Pitanje projekta Južne interkonekcije ovih dana je tema broj 1 u državi, posebno u Federaciji Bosne i Hercegovine. Projekat kojim prestaje ovisnost BiH o ruskom gasu godinama je na čekanju, ali su stvari pokrenute sa „mrtve tačke“. Zakon je usvojen prije nekoliko dana u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a sada se očekuje da bude usvojen i u Domu naroda FBiH. Za zakon su sve stranke osim HDZ-a koji je ranije tražio uspostavu novog preduzeća kako bi u upravu instalirali svoje kadrove. Ostale stranke koje imaju predznak hrvatski bile su suzdržane. To je malo zbunjujuće budući da je ovaj projekat važan i za Republiku Hrvatsku čiji je premijer Andrej Plenković rekao da su oni stvorili sve preduslove za realizaciju projekta. Inače, Južna interkonekcija nije samo interes BiH i Hrvatske već i SAD-a iz čije ambasade su oštro kritikovali HDZ BiH i Dragana Čovića kojeg su optužili kao glavnog krivca za ovisnost BiH o ruskom plinu. O usvajanju ovog zakona, političkim odnosima i interesima razgovarali smo sa ekonomskim analitičarem i zastupnikom u Predstavničkom domu FBiH Admirom Čavalićem.
BUKA: Kako ocjenjujete usvojeni Zakon o Južnoj interkonekciji koji je prije nekoliko dana usvojio Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH?
Mislim da je to dobar zakon, to je verzija zakona iz 2021. koji su usvojili svi politički subjekti koji su tada bili parlamentarni od SDA, SDP-a pa sve do HDZ-a. Ono što je jedina razlika je to što smo mi sada usvojili niz amandmana koji ispravljaju nešto na šta su ranije neki kritičari ovog zakona upozoravali, a tiče se državne imovine, presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nešto što je bilo u ovoj godini i kao takvo se nije moglo predvidjeti u 2021. godini. Tako da je ovaj zakon djelimično unaprijeđen i kao takav ide dalje u parlamentarnu proceduru u Dom naroda.
BUKA: Kakva je šansa da on bude tamo usvojen, na Domu naroda?
Trenutno je najveća odgovornost na predsjedavajućem Tomislavu Martinoviću, prije svega da zakaže sjednicu Doma naroda. Vrlo sam skeptičan u smislu da će to požuriti i slično. Čim se zakaže ta sjednica, iskreno očekujem, i mislim da su se već počeli skupljati potpisi da znatan broj delegata zatraži da se zakon odmah uvrsti kao prva točka dnevnog reda. Ako to bude izglasano, a postoji većina koja je dokazana, onda sumnjam da će se povući pitanje vitalnog nacionalnog interesa jer to bi samo kupilo malo vremena. Sada čitava javnost treba da prati dešavanja oko zakona, sve je do predsjedavajućeg Martinovića. Ne očekujem da će staviti zakon na dnevni red iako bi to trebalo, ali očekujem da će većina u Domu naroda staviti taj zakon na dnevni red.
BUKA: Ukoliko zakon na Domu naroda bude usvojen u istom tekstu, šta dalje? Kako bi mogla izgledati implementacija?
Ide se prvo na državni nivo gdje se rješava pitanje međudržavnih sporazuma koji trebaju biti riješeni bilateralno sa Hrvatskom. Ubijeđen sam da Hrvatska strateški želi ovaj zakon. Da se hrvatski interes u vezi ovog zakona poklapa sa interesima Sjedinjenih Američkih Država, to što se trenutno ne poklapa sa interesima HDZ-a BiH mislim da ne pravi dugoročno neku razliku. Moguće su blokade, ali su te blokade i te kako premostive samom činjenicom da Južna interkonekcija postaje dio naše svakodnevne političke trgovine što znači da će se u tom bilateralnom postupku možda ponuditi neki drugi ustupci. Takođe, pitanje kantona koje kontroliše HDZ u smislu prostornog planiranja i slično moguće da će i tu biti neke političke trgovine i da će se to moći nametnuti kao bitno pitanje.
BUKA: Možemo li već sada govoriti o potencijalnim preprekama tokom implementacije zakona?
Mislim da će prepreka biti na svakom koraku, ali ja sam u startu naveo da to ne može biti izgovor za neusvajanje zakona. Mi ako budemo tako razmišljali za svako političko pitanje onda ne bi trebalo da ga pokrenemo. Činjenica jeste da je ovo decenijski projekat, projekat koji će trajati možda pet, 10, 15 godina, ali da je ovaj zakon prihvaćen 2021. u Domu naroda već bi bili tri godine u plusu, sad već četvrtu. Tako da to se nije tada desilo, izgubili smo skoro četiri godine. Sada moramo izglasati čim prije kako ne bismo dalje gubili vrijeme.
BUKA: Kada bi u narednih mjesec zakon bio usvojen i u Domu naroda, koliko će nam trebati godina da zaživi Južna interkonekcija?
U smislu projekta tu prvo ide državni nivo, pa kantonalni nivo, a razumijevajući da su inače naši projekti od cestogradnje do gradnje željezničkih pruga, mostova… spori, tu treba biti skeptičan kada su rokovi u pitanju. Okvirno, 10-ak godina.
BUKA: Kako komentarišete stav Naše stranke da se ništa ne može bez HDZ-a BiH i HNS-a i da u suštini sve od njih zavisi?
Pa, zavisi od svih ne samo od njih. Ako bi se tako analiziralo, moglo bi se kazati da od svih zavisi. Sad je zavisilo od opozicije u Predstavničkog domu, vjerovatno će zavisiti od opozicije i u Domu naroda. Takođe, HDZ ima svoju ulogu na različitim nivoima vlasti. Hrvatska je jako bitan stakeholder parter projekta, ali napominjem da je vrlo teško iščitati retoriku i narativ Republike Hrvatske zbog dva faktora. Prvi je činjenica da su predsjednički izbori i da to opterećuje hrvatski narativ spram ovog projekta pa smo vidjeli da su neki kandidati reagovali nastojeći da pokupe neke političke poene. Drugo je što ne poznajemo suštinski kakvi pozadinski ekonomski interesi Hrvatske i SAD-a. Tako da je vidljivo da je Hrvatski odnos navodno ovo što lobira HDZ BiH, što očito nije slučaj posebno zbog dugoročne perspektive ovog projekta.
BUKA: HDZ je prije tri godine bio za zakon, a tri godine kasnije protiv. Šta se krije iza toga?
Mislim da se iza toga krije neki specifični interes. Prije svega gospodina Čovića i HDZ-a. Nejasno je zašto su promijenili svoj stav, napominjem da su dosta fleksibilnije neke druge stranke poput HDZ 1990, HRS i slično. Oni su bili suzdržani na glasanju, ali činjenica da su svi jednoglasno podržali zaključke gospodina Karamatića pokazuje da je i HDZ ipak spreman pristati na neke kompromise, odnosno spreman je ići dalje sa projektom iako u javnosti grade drugi narativ.