Jesper Jul bio je porodični terapeut, predavač, autor i pedagog koji ima centre za podršku u 15 zemalja širom svijeta, a njegovi naslovi objavljeni su u više od 30 zemalja. U posljednje dve decenije formulisao je nov prilaz vaspitavanju, razvoju i socijalizaciji djece. Zamisao mu je bila da inspiriše i podrži roditelje i profesionalce kako bi djeca mogla da odrastu mentalno i socijalno zdrava, što čini pružajući efikasnu i primjenljivu alternativu nasilnim i uvredljivim metodama vaspitanja kojima su djeca često izložena.
Jesper Jul širio je tokom čitavog svog radnog vijeka svijest o tome da djeca zaslužuju poštovanje, razumijevanje i strpljenje. Ipak, čineći to, nikad nije zaboravljao i na činjenicu da u tom odnosu roditelj-djete odrasli imaju pravo da čuvaju i sebe. I to je ono što njegov pristup pozitivnom roditeljstvu razlikuje od ostalih.
U svojoj knjizi „Pet temelja porodičnog života“ on daje jedan tako jednostavan, a efektan savjet roditeljima. Da biste ga poslušali, potrebno vam je nekoliko minuta jednom godišnje, a efekat na vaš odnos s jdetetom je nemjerljiv, prenosi Zelena učionica.
Evo šta kaže Jul.
„Predlog svim roditeljima: malo pijre četrnaestog rođendana sina ili ćerke u miru razmislite koliko vam je i u kojim područjima dijete obogatilo život i recite mu to upravo onako kako vam je prolazilo kroz glavu dok ste razmišljali o tome.
Možemo da pretpostavimo da u takvom trenutku neće biti nikoga ko neće zasuziti jer svi bismo mi veoma voleli da je neko tako razgovarao s nama. Roditelji često kažu da vole svoju djecu, međutim, potpuno je druga stvar kada to izgovorite, konkretno i tačno. Možemo samo da zamislimo koliko to jednom djetetu znači.
Možete im to reći za rođendan svake godine. Ali, jse i da s njima razgovarate jednako ozbiljno kao što biste razgovarali s odraslima. Dakle, ne treba da govorimo prilagođenim ,,dečjim“ jezikom, već prirodnim, normalnim tonom, onako kako se i osjećate. Već se i šestomjesečnom detetu može govoriti koliko je promijenilo i obogatilo život svojih roditelja. Dijete čuje uvažavajuće riječi te tako od početka uči šta znači lični jezik, sve i ako još ne razume smisao pojedinačnih reijči. Za odnose među parovima, naravno, važi isto. Ako žena nakon desetogodišnje veze pita partnera voli li je on još, onda iza takvog pitanja obično stoji nesigurnost u to da li je ona za partnera još važna i vrijedna.
Danas malo ko ostaje u vezi zbog društvenih konvencija ili egzistencijalne nužnosti. Budući da je partnerstvo postalo isključivo emocionalni izbor, želimo da ga nastavimo samo ako nas druga osoba još obogaćuje i čini srećnim. Zato je uvažavanje toliko važno.“