Zagađenje zraka jedan je od onih problema koje vlasti ne žele riješiti godinama, bez obzira na to koje stranke obnašale vlast. Vazduh je nezdrav u većem dijelu Bosne i Hercegovine, a posebno je kritična situacija u Kantonu Sarajevo. Naime, glavni grad naše zemlje godinama se, u zimskom periodu, nalazi među tri najzagađenija glavna ili veća grada u svijetu. No, imamo i manje gradove koji su zbog industrije zagađeni i u ostatku godine.
Dok se građani truju, vlasti miruju
Posljednjih dana je gotovo nesnošljivo hodati ulicama Sarajeva. O noćnim satima ne treba ni govoriti. Ako pogledamo mjerenja kvalitete zraka za srijedu, u većini gradova BiH vazduh je bio nezdrav, a u Sarajevu je okarakterisan kao opasan.
Ono što je posebno problematično jeste da zagađen vazduh koji udišemo brine samo građane i nevladine organizacije. Oni koji su najviše trebali voditi računa o ovoj katastrofi, zakazali su.
Shodno tome, Udruženje Eko akcija jučer je najavilo podnošenje krivičnih prijava protiv odgovornih lica u Vladi, ministarstvima i institucijama Kantona Sarajevo zbog poduzimanja niza radnji koje su za krajnji cilj imale ukidanje zabrane visoke gradnje u ventilacionim koridorima Sarajeva i zbog nepoduzimanja mjera i aktivnosti koje su definisane Odlukom o usvajanju plana interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka u Kantonu Sarajevo, što je dovelo do direktnog ugrožavanja zdravlja i života stanovnika Sarajeva.
Anes Podić iz Udruženja Eko akcija kaže da dugi niz godina Kanton Sarajevo ima odluke o mjerama koje se poduzimaju tokom povećanog zagađenja zraka u Sarajevu.
“Zadnja, šesta verzija tog plana je usvojena u decembru prošle godine i usvojila je upravo ova aktuelna Vlada Kantona Sarajevo. Međutim, ove jeseni i zime se dešava već drugi put da Vlada ignoriše ono što je propisala vlastitim zakonskim dokumentom. U tim odlukama jasno je propisano šta je potrebno zadovoljiti u pogledu meteoroloških uslova i visine iznosa zagađenja zraka da bi se proglasile epizode upozorenja, odnosno uzbune. Vlada je to ignorisala, tako da smo ovih dana umjesto mjera koje su propisane njihovim planom, dobili upozorenja građanima i savjete na nivou nekakvog udruženja građana”, ističe za Buku Podić.
Među interventnim mjerama koje su vlasti obavezne provoditi u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka nalaze se brojne aktivnosti.
“Od ograničenja saobraćaja, zabrane javnih skupova na otvorenom, smanjenje emisija u industrijskim pogonima koja koriste fosilna goriva. Koliko su te mjere učinkovite, to je tema za sebe. Ono što je bitno jeste da se građanima skrene pažnja o opasnosti koju po njihovo zdravlje i živote izaziva ovako zagađen zrak i to u potpunosti izostaje. Mi imamo situaciju da kada neki kantonalni ministar ili premijer da budžetski novac nekome onda to stoji na naslovnicama portala po nekoliko dana, a ovako važna informacija o opasnosti od zagađenja po građane, e za to imate stidljivu vijest objavljenu na stranici kantonalne vlade i ništa više”, naglašava Podić.
U 2016. godini, među deset najvećih evropskih zagađivača bila je i Termoelektrana Kakanj, a prema Informativnom listu o kvaliteti vazduha u Bosni i Hercegovini dva najveća zagađivača (Kakanjska termoelektrana i ArcelorMittal čelična industrija) na području Zenice godišnje proizvedu 90.000 tona SO2, što čini preko 20% ukupne količine emisija SO2 u BiH. Izvori emisija u Zeničko-dobojskom kantonu predstavljaju 72% od ukupnih emisija PM čestica u Federaciji BiH.
Kakanj zagađen tokom cijele godine
Ukoliko uzmemo u obzir samo podatke prikupljene za period 9.12.2024. do 18.12.2024. godine, sa automatske mjerne stanice Kakanj – Centar kojom upravlja Metalurški institut Kemal Kapetanović, uočićemo da je većinu vremena broj vrijednosti lebdećih čestica (PM10) bio veći od 50 µg/m3. Takođe, godišnji izvještaji o kvalitetu zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine Federalnog hidrometeorološkog zavoda ukazuju da su brojevi dozvoljenih prekoračenja dostignuti na mjernim stanicama u Kaknju.
Azra Berbić iz Fondacije Atelje za društvene promjene podsjeća da pravo na zdrav okoliš nije zagarantovano ustavima Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, ali jeste Ustavom Republike Srpske.
“Shodno tome, prava koja proizilaze iz toga kao što su prava na čistu životnu sredinu, pravo na čist zrak, pravo na vodu, također nisu zagarantovana ustavnim odredbama, što nam pokazuje odnos institucija vlasti spram tog pitanja. Međutim, pitanja kao što je pravo na čist zrak se regulišu Zakonom o zraku. Mi smo nedavno na federalnom nivou dobili novi Zakon o zraku, ali i pored tih odredbi graničnih vrijednosti zagađenja zraka, kako se one mjere, kontrolišu, kako se određeni subjekti koji doprinose zagađenju sankcionišu, mi nemamo dovoljno strogu i efikasnu implementaciju tih mjera”, naglašava za Buku Berbić.
Napominje da državi, entitetima, kantonima i lokalnim zajednicama nedostaje jasan plan koji će biti provodiv.
