B. Š. koja ima bebu od nekoliko mjeseci kaže da u njihovom naselju Kočićev Vijenac nema ni struje ni vode.
“Grijemo se na struju i u ponedjeljak sam do večeri bila sa bebom u kući i bilo nam je baš hladno. Pokušala sam dobiti informaciju kad bi struja mogla doći, ali na telefonske brojeve niko se nije javljao. Kako se kuća rashladila bila sam prinudjena da odem sa bebom kod svojih roditelja. Dobro je sa smo to uradili, jer je struja došla tek u utorak popodne, ko zna šta bi bilo da sam ostala sa bebom preko noći u kući bez grijanja”, rekla je B. za Buku koja živi na samo dva kilometra od centra Banjaluke”, rekla je B. za Buku i dodaje da se u ovom trenutku još ne vraća u porodični dom.
“Bojim se kretati se po naselju sa bebom. Baš smo odsječeni od svega. Suprug je nekako juče došao po nas sa kombijem, pa smo se prevezli na toplo. Juče sam išla da obidjem kuću i stanje je još gore. Grn nije prošao, klizavo je i strmo. Zatrpano je sve. Ima mnogo više snijega nego oko centra grada. Bas mnogo više. Za grn nadležni govore da će ga poslati, ali niko ne nailazi. Ja se s bebom bas nisam usudila ostati u takvim uslovima, bez grijanja i vode. Na kraju krajeva, bez struje i vode. Sablasno je i jezivo”, kaže naša sagovornica.
Stefan Blagić iz Udruženja Restart takodje se sa porodicom morao privremeni preseliti zbog nestanka struje i vode, a kako je bilo dok su bili u stanu opisao je na Facebook-u.
“Dva blizanca malađa od mjesec i po dana u stanu, naselje iznad Kosmosa u Banjaluci (2km od Boske). Dva dana nemamo ni struje, ni vode, ni grijanja, ni pristupa ulici sa tranzita. Djeci treba toplota, treba im ugrijano mlijeko ili dohrana. Nemaju ga. Imaju hladno. Nadležni na telefonskom pozivu govore da su ekipe na terenu. Rezultata nema. Smrzavamo se u stanu”, piše Blagić.
Dodaje da im je jedina opcija koju imaju da stave djecu u sjedalice i da ih prenesu do prve prometne saobraćajnice, pa kod nekoga od rodbine u stan.
“Jedina, ali mnogo rizična, jer je put neprohodan i klizav. Iako su komšije očistile prilaze kućama i zgradi, žale se da ako bude bila potrebna hitna medicinska pomoć nekom od starijih ljudi, istu sasvim sigurno neće moći da dobije. Sve usluge, režije, poreze, doprinose uredno izmirujemo”, ističe Blagić.
Sa druge strane, “oni koji su odgovorni pred izbore zapošljavaju partijske parazite u Elektroprivredi (SNSD) i dižu kredite. Mali je broj radnika na terenu. U banjalučkom vodovodu (PDP) identična situacija. Gradonačelnik (opet PDP) nam sa Jahorine vještačkim osmijehom poručuje da posjetimo Jahorinu. Tamo vjerovatno ima i struje i vode i grijanja i počišćenih puteva, za razlliku od grada u kojem je nadležan. Na pitanje zašto snijeg u Banjaluci nije počišćen vjerovatno bi odgovorio kako nema potrebe, jer je ionako bijel i čist”, kaže Blagić.
Niko od navedenih, dodaje Blagić nije ni pomislio da bi, “umjesto zapošljavanja partijskih parazita i namještanja tendera, bilo potrebno obnoviti distributivnu mrežu ili obezbijediti još pet grtalica. Ne pada im na pamet. Tako se ne dobijaju izbori. Svi oni koji po zadatku pravdaju navedene time kako su ovo ‘nezapamćene padavine’, pitam samo jednu stvar: Da li smo ikada imali zimu sa 50 cm snijega? Pa pobogu, svaka je bila takva do prije deset ili petnaest godina. Realno, bolje je bilo prije rata, nego sada. Na kraju, u svom silnom očaju, ova rizična solucija spuštanja niz ulicu sa bebama u sjedalicama počela se činiti kao primamljiva. Ili to, ili da se svi posmrzavamo”.
Blagić se sa porodicom privremeno preselio kod rodbine.