU kao jedina šansa za opstanak
Proizvodnja duvana na području Semberije i Posavine je pod sve većim prijetnjama. Broj proizvođača iz godine u godinu opada, a duvanska industrija se nalazi na samom rubu opstanka. Od nekadašnjih 500 proizvođača, sada ih je tek oko stotinjak. Mnogi se povlače zbog niskih cijena, visokih troškova i nedostatka radne snage. Za ovu industriju, koja je bila važna karika agrarne proizvodnje, nema dovoljno interesa s državne strane.
“Vlada nije pružila dovoljno podrške. Naša proizvodnja ima potencijal, ali podsticaji su nam minimalni. U Hrvatskoj na primjer, podsticaji su četiri puta veći, a mi ovde jedva preživljavamo”, kaže za Buku Svetozar Mihajlović, predstavnik “AD Duvan” iz Bijeljine.
Ovo preduzeće, koje je ostalo jedini organizator proizvodnje duvana u BiH, već ove godine ima plan da izveze duvan u Evropsku uniju, među kojima su Italija, Grčka i Bugarska, a pregovori s potencijalnim kupcima još uvijek traju. No, izazovi u izvozu nisu mali. Kvalitet ovogodišnjeg roda nije na nivou prošlogodišnjeg, a visoka konkurencija iz drugih zemalja čini tržište duvana sve težim za domaće proizvođače.
Krizna godina za duvansku industriju
Za “AD Duvan” iz Bijeljine, očekivanja od ovogodišnjeg otkupa nisu bila velika. Suša je uništila značajan dio uroda, a kvalitet duvana je lošiji nego prethodnih godina. Otkupili su ove godine 250 tona duvana, od planiranih 340 tona.
Iako su povećali otkupne cijene za 33% u odnosu na prošlu godinu, to neće biti dovoljno za stabilizaciju proizvodnje ako ne dođe do većih podsticaja.
“Zbog svih problema s otkupom, podizanjem cijena repromaterijala i, najviše, nedostatkom radne snage, ovo je možda poslednja šansa za opstanak duvanske proizvodnje. Ove godine smo povisili otkupne cijene, ali to je samo početak”, ističe Mihajlović
Težak život za proizvođače: Niske cijene i visoki troškovi
Pored suše i opadajućeg kvaliteta duvana, proizvođači se suočavaju i s visokom cijenom repromaterijala. Trošak plina, radne snage i opreme predstavlja stalnu prijetnju isplativosti. Podsticaji, koji su u BiH među najnižima u regionu, nisu dovoljni da bi proizvođači održali konkurentnost na tržištu.
“Podsticaji su minimalni, a cijene duvana gotovo ne mijenjaju godinama. Bez radne snage, proizvodnja duvana je nemoguća, ali radnici ne žele da rade jer su dnevnica i uslovi rada loši”, objašnjava za Buku Zlatenko Stevanović, proizvođač iz ovog kraja.
Otkupne cijene i podsticaji
Kako bi pomogao proizvođačima, “AD Duvan” će u 2025. godini povećati otkupne cijene, i to za 10% u odnosu na prošlu godinu. Ukupna otkupna cijena po kilogramu će biti oko 6 KM, a oni koji su u sistemu PDV-a, dobiće dodatnih 17%, dok će oni u paušalu imati 5%. Cilj je pomoći proizvođačima da barem sačuvaju ovu proizvodnju, dok se ne stvore bolji uslovi za rad.
“Planiramo da još povećamo otkupne cijene, jer želimo da preživimo i da na neki način nadoknadimo gubitke. Očekujemo da se tržište stabilizuje, ali o tome će odlučiti EU”, zaključuje Mihajlović.
I dok se duvanska industrija bori za opstanak, jasno je da su potrebne ozbiljne reforme i podsticaji od strane vlasti kako bi se očuvala tradicija proizvodnje duvana u BiH, koja datira još od 19. stoljeća. Za sada, proizvođači duvana u Semberiji i Posavini ostaju na opasnom rubu, nadajući se boljoj budućnosti, uz svaki dan koji prolazi sa sve većim teškoćama.