“Mi o ovome govorimo isključivo kada imamo ove situacije da je zagađenje zraka enormno visoko i kada nije zdravo i sigurno. Ne govorimo i ne insistiramo tokom cijele godine od institucija vlasti da efikasno zajednički djelujemo na suzbijanju negativnih efekata”, kaže Berbić.
Oboljenja koja su direktna posljedica nebrige vlasti
Konstatuje da je Kakanj jedan od najzagađenijih gradova.
“To je grad koji ima termoelektranu koja je jedan od najvećih zagađivača u Evropi, imamo tvornicu cementa u kojoj se spaljuju gume, a u Federaciji ima i drugih zagađivača. Duže vrijeme postoji namjera i ideja jedne kompanije iz Hrvatske da na području Kaknja u neposrednoj blizini nekoliko naselja vrši preradu NUS proizvoda životinjskog porijekla što u principu znači spaljivanje animalnog otpada. Dakle, na već pretjerano preopterećenu zajednicu se nameće potencijalno novi zagađivač, a već imamo stotine naših sugrađana koji boluju od raka. Ne smijemo zaboraviti da aerozagađenje utječe i na mnoga druga respiratorna i kardiovaskularna oboljenja. To su oboljenja koja su direktna posljedica nebrige naših vlasti o našem zdravlju. Ne postoji investicijski strateški projekat kako bi se ovi problemi prevenirali i suzbijali”, objašnjava naša sagovornica.
Upozorava da svi nivoi vlasti moraju napraviti efikasne mjere.
“Jedna od mjera je ona koja tretira suzbijanje energetsko siromaštvo, gdje bi se građanima i građankama dala sredstva da izvrše energetsku optimizaciju njihovih objekata, da se javni objekti energetski optimiziraju, da se postave solarni paneli, da se koriste toplotne pumpe, da se obnove stolarije i fasade, a sve u svrhu manje potrošnje energije, a samim time da se smanji loženje energenata koji nisu prihvatljivi i koji nisu dobri za životnu sredinu. Ljudi su generalno siromašni, socijalni standard je nizak, većina domaćinstava je energetski siromašna i onda ljudi u potrebi da se zagriju podliježu tome da se griju različitim energentima. Da ne govorimo o količini automobila koji saobraćaju i starosti tih automobila. To su sve mjere i problematika kojom treba da se bavi vlast, a ne kao što smo imali situacije da se prave tzv. mjere koje će suzbijati aerozagađenje, a koje su isključivo za privilegovane. Zamislite nudi vam se poticaj da kupite električno vozilo, pa koja to prosječna porodica ima novca da kupi vozilo koje je vrijedno desetine hiljada KM”, jasna je Berbić.
Dvije trećine domaćinstava u BiH za grijanje koriste čvrsta goriva
Podić podsjeća da je Eko akcija 2019. napravila analizu o malim kućnim ložištima, te da su dali preporuke koje vrijede za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
“Emisije iz malih kućnih ložišta je itekako moguće riješiti, međutim, to zahtijeva određenu dozu rada, upornosti, novca od vlasti na raznim nivoima i naravno problem je itekako rješiv. Preko dvije trećine domaćinstava u BiH za grijanje koriste čvrsta goriva i ti ljudi bi se grijali daleko bolje, daleko jeftinije sa dalekom nižim emisijama u okoliš što bi spasilo zdravlje i živote prije svega samih ukućana u domaćinstvu, komšiluka, ulice i cijelih gradova. Međutim, vlast ignoriše problem”, govori Podić.
Potcrtava da institucije vlasti u BiH iz sna može probuditi samo adekvatna i pravovremena reakcija pravosudnog sistema u zemlji.
“To je element koji nama izostaje sve ove godine. Elemenata za njihovu akciju je itekako bilo i ranije. Ovo što sada imamo u Kantonu Sarajevo oko gradnje na Bjelašnici, treba napomenuti da je ta gradnja prisutna 18 godina a reakcija Tužilaštva se desila tek sada. Bolje je i sada nego nikako, ali problem se daleko ranije mogao početi rješavati. Ista stvar je i sa zagađenim zrakom. U svim našim sredinama mi imamo problem, svi dišemo ovaj zrak, vidimo i probleme koji nastaju usljed toga, međutim reakcije pravosudnog sistema nema. Brojni zakoni se neprestano krše. Mi smo shvatili da ne vrijedi pritiskati saopštenjima preko medija, to ne daje efekte, pa ćemo pokušati krivičnim prijavama, za šta je bilo razloga i ranije, ali sve vrijeme smo razmišljali da će se možda desiti neki napredak, jer ova aktuelna Vlada u Sarajevu se predstavljala kao drugačija. Tačnije, desio se pomak, ali da pokušaju učiniti stanje još gorim, time što će ukinuti zabranu visoke gradnje u ventilacionim koridorima”, poentira Podić.
Berbić napominje da je i u mnogim manjim sredinama zabrinjavajuće visok nivo aerozagađenja.
“Mi svi polako i tiho umiremo zbog toga. Moramo konstantno tražiti reakciju vlasti na svim nivoima. Mi još imamo termoelektrane koje nemaju filtere za odsumporavanje, evo samo da krenemo od toga. Imamo vlasti koje se ovom problematikom bave samo na populistički način ili prebacivanjem lopte na drugi teren. Ne bave se suštinski problemom, da pomognu i nama i sebi, da nas oslobode ovih okova zagađenja koje je najveća tiha ubica u svijetu pa i u Bosni i Hercegovini”, zaključuje Berbić.